Slišković:Presudit će kolektiv, ne pojedinci

Slišković je 2006. godine kao izbornik reprezentaciju BiH umalo doveo na Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj (Al Jazeera)

Razgovarao: Tomislav Šoštarić

Izvanredni veznjak, a potom i trener, Blaž – Baka Slišković, “balkanski Maradona”, kako su mu tepali, jedan je od igrača koji su obilježili osamdesete godine prošlog stoljeća umijećem nogometne igre na prostoru bivše države. Osim po vrhunskoj igri, bio je poznat i po boemskom pristupu nogometu, kao i životu.

Osim nastupa u Veležu i Hajduku, koji je kasnije jedno vrijeme i trenirao, Slišković je igrao i u francuskim i talijanskim klubovima, a kao izbornik reprezentacije Bosne i Hercegovine, tu je zemlju umalo odveo na Europsko prvenstvo 2004. godine u Portugali, odnosno na Svjetsko prvenstvo 2006. godine u Njemačkoj.

Kao odličan poznavatelj igrača i reprezentacija Hrvatske i Bosne i Hercegovine, za Al Jazeeru osvrnuo na mogućnosti tih momčadi na SP-u u Brazilu, otkrio koga smatra mogućim iznenađenjem turnira te kakva je nogometna sadašnjost u zemljama regije.

  • Trenirali ste reprezentaciju BiH, odlično poznajete i hrvatsku nacionalnu selekciju. U čemu i gdje vidite njihove šanse na SP-u u Brazilu, dokle bi mogli dospjeti te što savjetujete izbornicima Safetu Sušiću i Niki Kovaču?

– Savjete toj dvojici selektora nitko ne treba davati. Oni obojica najbolje poznaju situaciju unutar momčadi, tako da bi svaki savjet prije početka natjecanja bio nekorektan i suvišan. Obojica će znati najkvalitetnije svoj posao odraditi. Što se tiče dometa, za Bosnu i Hercegovinu je sam plasman u Brazil domet koji smo godinama sanjali i to je veliki uspjeh. Ne treba očekivati veliki domet na samom prvenstvu, svaki pozitivan rezultat bio bi uspjeh.

Hrvatska, pak, mora potvrditi svoju kvalitetu, jer redovito učestvuje na velikim natjecanjima i zadnjih godina potvrđuje se kao jedna od najboljih europskih reprezentacija. Za njih bi neuspjeh bio ne ući u drugi krug. Ako se igrom vrate na kvalitet od prije nekoliko godina, mogli bi otići daleko, no ako će igrati kao zadnjih nekoliko utakmica, onda ne treba očekivati veći uspjeh.

  • Ne sumnjam da ćete navijati za “naše” reprezentacije, no kojoj ćete još momčadi posvetiti posebnu pozornost – i zašto?

– Navijat ću za Njemačku. Smatram da je njemački nogomet, kakav se igra tamo, u ekspanziji posljednjih godina, imaju odličnih igrača i kako se nogomet u Njemačkoj igra i razvija. Mislim da bi osvajanje naslova prvaka svijeta bila neka vrsta nagrade za to. No, bit će to jako teško ostvariti, jer tu su momčadi poput Brazila, Argentine, Španjolske…

  • Svako svjetsko prvenstvo je poseban doživljaj, no kad se igra u zemlji koja je sinonim za tu sportsku igru, užitak je još veći. Kakav nogomet očekujete u Brazilu i bi li neka momčad ili pojedinac mogli “eksplodirati” ili iznenaditi?

– Iznenađenje bi možda mogla biti Belgija. Imaju mlade igrače i igraju moderan nogomet – jednostavno, brzo, a tehnički su posve potkovani. Što se tiče “eksplozije” pojedinih igrača, ne vjerujem u to. SP dolazi u nezgodno vrijeme, sezona je bila duga i naporna, igrači su iscrpljeni, pogotovo oni najkvalitetniji, i teško mogu dati maksimum. SP je, zapravo, igračko zasićenje za svakog igrača. Mislim da će presuditi kolektivna igra. Momčadi koje će igrati jednostavnije i brže dobro će proći, a oni koji će se oslanjati na pojedince neće, jer pojedinci neće moći zbog umora doći do pravog izražaja.

  • Dvije su reprezentacije iz zemalja regije na SP-u u Brazilu. Poznajete “krvnu sliku” nogometa na ovim prostorima. Kakva je ona i što bi trebalo učiniti da bi nacionalnih momčadi iz ove regije na najvećim natjecanjima bilo više?

– Mi na ovim prostorima moramo proizvoditi mlade igrače, a za to klubovi moraju imati financijsku moć i potporu za omladinske pogone, da se proizvedu jedan ili dva igrača godišnje. Volio bih da odlično funkcioniraju ti pogoni i Dinama i Hajduka, Željezničara i Sarajeva, Partizana i Crvene zvezde… No, kao što znamo, financijska situacija u zemljama u regiji, pa tako i u klubovima, jest loša.

  • Talenata ipak ima, zar ne?

Ovdje će se rađati, i rađaju se, talenti, no teška financijska situacija dovodi do toga da odlaze u kampove velikih europskih klubova, često i relativno jeftino, već sa 14 ili 15 godina, te se tamo od njih stvaraju igrači.

Zbog toga će biti oskudica i dalje takvih igrača na ovim prostorima, a naši će klubovi biti u gubitku, jer će stvarati i graditi talente, a onda ih puštati da odu van. I tako će biti dok im klubovi neće barem nekakav minimum financijske sigurnosti dati, a to se neće promijeniti dok se ne promijeni općenito ekonomska situacija na ovim prostorima. S druge strane, reprezentacije to, naravno, neće osjetiti, ali klubovi na ovaj način još dugo neće moći napraviti neki veći rezultat u Europi, pogotovo ne onaj Crvene zvezde, kada je osvojila Kup prvaka 1991. godine.

  • Kako ćete pratiti Mundijal? Hoće li i za Vas, kao i za mnoge, “vrijeme stati” zbog nogometa?

– Neće mi vrijeme stati. Koliko utakmica u svim mogućim ligama pogledam, već mi je pomalo nogometa preko glave. Gledat ću sve ono za što mislim da bi moglo biti kvalitetno, ali ne vjerujem da ću biti prikovan uz televizor za svaku utakmicu.

Izvor: Al Jazeera