Slovenci odlučuju – kralj Instagrama ili kralj satire
Drugi krug predsjedničkih izbora u Sloveniji bit će duel dva kralja. Na jednoj strani je Borut Pahor, dosadašnji predsjednik i „kralj Instagrama“, a na drugoj Marjan Šarec, gradonačelnik Kamnika i „kralj satire“. Doduše, Šarec je svoje prijestolje napustio kad je sjeo u fotelju gradonačelnika, jer smatra da je politika ozbiljan posao, a ne show, dok je Pahor, otkako je poziciju premijera zamijenio predsjedničkom prepoznao značaj i snagu društvenih mreža.
Ako je iznenađenje što Pahor nije pobijedio već u prvom krugu, jer je imao relativno lake protivnike, analitičarima Šarecov uspjeh i nije veliko iznenađenje. Računalo se da će biti drugi po broju osvojenih glasova, iako u političkom smislu nije toliko poznat diljem Slovenije, pa je ulazak u drugi krug izbora očit uspjeh za lokalnog političara kojem u životopisu stoji da je glumac po zanimanju i bivša imitatorska i satirička zvijezda.
No, glume i satire se Šarec odavno ostavio, ali nije snažne retorike i smisla za humor, nastojeći se približiti običnim ljudima na razne načine. Analitičari kažu i da ih je malo razočarao, jer je mogao biti i prisniji s ljudima, no odabrao je terensku kampanju autobusom, pa je možda i to razlog određene distanciranosti jer ako želiš obići što više sredina malo je vremena za izravne kontakte.
A Pahoru izravnih kontakata nije nedostajalo, jer je Sloveniju odlučio – prehodati. Sam će priznati kako je pet godina u kampanji, koliko mu i traje predsjednički mandat, pa zašto ne iskoristiti takvu mogućnost, pružiti ruku svakom koga sretne i malo porazgovarati na razne teme. I uz sve to, ne propušta priliku objaviti svoje fotografije na Instagramu – bilo da hoda Slovenijom, nosi suradnice na leđima ili plovi po Bledu. Doduše, taj je bivši maneken u prošloj kampanji predstavljao se i kao mesar, radnik čistoće, frizer ili bubnjar.
Orijentacija na društvene mreže
Usmjeravajući priču na ozbiljan teren, direktor ljubljanskog Instituta za politički menadžment Domen Kos kaže da je ključna Pahorova prednost, uz aktivnosti u izravnom kontaktu s ljudima i na društvenim mrežama, ipak činjenica da se kandidirao kao obnašatelj dužnosti predsjednika. Svi drugi kandidati, uključujući Šareca, morali su u prvom krugu raditi na prepoznatljivosti i informiranju birača o svojim stajalištima.
Kos smatra i kako kampanja za prvi krug „nije bila ništa posebno“, jer su kandidati s potencijalnim biračima komunicirali preko tzv. predmodernih i modernih oruđa – hodanjem po terenu, izbornim plakatima, putem televizije. No, Pahor je znao iskoristiti i tzv. postmoderna oruđa političke komunikacije, ukazuje Kos, te je primorao izazivače da ga slijede u upotrebi društvenih mreža u obraćanju biračima.
„Svi izazivači, sa Šarecom na čelu, imali su malo vremena u tako kratkoj i neintenzivnoj izbornoj utrci, pa su igrali na osnovnu strategiju za maksimalizaciju izbornih rezultata i pokušali se diferencirati od aktualnog predsjednika klasičnim političkim spinom – pozivom na promjene. Drugi krug će odrediti prije svega javna podrška političkih stranaka pojedinim kandidatima, podrška desnog biračkog tijela i do neke mjere suočavanje kao kratkotrajni učinak izbornih kampanja“, smatra Kos.
Odluka na Janšinim biračima
I politički analitičar Gašper Lubej ukazuje kako je bitno na koju će se stranu opredijeliti birači pojedinih stranaka, pogotovo oni koji slijede desno orijentiranog Janeza Janšu. Podsjeća kako je, uoči prvog kruga, Janša putem Facebooka otvoreno ustao protiv Pahora. Birači su ga, očito, poslušali i taj izostanak podrške možda je glavni razlog zašto Pahor nije pobijedio već u prvom krugu, procjenjuje Lubej. Osim toga, kaže, imao je Janša svoju kandidatkinju – Romanu Tomc.
„Razlika između Pahora i Šareca je po istraživanjima jako velika, više od 20 postotnih bodova, pa nema ni velike potrebe da sad Janša podrži Pahora. Njemu Pahor i odgovara jer ugađa svima na sve strane, a posebno Janši. No, ako u posljednjim danima kampanje podrška jednom ili drugom kandidatu po anketama bude vrlo bliska i ako bi se Šarec jako približio, onda bi Janša mogao podržati Pahora jer mu više odgovara“, navodi Lubej.
Prema Kosovom mišljenju, oba kandidata su u timeoutu između dva izborna kruga za pobjedu morali nagovoriti bar dio desnog biračkog tijela koji nema svog pravog kandidata. Pri tome je, ukazuje, Pahor u prednosti jer ga je desno biračko tijelo već bilo podržalo u prvoj predsjedničkoj kampanji. Pored toga, dodaje Kos, on je i taj dio birača svojim radom nagovarao u pet godina svog predsjedničkog mandata i to mu je dio ljevice zamjerio.
Spomenuti Janša, prema riječima analitičara Mihe Kovača, zapravo je jedini pravi političar kontinuiteta jer je imao važnu ulogu u slovenskoj politici i prije demokratskih promjena. I još uvijek je na političkoj sceni, „preživljavajući sve turbulencije posljednjih 25 godina“.
Je li vrijeme za smjenu generacija?
Borut Pahor ima 54 godine, međutim na političkoj sceni Slovenije nalazi se pola svog života, odnosno od proglašenja samostalnosti – kao zastupnik, šef parlamenta, premijer i predsjednik države. S druge strane, izazivač mu je 15 godina mlađi Marjan Šarec koji poručuje da je vrijeme za smjenu generacija. No, smjena generacija je kompliciran proces koji je povezan s jakim interesima i elitama koje nose društvenu moć, upozorava Kos.
„Poziv na smjenu generacija u izbornoj kampanji treba shvatiti kao jedan od slogana kandidata i time strateškog dijela političkog komuniciranja koja legitimizira mladost i neiskustvo kandidata na dužnostima na nacionalnoj ravni. Pored toga to je strateški dobro promišljen napad na aktualnog predsjednika koji je na važnim političkim funkcijama od osamostaljenja“, kaže Kos.
Po njemu, brojna su nagađanja o tome hoće li na predstojećim parlamentarnim izborima, koji ipak važe za najvažniju utakmicu u slovenskoj politici, Šarec na čelu nove političke stranke ući i na taj teren. Stoga i Šarecovu predsjedničku kampanju smatra uvodom u nadolazeću glavnu utakmicu na slovenskom političkom terenu.
„Šarecova pobjeda bila bi iznenađenje, ali bi i bila znak smjene generacija, odnosno dolaska političara iz drugog ešalona. Pahor, Janša i [Karl] Erjavec su tri političara prve kategorije, pa su u čekaonici možda [Miro] Cerar, Šarec i socijaldemokrat [Dejan] Židan. Definitivno bi, ako pobijedi Šarec, to bio dokaz da se traži promjena“, prognozira Lubej.
Šarec na putu prema velikoj politici
I Kovač pretpostavlja da je Šarecov pravi cilj, zapravo, da do parlamentarnih izbora stvori snažnu stranku i na taj način pokuša ući u vladu. No, ne smatra da su „česte smjene generacija i ljudi u vladi najbolje rješenje, jer često na vlast dolaze ljudi bez ikakvog političkog i menadžerskog iskustva“. Stoga mu se smjena na mjestu predsjednika države čini „puno bezbolnijom“.
Hoće li se doista u drugom krugu izbora, koji će biti održani 12. studenog, i dogoditi promjena na ljubljanskom predsjedničkom tronu, odlučit će birači. Do sada su na izbore uglavnom izlazili u malom broju, pa se prognozira i da bi to mogao biti faktor prevage za jednog od kandidata.
„Definitivno je ključno pitanje koliko ljudi će doći na izbore. Ako desni birači na izbore ne izađu, kako je to nagovijestio Janša, a lijevi dio Pahorevih birača ostane doma vjerujući da će Pahor ionako pobijediti, mogli bismo dobiti bizaran rezultat – da odučujući budu Šarecovi ‘lokalni’ glasovi u općinama Kamnik, Domžale i Kranj“, zaključuje Kovač.
Izvor: Al Jazeera