Slovenija: Dug koji davi

Prema Ljubljanskoj banci, novac štediša nije završio u Sloveniji, već ga je ona slala u Narodnu banku Jugoslavije (Pixsell)

Piše: Aleksandar Mlač

U Sloveniji snažno odjekuje presuda ad hoc Malog vijeća Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu da je ova alpska država dužna tužiteljima, štedišama Ljubljanske banke (LB) Emini Ališić i i Azizu Sadžaku u roku od tri mjeseca od pravosnažnosti presude po 4.000 eura za nematerijalne troškove i moguće poreze.

Istovremeno, Slovenija mora u roku od šest mjeseci nakon pravosnažnosti presude usvojiti odgovarajuće mjere kako bi Ališić i Sadžak, kao i svi drugi koji su u istom položaju, dobili isplaćenu staru deviznu štednju LB-a.

Brojni od onih koji su učestvovali u stvaranju Nove Ljubljanske banke (NLB) devedesetih godina nisu bili spremni medijima dati svoje mišljenje o presudi, a Ministarstvo privrede Slovenije naglašava da presudu još proučava.

Odmah nakon što je vijest objavljena, u medijima su se pojavili visoki predstavnici Slovenije, koji su najavili žalbu na ovakvu presudu, o čemu bi konačno riječ trebalo dati Velikog vijeće Evropskog suda za ljudska prava.

Argumenti s kojima bi Slovenija trebala izaći pred drugostepeni sud su da je njegovo ad hoc vijeće od sedam članova sastavljeno od peterice sudija sa područja bivše zajedničke države, jednog Britanca srbijanskog porijekla i jednog Poljaka.

Načelo teritorijalnosti

Primjedba Slovenije je i to da presuda nije uvažavala načelo teritorijalnosti, kao i da se pitanje dugovanja LB-a štedišama treba raspravljati i rješavati u okviru Sporazuma o nasljedstvu.

Prema njima, novac štediša nije završio u Sloveniji, već ga je ona slala u Narodnu banku Jugoslavije (NBJ).

Slovenci, slabi diplomati (čast rijetkim izuzecima), kojih nije puno bilo ni u diplomatskim službama bivše države, optužili su na taj način ad hoc vijeće Evropskog suda za ljudska prava za pristrasnost (na nacionalnoj osnovi?).

“Svaki sudija, izuzev Poljaka, vezan je za balkanski kotao”, kaže Visoki predstavnik za nasljedstvo Rudi Gabrovec.

Kroz ovu izjavu i izjave drugih predstavnika, Slovenija je ponizila ugled međunarodnih sudija i Suda, udarila ozbiljno na njihovu ljudsku i profesionalnu etičnost i moral.

I više. Moral, etičnost i kriterije država iz kojih su kandidirani na časnu dužnost međunarodnih sudija za ljudska prava. Posredno i onih koji su ih na tu dužnost i verificirali.

Jedan naslov u slovenskom listu za privredu i finansije Finance privlači pažnju: “Štediše Ljubljanske banke sada nećemo isplatiti; koliko će biti skuplji za pet godina?”

Grand chamber

Štediša starog LB-a ima blizu 1.700. Dug prema njima, prema Gabrovcu, iznosio je 2002. godine blizu 250 miliona dolara.

Do danas je, zbog kamata, dug narastao na 340 do 385 miliona dolara, a za pet godina, koliko se predviđa da može trajati postupak pred drugostepenim sudom (Grand chamber), prema grubom izračunu, ta suma narast će na 400 do 470 miliona dolara.

Isplata tolike cifre bila bi veliki udar na državu Sloveniju i njene porezne obveznike, posebno u vrijeme kada bonitetske kuće u svijetu najavljuju sniženja svoje ocjene za Sloveniju. Riječ je o dugu na koji su nekada upozoravali i neki poznati Slovenci i predlagali časno rješenje za njegovu postepenu isplatu. Sada je to dug koji davi.

Ali, zar su štediše LB-a dužne rješavati probleme slovenskog budžeta? Ko je mislio na nedaće udara na njihov budžet u ratno i poslijeratno vrijeme.

Izvor: Al Jazeera