Slovenija-Hrvatska: Gdje s nuklearnim otpadom?

Dugoročno rješenje nije skladištenje radioaktivnog otpada u NE Krško, nego njegovo trajno zbrinjavanje u odlagalištu (EPA)

Piše: Tomislav Šoštarić

Na području Krškog, slovenskog mjestašca nedaleko od granice s Hrvatskom, poznatom po jedinoj nuklearnoj elektrani izgrađenoj u bivšoj SFR Jugoslaviji, a kojoj su vlasnici – Hrvatska i Slovenija – nedavno produžili radni vijek do 2043. godine, 2017. godine bi trebala početi gradnja odlagališta radioaktivnog otpada.

Postupak biranja lokacije trajao je četiri godine i odlučeno je da će se odlagalište graditi u mjestu Vrbina, općina Krško. Tako je u Sloveniji, što se te obveze ove članice Europske unije tiče, stvar riješena. Za razliku od Hrvatske.

Krško: I građani odlučuju

Hrvatska svoj Centar za zbrinjavanje želi graditi u vojnom skladištu u Dvoru, no plan je izazvao negodovanje većine mještana, a odlučno “ne” kažu i odmah preko rijeke Une, u Bosanskom Novom, gradu u Bosni i Hercegovini.

Hrvatska ne utječe na plan

U ARAO-u kažu kako je predviđeno da se građevinska dozvola za odlagalište dobije 2017. godine, a izgradnja će trajati do 2019. godine.
U 2020. godini će početi probno djelovanje i tada već i prvo odlaganje otpada iz NE Krško.
Pritom odluka Hrvatske, kažu, neće utjecati na terminski plan projekta do početka funkcioniranja odlagališta.
Odluka Hrvatske da se uključi u projekt bi utjecala na produženje rada odlagališta, jer bi trebalo odložiti veću količinu otpada.

I dok dio žitelja Dvora strahuje za okoliš i zdravlje te optužuje nadležne institucije da se njihovo mišljenje ne uzima u obzir te da ih se ništa ne pita, iako lokalne vlasti tvrde drugačije, u Krškom je situacija drugačija. Iako se i tamo negodovalo.

“Ali su bili uključeni u sve faze odlučivanja, preko takozvanog Lokalnog partnerstva, imali su mogućnost davanja primjedbi i bili na odlagalištima u drugim zemljama, tako da su bili o samom postupku cijelo vrijeme u potpunosti informirani, pa su tako građani gradnju odlagališta na ovoj lokaciji prihvatili”, kažu u općini Krško.

Naknada od pet miliona eura

Možda građani Dvora imaju razloga negodovati i zbog financija. Prema tvrdnjama tamošnjih aktivista, trenutačno se spekulira sa 1,08 milijuna eura godišnje, ili nešto više, naknade općini za zbrinjavanje otpada na tom području – znatno su manje nego u Sloveniji.

“Općine u radijusu od 10 kilometara dobiju naknade u ukupnom iznosu pet miliona eura. Ta se namjenska sredstva upotrebljavaju za investicije, koje omogućuju višu kvalitetu života na tom području”, kažu u Krškom.

Otpad se trenutačno skladišti u NE Krško, no to je privremeno rješenje. Dugoročno je njegovo trajno odlaganje.

A Slovenija je nedavno Hrvatskoj ponudila sudjelovanje u izgradnji i radu zajedničkog odlagališta u Vrbini, kao lokaciju za trajno zbrinjavanje nisko i srednjeradioaktivnog otpada, a kasnije, u tijeku razgradnje elektrane, za sav radioaktivni otpad iz NE Krško.

Jeftinije, jednostavnije i sigurnije zajedno

U slovenskoj Agenciji za radioaktivne otpatke, tu ponudu, osim dijelova međudržavnog ugovora o reguliranju statusa i drugih pravnih odnosa vezanih za NE Krško, objašnjavaju i time da bi zajedničko rješenje ovih zemalja/vlasnica, bilo jeftinije, jednostavnije i sigurnije u usporedbi s odvojenim ulaganjem.

“U odobrenom investicijskom programu je, u slučaju da je zbrinut samo ‘slovenski’ otpad, planirana investicijska vrijednosti odlagališta od 157,5 milijuna eura u stalnim cijenama. U slučaju izgradnje zajedničkog odlagališta bit će potrebno povećati odlagalište za dodatni silos te će vrijednost ulaganja takvim povećanjem iznositi 178,2 milijuna eura u stalnim cijenama.”

Moguć i novi proces

Ukoliko analiza pokaže ozbiljne poteškoće u projektu i neispunjenje hrvatskih ciljeva, smatra Medaković, odluka će biti da Hrvatska nastavlja po već usvojenoj strategiji.
“S druge strane, ukoliko analiza, ali i proces komunikacije i pregovora, pokaže ozbiljnu perspektivu da se kroz takvo što mogu ostvariti zacrtani ciljevi, tada se tek otvara novi proces, koji može rezultirati novim međudržavnim ugovorom, koji moraju potvrditi parlamenti obje države, i to vjerojatno uz suglasnost europskih institucija”.

Dodatna količina otpada, objašnjavaju u ARAO-u, znači malo dodatnih troškova ulaganja, dok su visoki fiksni troškovi.

Brojna pitanja za analizu

“Stručni je predlog da bi u slučaju zajedničkog odlaganja obje zemlje troškove odlaganja otpada iz NE Krško mogle podijeliti na pola, u skladu sa međuvladinim sporazumom. Trošak zbrinjavanja po jedinici odloženog otpada bio bi znatno niži nego u slučaju izgradnje odvojenog odlagališta za samo polovinu otpada.”

U hrvatskom Državnom zavodu za radiološku i nuklearnu sigurnost kažu da slijedi analiza uklapa li se ponuda u ciljeve Strategije zbrinjavanja radioaktivnog otpada. Potrebna je, kaže ravnatelj Zavoda Saša Medaković, intenzivnija suradnja, jer će u postupku ocjene biti brojnih pitanja.

“Od tehničkih – na primjer detalja oko parametara lokacije – pa do visoko političkih, hoće li Slovenija dozvoliti uvoz i radioaktivnog otpada nastalog na teritoriju Hrvatske. Jer ako ne dozvoli, Hrvatska svakako mora izgraditi još jedno odlagalište na  svom teritoriju za taj otpad. Znači, ponovo govorimo o dva odlagališta”, kaže Medaković.

Jedan od problema je što bi se, ako bi Hrvatska pristala na prijedlog, postavilo pitanje gdje bi skladištila svoj radioaktivni otpad koji nije iz NE Krško, poput medicinskog ili industrijskog.

Problem otpada koji nije iz Krškog

U tom slučaju, bez obzira na to što bi riješila pitanje zbrinjavanja svojeg dijela radioaktivnog otpada iz NE Krška, Hrvatska bi opet imala problem u koji treba investirati.

“Investicijski program uključuje zbrinjavanje otpada iz cijele Slovenije, NE Krško i ostalo, ali ne i iz Hrvatske. Ovakva ponuda kakva je, u principu znači da bi Slovenija izgradila jedno odlagalište – za otpad iz NE Krško i Slovenije, Hrvatska drugo – za otpad iz Hrvatske, a da bi Slovenija platila pola odlagališta, a Hrvatska jedno i pol”, objašnjava Medaković.

Stoga, kaže, ima mnogo otvorenih pitanja te razmatranje prijedloga treba biti proces, koji će mnogo reći i o ozbiljnosti ponude i uvažavanju hrvatskih interesa.

Predsjednik Uprave Hrvatske elektroprivrede Perica Jukić, nakon slovenske ponude, izjavio je da bi Hrvatska trebala kod sebe zbrinjavati taj otpad na financijsku korist svojih općina, a da slovenska strana ima svoj interes što se tiče naknada za svoje općine.

Cilj je trajno odlagalište

U Krškom, čiji stanovnici već desetljećima žive uz nuklearnu elektranu i radioaktivni otpad, na izričito pitanje slažu li se da se kod njih zbrinjava i hrvatski dio otpada iz NE Krško, odgovaraju diplomatski.
“Činjenica je da je otpad, bez obzira na vlasnika, sada u Krškom. Svjesni smo, da privremeno skladište na području elektrane nije dugoročno rješenje. Naš primarni cilj je da se problem otpada riješi trajnim odlagalištem.”

I Medaković se slaže da bi Slovenija u svemu mogla imati računicu – izradila je ozbiljan program za potrebe cjelokupnog radioaktivnog otpada koji jest ili će nastati u Sloveniji.

Slovenska korist od hrvatskog sudjelovanja

“Između ostalog, ozbiljno je procijenjen utjecaj projekta na razne aspekte razvoja Slovenije – gospodarski, znanje, očuvanje okoliša, održivi razvoj… Ocjene su vrlo povoljne, a sama cijena projekta je gotovo pa jednaka, bez obzira zbrinjava li se samo polovica ili cjelokupan otpad iz NE Krško. Mislim da se iz ovoga prilično razvidno vidi koja bi bila korist Slovenije ukoliko se Hrvatska uključi u projekt – i preuzme polovicu troška.”

Bivša voditeljica sektora za planiranje u ARAO-u, a danas šefica nevladine ekološke udruge REC Slovenija, Nadja Železnik, kaže da će cijena zbrinjavanja otpada u odlagalištu biti skupa, između ostalog i zbog naknada okolnim općinama, za koje kaže da su među najvišima na svijetu.

Ukupno gledajući, za Sloveniju bi, smatra, bila bolja opcija da Hrvatska sudjeluje u svemu, jer će se time visoki ukupni troškovi dijeliti pola-pola.

“Slovenija bi reducirala cijenu investicije time što bi podijelila troškove. Hrvatska bi dobila mogućnost odlaganja radioaktivnog otpada na već određenu lokaciju u Vrbini, ali bi se morala složiti s fiksnim troškovima, uključujući vrlo visoke naknade. A to ne bi riješilo problem hrvatskog radioaktivnog otpada nastalog u bolnicama, industriji i pri istraživanjima. Hrvatska mora pronaći dugoročno rješenje i za taj radioaktivni otpad, uz onaj u NE Krško, osim ako neko drugo rješenje nije dostupno”, kaže Železnik.

Izvor: Al Jazeera