Smokva kao hercegovački brand

Na području Mediterana smokva je toliko učestala da je mnogi zaborave kao potencijalni tržišno vrijedni proizvod. No uzgajanje smokve može biti itekako unosno.

Prema tome polako idu i hercegovački smokvar,i koji se od stihijskog uzgoja sve više odlučuju na sađenje plantaža. Smokva bi mogla uskoro postati prepoznatljiv hercegovački brand, javlja novinar Al Jazeere Sanel Kajan.

Najraširenija i ništa manje cijenjena voćka Mediterana, smokva, niz godina je zapostavljana na ovim prostorima. Smokve su najčešće rasle uz okućnice ili puteve, bez posebne brige o njima. No, uvijek se nađe neko ko shvati da ono što priroda stvori ne treba prepustiti ljudskoj nebrizi.

Na ideju da se ozbiljno počne baviti smokvarstvom, porodica Šator, iz sela Lokve kod Čapljine, došla je kada su u trgovina vidjeli sušene i prerađene smokve uvezene iz zemalja regije, ali i Alžira, Tunisa, Italije i Turske.

Edukacija o uzgoju

Uz prirodne blagodati kojima Hercegovina obiluje, te uz rad i edukaciju o uzgoju smokava rezultat neće izostati, mišljenja su braća Hivzo i Senad.

“Ovaj nasad je star tri godine. A imam i nasade koji imaju 12, 13, 8, 7 godina. Skoro svake godine se posadi po jedna njiva”, kazao je Hivzo.

Senad je dodao: “Smokva se ranije nije sadila ovako plantažno. Uvijek je bila posađena negdje uz kraj. Imali smo nekoliko starih stabala smokava. I uvijek su bile dobre. I pomislili smo da kad su onako dobre smokve o kojima niko ne brine, kako će tek biti dobre kada ih posadimo plantažno”.

Smokvarstvo u Hercegovini može postati svojevrsni brand, čemu treba dati značaj, kažu voćari. No, za dugoročne pozitivne rezultate potrebno je uvesti brojne novine, od načina razmišljanja, pa sve do provođenja savremene tehnologije i marketinga.

“Hercegovački smokvari  kažu da, uz malu pomoć države, mogu zadovoljiti bh. tržište, ali i da BiH uvozi velike količine smokava iz zemalja regije, kao i Turske i Italije”, izvijestio je Kajan.

Povećan interes

Upravo zbog povećane zainteresiranosti za uzgoj smokve, u Hercegovini je posljednjih godina sve više sajmova koji za cilj imaju upravo popularizaciju smokve i smokvinih prerađevina.

Smokva je ekološka voćka, stopostotno iskoristiva, što je rijedak slučaj u voćarstvu, kažu iz Federalnog agromediteranskog zavoda.

Stručna savjetnica za mediteransko voće Milena Bulić je kazala: “Minimalna zasađena površina koji bi bila ekonomski isplativa je pola hektara. Ujedno, to je jedan od preduvjeta da bi se ostvarili poticaji, odnosno novčana sredstva koje dodjeljuje Ministarstvo za povećanje poljoprivredne proizvodnje. Dakle, savjet poljoprivrednicima koji žele podići novi nasad je da podižu nasade na većim površinama kako bi ih tržište prepoznalo”.

Ipak, otkup nije riješen, a nema ni organiziranog zajedničkog nastupa na tržištu. U biti, nema industrijske proizvodnje voća, niti industrijske prerade smokava. Plasman proizvoda obavljaju sami proizvođači, uglavnom nakupcima i prekupcima, dijelom krajnjim kupcima na  tržnicama.

U Hercegovačko-neretvanskom kantonu pripremaju zakon o poticajima za podizanje novih nasada voćnjaka i vinograda. Smokvari u tome vide šansu za razvoj  proizvodnje, ali i plasmana voćke koja bi mogla postati prepoznatljiv hercegovački brand, ne samo na domaćem tržištu, već puno šire.

Izvor: Al Jazeera