Smrt vreba iz krivog smjera

Na potencijalno kritičnim mjestima postavljena su upozorenja (Hrvoje Jelavi? / PIxsell)

Piše: Tomislav Šoštarić

Vijest o tome da je netko vozio ili, još gore, upravo vozi autocestom u krivom smjeru, izaziva zebnju kod svakog vozača i putnika, pogotovo jer su autoceste unatoč ograničenjima predviđene za velike brzine.

No, takvi slučajevi nisu rijetkost, a ponekada završavaju tragedijom – kao što je bio slučaj prošli tjedan na autocesti Zagreb – Lipovac, kada se vozač, kako su pisali mediji, okrenuo na autocesti i krenuo u krivom smjeru te izazvao sudar u kojem je i poginuo, odvevši u smrt još dvojicu mladića iz drugog vozila.

Takve se situacije, kaže prometni stručnjak Željko Marušić, nigdje u svijetu ne mogu potpuno iskorijeniti, već samo minimalizirati. Kaže kako postoje dvije ”vrste” vozača koji izazivaju takve nesreće.  

Slučajno ili namjerno

“Prvi su oni koji to naprave zbog zbunjenosti, naročito ako su pod utjecajem alkohola, droga i za vožnju nedozvoljenih lijekova, odnosno starije su dobi, pa se teže orijentiraju i slabije vide. Drugi su oni koji to rade namjerno, iz ekshibicionizma ili gorih pobuda, poput samoubojstva, terorizma…Tada je u pravilu riječ o smanjenoj ubrojivosti, zbog psihičkih poremećaja i/ili korištenju nedopuštenih supstanci”, kaže Marušić.

Vožnja sigurnija, nesreće teške

U HAC-u ističu kako je vožnja autocestama sigurnija i udobnija, no kada se dogode nesreće često su s teškim posljedicama. Vožnja autocestom, navode, nije isključivo stvar dobro projektirane i izgrađene prometnice, nego je i ljudski faktor značajan. Kažu kako autoceste  u Hrvatskoj ispunjavaju sve parametre sigurnosti prema europskim standardima. Marušić također ističe da su autoceste najsigurnije, navodeći da je lani od 348 poginulih osoba tek 17 stradalo na autocestama.

“Problem hrvatskog prometa je preskupa cestarina, odnosno loš sustav naplate, koja tjera gospodarska i osobna vozila s autocesta, s jedne strane povećava pogibeljnost i trošenje državnih, županijskih i lokalnih cesta izazivajući svakodnevno tisuće pogibeljnih, a prometno potpuno nepotrebnih pretjecanja. S druge strane, autoceste su zbog toga često potpuno prazne, što vozače potiče na prebrzu vožnju”, kaže Marušić.

Na autocestama pod upravljanjem Hrvatskih autocesta (HAC) i Autoceste Rijeka-Zagreb u 2015. godini evidentirano je 178 dojava o vožnji u suprotnom smjeru i vožnje unatrag, kažu u HAC-u.

Zbog slučajeva ulaska u suprotni smjer još ranije je uvedena procedura o postupanju u takvoj izvanrednoj situaciji.

Njome je uređeno i zajedničko brzo djelovanje svih nadležnih službi – uz autoceste, tu su MUP, Hrvatski autoklub (HAC) i Državna uprava za zaštitu i spašavanje (DUZS).

“Na potencijalno kritičnim mjestima u zonama čvorova i odmorišta postavljena je dodatna vertikalna i horizontalna prometna signalizacija. Na čvorovima su postavljene prometne ploče ‘STOP krivi smjer’ dok su u zonama dvosmjernog prometa izvedene ‘vibro crte’ sa zvučnim efektom koje upozoravaju vozače na prelazak u suprotni smjer. Također su i na izlazima s odmorišta postavljene prometne ploče ‘STOP krivi smjer’ i dodatno je  izvedena horizontalna prometna signalizacija dvostrukom punom crtom odvojen dvosmjeran smjer kretanja vozila”, kažu u HAC-u.

Unatoč poduzetim mjerama, vozači se, ipak, znaju zbuniti i krenuti u potencijalno kobnu vožnju. Informacije o incidentu u HAC-u najčešće dobivaju od korisnika autocesta i policije. 

Hitna intervencija

Nakon dojave kreće hitna uspostava signalizacije – na svjetlosno promjenjivoj signalizaciji postavlja se prometni znak opasnosti kojom se vozila svjetlosnom strelicom preusmjeravaju na voznu traku uz ograničenje brzine na 40 km/h.

“Istodobno se obavještavaju sve službe o nužnosti hitne intervencije – MUP, HAK, DUZS 112, susjedni Centri za održavanje i kontrolu prometa, Ophodarska služba, susjedne naplatne postaje. Sve informacije o incidentnim situacijama objavljuju se putem  radio postaja, stoga je važno uključiti radioprijamnik  u sustav informiranja o stanju u prometu. Tek nakon objavljene informacije o završetku incidentne situacije moguće je nastaviti uobičajeno  putovanjem autocestom.”

Napominju kako vozači u suprotnom smjeru u većini slučajeva voze pretjecajnom trakom te se zato sva vozila preusmjeravaju na voznu traku.

No, po Marušiću je problem što se u takvoj situaciji prema usvojenom “pravilniku o postupanju”, vozačima daje naputak da sporije nastave voziti zaustavnom trakom.

Zadovoljeni sigurnosni standardi

“Kad se naputak donosio bio sam uključen u raspravu u kojoj sam iznosio apsurdnost i pogibeljnost takvog postupka. Predlagao sam da u takvoj situaciji bude propisano da se vozače uputi na hitno zaustavljanje u zaustavnoj traci te napuštanje vozila i područja autoceste, zajedno s putnicima. Nažalost, to nije prihvaćeno.”

Vinjete za veću sigurnost

Ivan Dadić s Prometnog fakulteta u Zagrebu kaže kako su autoceste u Hrvatskoj tehnički u standardima te nema potrebe za zabrinutošću i tek ako bi se situacije s vožnjom u krivom smjeru ponavljale često na nekoj lokaciji, tada bi trebalo intervenirati i izvršiti sanaciju. No, problem je, kaže, slabo prometno opterećenje na velikom dijelu autocesta, što bi se moglo riješiti promjenom sustava naplate. 

“Nema puno čvorišta i odmorišta da se vozači odmore jer nema dovoljno prometa da bi odmorišta bila rentabilna. Sustavom vinjeta objekti bi se mogli koristiti više jer bi i lokalno stanovništvo više koristilo autoceste pa bi ti objekti i odmorišta bili otvoreni. Zimi su mnoga odmorišta zatvorena i to pridonosi nesrećama”.

Autoceste u Hrvatskoj, kaže, po pitanju signalizacije zadovoljavaju sve nužne, odnosno minimalne standarde. No, ističe, postoje i mjesta koja zbunjuju, posebno pri  lošoj vidljivosti, te bi na njima trebalo unaprijediti signalizaciju, prvenstveno ugradnjom bljeskalica i slično.

Ipak, napominje da je teško spriječiti vozače koji namjerno žele ući u krivi smjer jer to mogu učiniti na izlasku iz svake benzinske postaje.

“Zbog toga je nužno ugraditi cjelovit videonadzor s aktivnom signalizacijom, koja bi odmah uočavala takve sustave, uzbunila sustav i svjetlosnom signalizacijom upozorila nailazeće vozače da zaustave vozilo u zaustavnoj traci te zajedno s putnicima napuste vozilo i područje autoceste.”

Prema njegovom mišljenju, problem je i što u Hrvatskoj ima previše ‘problematičnih’ vozača.

“Lošim tretiranjem, odnosno toleriranjem takvih vozača, koje treba trajno isključiti iz prometa, pogoršava se sigurnost po svim aspektima, pa tako i ovom. Na našim cestama, također, ima mnogo vozača koji zbog psihofizičkih manjkavost, odnosno problema – starost, bolest, konzumacija alkohola i psihoaktivnih supstanci – ne bi smjeli za volan.”

Pogubna ‘jurnjava’ i premali razmak

Manjkav je, smatra, i Zakon o sigurnosti cestovnog prometa. Kaže kako je sprječavanje ”jurnjave” važna mjera za uklanjanje rizika najcrnjih ishoda ovakvih situacija jer se tada ima više vremena za uočavanje, reakciju i manevar izbjegavanja.

“Na hrvatskim je autocestama dozvoljena najveća brzina od 130 km/h, a nelogičnom i štetnom odredbom Zakona o sigurnosti cestovnog prometa (čl. 54.) ne kažnjava se prekoračenje do 10 km/h. Također, kombinacija 10-postotne tolerancije mjerenja i 50-postotnog popusta kod plaćanja odmah dovodi do apsurdne situacije da se može realno voziti 200 – brzinomjer u automobilu tada pokazuje blizu 210 – uz kaznu od 500 kuna [66 eura]. Zbog toga su hrvatske autoceste ‘Eldorado’ za jurnjavu'”

Za razliku od većine zemalja EU, navodi, u Hrvatskoj se gotovo ne kažnjava premali razmak među vozilima, koji je pri velikim brzinama opasniji od same brzine.

Više prometa, manje incidenata

Tijekom turističke sezone kada je na autocestama pojačan promet, kažu u HAC-u, događa se manje  slučajeva vožnje u krivom smjeru jer je smjer vožnje uočljiviji kod veće gustoće prometa. Marušić navodi da tijekom turističke sezone, kao i inače, treba nadgledati i procesuirati najteže prekršitelje, a recidiviste i one koji voze bez vozačke dozvole trajno isključiti iz prometa.

“U tom smislu bi trebalo uvesti mjeru poništenja vozačke dozvole, uz mogućnost polaganja nakon pet godina. Istodobno bi trebalo unaprijediti signalizaciju, postavljanjem dodatnih tabli koje upozoravaju da se vozi u kontra smjeru, dodatne svjetlosne signalizacije, a na kritičnim mjestima i plastičnih stupića”.

Brzinska prekoračenja i razmak, smatra, mogli bi se riješiti cjelovitim videonadzorom, koji bi uz to uočavao i odmah upozoravao na vozače iz suprotnog smjera.

Stoga zaključuje kako bi posljednja nesreća trebala biti dodatni motiv za unapređenja sigurnosti jer neke manjkavosti prometnog sustava zbog kojih su hrvatske autoceste, kako kaže, stopom smrtnosti od 10 poginulih na milijardu prijeđenih kilometara više nego dvostruko pogibeljnije od EU prosjeka, čine ovakve nesreće izvjesnim, uz minimalne izglede izbjegavanja.

U policiji smatraju da su najčešći razlozi vožnje u suprotnom smjeru nepažnja i nedovoljna koncentracija, ali i premorenost, utjecaj alkohola te neiskustvo vožnje autocestom – tek rjeđe nepoznavanje ili nedostatak prometne signalizacije.

Dio vozača uvidi pogrešku

“Također, kod puštanja novih dionica u promet, određenom broju vozača, koji su se do tada kretali njima poznatim cestovnim pravcima, navedeno predstavlja nove okolnosti u prometu pa greškom uđu u suprotan smjer”, kažu u MUP-u.

Kazna za vožnju u suprotnom smjeru u Hrvatskoj iznosi od pet do 15 tisuća kuna (662 do 1.987 eura) ili zatvor u trajanju do 60 dana. Dobivaju se i tri negativna prekršajna boda te se oduzima vozačka dozvola u trajanju od jednog mjeseca do dvije godine.

Kada dođe do incidentne situacije, kažu u MUP-u, uz sve mjere suradnje, policijske ophodnje upućuju se na kritičnu dionicu autoceste kako bi zaustavile i sankcionirale vozača u prekršaju.

No, kako kažu, počinitelja ne uspiju otkriti uvijek jer neki vozači u međuvremenu shvate i sami da voze u krivom smjeru te se okrenu i nastave voziti po propisima.

Izvor: Al Jazeera