Spahija: Daleko od očiju, daleko od srca

Ide, evo, treća godina kako Nevena Spahije nema u europskoj košarci. Daleko je od očiju, time je daleko i od srca, pa nalazim za shodno podsjetiti na njegov trenerski put.

Spahija se još u ranim dvadesetima odlučio za trenerski posao, te se u rodnom Šibeniku priključio ženskoj ekipi tadašnjeg Elemesa. Vrlo brzo se počeo baviti muškom košarkom, pa je došao u tada relevantni Zrinjevac, zanat pekao kod Zmage Sagadina u Olimpiji, ime je stvorio u Ciboni, a ozbiljan novac zarađivao u Krki, Saratovu, Rosetu, Lietuvos Rytasu, Maccabiju, Tau Ceramici, Valenciji i Fenerbahceu.

Druga sezona u Feneru nije mu bila uspješna – svi dotadašnji angažmani mogu se nazvati napredovanjem uz dizanje ekipa i osvajanje trofeja – i našao se u nezgodnoj situaciji. Sam je sebi letvicu – možda – postavio previsoko u smislu ambicija, a ambiciozne ponude nisu stizale. Tako je prihvatio posao u Ciboni, ali vrijeme nije bilo pravo jer je klub ozbiljno patio i na organizacijskom i na financijskom planu, te se vrlo brzo povukao.

U međuvremenu je vodio i reprezentaciju Hrvatske, prvo 2003. na Eurobasketu u Švedskoj – što je bilo za zaborav jer je repka tada bila nova, a on neiskusan – a potom i 2005. na Eurobasketu u Srbiji i Crnoj Gori. To je bila dobro posložena i dobro vođena reprezentacija, ali je kombinacijom nesreće i sudačke nepravde ispala u četvrtfinalu od Španjolaca.

Revoltirani Spahija nakon toga je izjavio da “više nikad neće voditi košarkašku utakmicu pod FIBA-inom ingerencijom” i krenula je i dvanaesta godina kako to obećanje ispunjava.

Put ka NBA

Sad je treću sezonu u NBA, kao pomoćni trener Mikeu Budenholzeru u Atlanta Hawksima. U “prvom redu pomoćnika”, kako on sam to voli reći, imajući na umu hijerarhiju i podjelu poslova u staffu NBA organizacija.

Za razgovor s Nevenom izabrali smo trenutak koji smo smatrali jako dobrim – pobjedu Atlante nad San Antoniom na prijelazu godina. Ima tu zgodnih detalja. Mike Budenholzer 17 godina bio je pomoćnik Greggu Popovichu u Spursima, sam Spahija dugo je u odličnim odnosima s organizacijom Spursa, a ovo je bila prva pobjeda Hawksa nad Spursima otkad je Budenholzer preuzeo momčad prije četiri godine.

Spahija: To je bila jedina momčad u NBA koju nismo pobijedili otkako je Mike došao u Atlantu. I otkako sam ja ovdje, jer sam došao godinu dana nakon njega. I tu smo barijeru probili, i taj smo cilj dostigli – kaže Neven smijući se.

• Svodi li se susret sa Spursima na puki profesionalizam ili ipak ima i nešto više s obzirom na dugogodišnje veze s njima?

Spahija: Kad su Spursi u pitanju, profesionalizam postoji samo na terenu, za vrijeme utakmice. Sve ostalo je prijateljstvo. I ja sam dan prije utakmice išao nazdraviti za Novu godinu s Popovichem i njegovim pomoćnikom Messinom. Budenholzer se na dnevnoj bazi čuje s “Popom”. Najsmješnije su mi u toj priči najave utakmica, koliko se dobro poznamo ili ne poznamo. Mi igramo istim sustavom kakvim igra i San Antonio.

• Ovo je vjerojatno najteža sezona od dolaska u Hawkse, imali ste rezultatsku krizu sa sedam uzastopnih poraza i deset poraza u 11 utakmica… što vam vjerojatno teško pada nakon četvrtog mjesta na Istoku prošle sezone i senzacionalnog prvog pretprošle sezone.

Spahija: Da, imali smo tu “crnu rupu”, ali treba znati da se to dogodilo tijekom dugog “road tripa”, putovanja od 20 dana bez treninga, mogućnosti za oporavak i ozbiljne analize. Takav je ritam, tako je kako je i vadiš se u hodu najbolje što možeš. Čim smo se vratili u Atlantu i dobili priliku za pravu, dubinsku i detaljnu analizu, sve je postalo lakše. Igramo bolje, dobili smo tri zaredom i na jednu smo pobjedu zaostatka u odnosu na četvrti Charlotte, a na dvije od trećih Celticsa. Rekao bih da smo ponovo na svom putu.

• Koji je onda cilj na kraju tog puta?

Spahija: Mi to nikad javno ne govorimo, ne pričamo o vlastitim ambicijama.

• Onda preskočite odgovor.

Spahija: Tebi mogu reći –  bilo kojom od prve četiri pozicije na Istoku na kraju regularnog dijela sezone bili bismo zadovoljni.

• Idemo malo općenito o NBA-u ove sezone – za sada, a igrano je nešto više od trećine utakmica – sve ide prema ponavljanju velikog finala iz proteklih dviju sezona između Golden Statea i Clevelanda.

Spahija: Za početak mogu reći da je NBA iz sezone u sezonu spektakularnija, atraktivnija, gledanija, skuplja, pa je to tako i ove sezone. U natjecateljskom smislu sve osim ulaska Clevelanda u finale s Istoka, bilo kakav poremećaj, bila bi senzacija nad senzacijama. Barem to ja tako vidim. Na Zapadu je Golden State vodeći, ali ima i drugih ekipa koje igraju odlično. U prvom redu San Antonio, pa onda i Houston. Na Zapadu nije sve baš tako čisto i jasno kao na Istoku.

• Ima li koje novo ime na koje valja obratiti posebnu pozornost? Uvijek se bavimo LeBronom, Curryjem, Durantom…

Spahija: Prije svih Giannis Antetokounmpo. To je momak enormnog talenta, neviđenih tjelesnih i atletskih potencijala. Kad bi malo popravio šut izvana, bio bi legitimni kandidat za MVP-a sezone. Ali i ovako je blizu samom vrhu lige.

• Pogledajmo ovo – grčki reprezentativac s 22 godine ima 23,8 poena uz 52 posto šuta, 5,9 asista, 9 skokova i 2 blokade u prosjeku, te predvodi Milwaukee u svim pozitivnim statističkim kategorijama. A drugi je u ligi, iza Westbrooka, prema onome što Amerikanci zovu “player efficiency rating”. Recimo da je to ukupni učinak igrača prema apsolutno svim statističkim pokazateljima. Nego, što se događa s Hezonjom? Igrač koji je biran kao peti na draftu 2015. i na kraju ove godine imat će zaradu od nekih sedam i pol milijuna dolara izgleda da je bespovratno sjeo na klupu. Kako to da Orlando tako brzo zaboravlja igrača i olako otpisuje uloženi novac?

Spahija: Ovo je njegova druga NBA sezona, dobio je novog trenera, novi sustav igre, novu filozofiju. Mi to emotivno gledamo jer je naš, ali ima i puno drastičnijih primjera još viših izbora drafta u NBA s lošijim statusom. Sjeti se, recimo, Anthonyja Bennetta, koga su kao prvi izbor drafta uzeli Cavaliersi 2013. Vrlo brzo je razmijenjen, mijenjao je ekipe, da bi danas imao beznačajan status u Netsima. Najbitnije u cijeloj priči jest ovo: trener nešto traži od tebe, a ti kao igrač to možeš ili ne možeš učiniti i samo o tome ovisi hoćeš li igrati i koliko… Naglas razmišljam… Vratimo se Hezonji. Protekle sezone igrao je sve bolje i bolje kako je sezona odmicala. Promjenom trenera sve se promijenilo; ne zaboravi da ga nije ovaj trener birao na draftu, nego onaj prošli – Scott Skiles. Frank Vogel nije ga sam birao, nego ga je naslijedio u momčadi. Za mene je Hezonja i dalje prototip NBA igrača, atleta je s odličnim šutem. Teško mi je s distance govoriti nešto relevatno o detaljima, ali čini mi se da bi za njega razmjena bila najbolje rješenje.

• Stignete li pratiti europsku košarku?

Spahija: Pratim sve. Zbog vremenske razlike i opsega posla ovdje uglavnom ne mogu gledati, ali pratim na razini izvještaja i statistika. Regionalna liga, nažalost, sve je slabija i slabija, a pozdravio bih fenomenalnu odluku ULEB-a da se europska kvaliteta objedini u jednoj ligi sa 16 klubova. 

Jedinstvena Euroliga znači i bolju gledanost i dizanje kvalitete i popularizaciju košarke. Ispostavilo se i da se neki od najboljih europskih klubova zbog prethodnih sustava natjecanja nikad nisu sreli na parketu iako su igrali isto natjecanje. Sad se svi najbolji imaju priliku međusobno ogledati. Ovo je moguć put oporavka europske košarke, koja kontinuirano gubi na kvaliteti. Tu je NBA veliki problem za Europu, jer uzima ono najbolje. Nekad su europski igrači ipak dobre godine svojih karijera provodili u Europi, pa su nakon toga odlazili u NBA, a danas iz Europe igrači odlaze kao vrlo mladi. Ipak je to drugačija slika. U aktualnu NBA sezonu ušlo je čak 113 internacionalaca, od čega je 61 igrač iz Europe.

• Društvo iz Eurolige žali se na česta i teška putovanja, koja im je priuštio sustav natjecanja, na umor i izostanak odgovarajuće pripreme za utakmice.

Spahija: Pa i mi smo bili na putu više od 20 dana bez treninga. Problem je u tome što europski klubovi putuju komercijalnim linijama, što im uzima previše vremena. Rekao bih da se klubovi još nisu snašli i organizirali na pravi način, ipak je ovo tek prva sezona s novim sustavom natjecanja.

• Je li ovakva, gotovo zatvorena Euroliga – na putu prema potpunom zatvaranju – sljedeći korak prema formiranju neke europske NBA divizije?

Spahija: Ne vjerujem. NBA želi globalizaciju – već dugo radi na tome – ali ne vjerujem da to želi na taj način. Uzimaju igrače sa svih strana, prodaju TV-prava, igraju egzibicijske utakmice na svim stranama planete, ali europska NBA divizija… Teško.

• Prebacimo se kompletno na domaći teren. Hrvatski savez dobio je novog predsjednika u Stojku Vrankoviću, desna ruka mu je Dino Rađa. Je li itko kontaktirao s Vama? Vjerojatno biste im mogli pomoći s obzirom na aktualnu poziciju i trenerski put.

Spahija: Nitko se nije javio. Posljednji razgovor bio je onaj nesretni razgovor s Dinom.

• Prošla je već gotovo godina dana od toga. To je bila potraga za izbornikom još prije olimpijskih kvalifikacija, kad ste se zahvalili, a Dino je potom rekao da ste se pos..li po njima.

Spahija: Koliko ja znam, i Trinchieri se zahvalio tjedan dana nakon mene, pa nije bilo takvih reakcija. Ma nisam ja ljut što se nitko ne javlja, nemam zbog čega biti ljut. I nije to moj problem, nego njihov. Što god odlučili po pitanju izbornika, a to je prvo što moraju odlučiti, odgovornost je na njima. Po meni je Aco Petrović logičan i najbolji izbor, ali ako bude bio i Trinchieri, poželjet ću mu sve najbolje.

Izvor: Al Jazeera