Srbija: Nalogodavci zločina u sigurnosnim agencijama

U tri dosijea Fonda za humanitarno pravo o nekažnjenim zločinima spominju se imena Ljubiše Dikovića (lijevo) i Momira Stojanovića (Tanjug)

Fond za humanitarno pravo predstavio je trogodišnji izvještaj o procesu uspostavljanja tranzicione pravde u Srbiji.   

U Fondu ističu da je utvrđivanje krivične odgovornosti za zločine, očuvanje sjećanja na stradale i provođenje reformi institucija odgovornih za kršenja ljudskih prava u Srbiji i dalje problem, koji stvara atmosferu nekažnjivosti za ratne zločine.

“Stvarni odnos predstavnika političke elite na vlasti prema potrebi uspostavljanja pravde u odnosu na zločine iz 1990-ih možda se najbolje ilustruje javnom podrškom osuđenim ratnim zločincima i pojedincima za koje postoje ozbiljne indicije da su bili umešani u ratne zločine”, navodi se u izvještaju.

“Ostvarivanje prava žrtava na materijalne reparacije otežano je brojnim zakonskim i institucionalnim preprekama i institucije Srbije nisu posvećene ispunjavanju obaveze pružanja reparacija žrtvama, u skladu sa međunarodnim standardima.”

Jedini mehanizam tranzicione pravde koji se primjenjuje u Srbiji je suđenje za ratne zločine.

Fond upozorava da je najalarmantnija situacija u bezbjednosnim institucijama Srbije u kojima, kako kažu, i danas sjede neki od nalogodavaca i organizatora ratnih zločina.

Interpolova potjernica

U izvještaju se navodi kako do danas u Srbiji nisu provedene institucionalne reforme koje bi uključivale provjeru ratne prošlosti kandidata za zaposlenje
u bezbjednosnim institucijama i civilnih funkcionera, niti su iz institucija uklonjeni pojedinci koji su bili umiješani u kršenja ljudskih prava tokom oružanih sukoba.

Poznat je samo jedan slučaj suspenzije državnog službenika, uslijed provođenja istrage o njegovoj umiješanosti u ratne zločine na Kosovu.

”Fond za humanitarno pravo je nekoliko puta ukazivao upravo na te osobe, ali one i dalje nastavljaju da sede i ne samo to što daju jedan osećaj nekažnjivosti da je moguće u Srbiji i regionu počiniti zločine i ostati na funkcijama, već opstruiraju sve druge pokušaje da se uspostavi pravda u odnosu na ono što se dogodilo”, rekla je Jelena Krstić iz Fonda.

U oktobru 2015. godine Fond za humanitarno pravo je objavio dokaze o odgovornosti tadašnjeg poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srbije i šefa skupštinskog Odbora za kontrolu službi bezbjednosti Momira Stojanovića za ubistvo najmanje 350 civila – kosovskih Albanaca u selu Meje na Kosovu 1999. godine.

U vezi sa tim zločinima, Interpol je početkom 2015. raspisao međunarodnu potjernicu protiv Stojanovića.

“Reakcije nadležnih institucija nije bilo, osim izjave tužioca za ratne zločine da Stojanović nije predmet istrage”, navodi se u izvještaju.

U tri dosijea o nekažnjenim zločinima objavljenim od 2012. do 2015, Fond je iznio niz relevantnih dokaza koji, kako tvrde, upućuju na odgovornost visokih oficira nekadašnje Vojske Jugoslavije za zločine na Kosovu tokom 1998. i 1999. godine, a koji se sada nalaze na visokim državničkim funkcijama – sadašnjeg načelnika Generalštaba Vojske Srbije Ljubiše Dikovića te Momira Stojanovića.

“Tužilaštvo za ratne zločine do sada nije pokazalo vidljivu spremnost da ispita navode protiv ovih visokih zvaničnika”, navodi se u izvještaju.

“U vezi sa međunarodnom poternicom za Stojanovićem koju je krajem februara 2015. godine raspisao Interpol povodom istih zločina o kojima je bilo reči u dosijeu FHP-a, tužilac za ratne zločine je izjavio da raspolaže podacima u vezi sa ovim slučajem, ali da se Stojanović ne pojavljuje kao
potencijalni počinilac”, navodi se u izvještaju.

Propusti Tužilaštva za ratne zločine

Tužilaštvo za ratne zločine je u oktobru 2015. godine obavijestilo Fond  da se na osnovu krivične prijave Fonda  protiv Dikovića i još trojice
pripadnika njegove jedinice vodi predistražni postupak u vezi sa zločinom u Rezali. 

Od decembra 2014. godine, pred Evropskim sudom za ljudska prava vodi se postupak protiv Republike Srbije zbog propusta Tužilaštva da provede istragu o počinjenim ratnim zločinima u logorima Šljivovica i Mitrovo Polje, koji su se od jula 1995. do aprila 1996. godine nalazili na teritoriji Srbije.

Prije toga, Ustavni sud je odbio ustavnu žalbu koju je Fond podnio u ime 78 bivših logoraša i članova njihovih porodica.

Predstavnici Fonda do kraja 2015. održali su dva sastanka sa predstavnicima Bezbjednosnoinformativne agencije, Vojnobezbjednosne agencije i Vojnoobavještajne agencije radi dobijanja “stručne pomoći za prikupljanje činjenica i dokaza” vezanih za zločine počinjene na Kosovu.

“Na osnovu osnivačke odluke i izjava predsedavajućeg Radne grupe Milovana Drecuna, može se zaključiti da je ovo telo isključivo usmereno na prikupljanje dokaza o zločinima počinjenim od strane OVK, dok zločini počinjeni od strane srpskih snaga neće biti u fokusu njenog rada”, navodi se u izvještaju.

 Izvor: Al Jazeera