Srbija računa na milione sa Bliskog istoka

Priča o novoj glavnoj željezničkoj stanici odavno se naziva 'zidanjem Skadra na Bojani' (Al Jazeera)

Piše: Vladimir Sudar

Tek što su počeli da pristižu zvanični podaci koji su pokazali da je zemlja u najdubljoj ekonomskoj krizi u poslednjih 12 godina, slamka spasa stigla je sa Bliskog istoka. Tokom zvanične posete Abu Dhabiju, ministar finansija i privrede Mlađan Dinkić potpisao je Memorandum o razumevanju sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima o saradnji u oblasti poljoprivrede, a pojavila se i vest da bi Vlada Srbije, zajedno sa partnerima iz Emirata, mogla da napravi novi JAT, čime bi nacionalna aviokompanija konačno stala na noge.

Istovremeno, Upravni odbor Kuvajtskog fonda za arapski ekonomski razvoj odobrio je kredit Srbiji od 25 miliona evra za izgradnju glavne železničke stanice Prokop u Beogradu, a investitori iz Bahreina pokazali su interesovanje za kupovinu fabrike Laroucci voda, doskoro poznate pod nazivom Voda voda.

Memorandum sa Emiratima

Sporazumom su predviđena zajednička ulaganja u deset poljoprivrednih gazdinstava koja su trenutno u državnom vlasništvu, a koja u imaju blizu 9.000 hektara obradive površine. Planira se i zaključivanje nekoliko operativnih ugovora sa korporacijom Al-Dahra, vodećom agroindustrijskom kompanijom iz UAE-a. Ta kompanija bi preuzela 66,7 odsto vlasništva u zajedničkoj kompaniji za iznos od 100 miliona evra.

Zajednička kompanija bi dobila u dugoročni zakup još 16.000 hektara državne zemlje, uz plaćanje godišnje rente do 250 evra po hektaru. Predviđene su i dodatne investicije od najmanje 100 miliona evra za nabavku moderne opreme, mehanizacije i kompletno pokrivanje svih 25.000 hektara savremenim sistemima za navodnjavanje.

Vlada Srbije se obavezala da pruži punu podršku Al-Dahri za preuzimanje jedne luke na Dunavu, koja bi postala logistički centar za izvoz poljoprivrednih proizvoda iz Srbije. Sporazumom je predviđen i zajednički program investicija u moderne sisteme za navodnjavanje, čime bi bio pokriven skoro milion hektara obradivog zemljišta u Srbiji, a sada se navodnjava svega 100.000 hektara.

Očekuje se da bi ukupna vrednost investicija u čišćenje postojećih kanala za navodnjavanje i izgradnju nove mreže mogla da dostigne do 1,25 milijardi evra, od čega bi blizu 300 miliona evra bilo uloženo u prvoj fazi zajedničkog projekta. Finansijska sredstva obezbedili bi Emirati, a Srbija bi ih otplatila kroz višegodišnje garantovane isporuke različitih poljoprivrednih proizvoda.

Priče o milionima evra investicija i kredita stigle su nekoliko dana nakon što je ministar Dinkić objavio da je Srbija u recesiji. Ključni problemi srpske ekonomije su nelikvidnost privrede i visoka stopa nezaposlenosti – iznad 25 odsto, odnosno blizu 800.000 građana prijavljeno je na birou za zapošljavanje i njihov broj iz dana u dan je sve veći. Uz to, u Srbiji na blizu 1,7 miliona zaposlenih dolazi skoro 1,65 miliona izdržavanih lica, blizu 60.000 zaposlenih radi, ali ne prima plate. Stopa inflacije mogla bi do kraja godine da premaši 15 odsto, a strane investicije za prvih sedam meseci 2012. godine dostigle su tek nešto više od 500 miliona evra. U takvoj situaciji svaka investicija je dobrodošla.

“Bilo bi dobro da nam dođu investitori iz bilo koje zemlje, neka dođu i Marsovci samo ako imaju kapital”, kaže ekonomista Aleksandar Stevanović, saradnik nevladine organizacije Tržišno rešenje i napominje da i pojedine zemlje Evropske unije, poput Velike Britanije, jako dobro žive od investicija sa Bliskog istoka.

S njim se slaže novinarka lista Danas Ruža Ćirković i dodaje da novac za investiranje danas imaju samo još Rusija, Kina i zemlje Bliskog istoka. Međutim, oboje upozoravaju da je “posao veka” u oblasti poljoprivrede još uvek na dugom štapu.

Kapitalni projekti

“U Srbiji postoji običaj da se nešto, još dok je u obliku ideje, predstavi kao gotova investicija, a na kraju od toga ne bude ništa. Ne verujem da će od ovoga biti išta”, kaže Stevanović i podseća na “kapitalne projekte”, poput izgradnje vetroparka kod Vršca ili ekspoloatacije uljnih škriljaca kod Aleksinca, koji su zaživeli samo u medijiskim kampanjama političara.

Da će to, po svemu sudeći, tako biti govori činjenica da tek što je objavljena vest o “poslu veka”, po kome bi se korporaciji Al-Dahra u dugoročni zakup dalo 25.000 hektara poljoprivrednog zemljišta, oglasila su se udruženja poljoprivrednika Vojvodina agrar i Klub 100P plus, optuživši ministra Dinkića da je ponizio domaće poljoprivrednike dajući zemljište bez tendera.

“Na taj način je poslao jasnu poruku poljoprivrednicima da su nesposobni da obrađuju svoju dedovinu, a vlasnicima oduzete imovine da nema nameru da sprovede Zakon o restituciji i da ikad vrati zemljište onima od kojih je oduzeto”, naveli su predstavnici ovih udruženja. Podrška udruženjima ekspresno je stigla od opozicione Lige socijaldemokrata Vojvodine i bivše ministarke poljoprivrede i potpredsednice Dinkićeve stranke Ivane Dulić Marković, koja je izjavila da je potpisivanjem memoranduma ministar finansija i privrede prekršio sve zakone iz oblasti poljoprivrede, uključujući i one u čijoj je izradi lično učestvovao.

Međutim, Ruža Ćirković upozorava na to da su vojvođanska udruženja poljoprivrednika često bila ispolitizovana i da su postavljala zahteve koji su u suprotnosti sa državnim interesima. Ona smatra da je najbolja stavka u memorandumu obaveza investitora da ulaže u mrežu za navodnjavanje i podseća da ni država ni domaći investitori nisu uspeli da završe taj kapitalni infrastrukturni projekat. U Srbiji se navodnjava tek jedan odsto poljoprivrednog zemljišta, a ovogodišnja suša pokazala je da je izgradnja sistema navodnjavanja prioritet nad prioritetima.

U Srbiji postoji običaj da se nešto, još dok je u obliku ideje, predstavi kao gotova investicija, a na kraju od toga ne bude ništa, poput izgradnje vetroparka kod Vršca ili ekspoloatacije uljnih škriljaca kod Aleksinca, koji su zaživeli samo u medijiskim kampanjama političara.

S druge strane, najveći problem u celoj priči je to što dobar deo zemljišta koji bi trebalo da se da u dugoročni zakup partnerima iz Emirata trebalo bi, po Zakonu o restituciji, da bude vraćen pređašnjim vlasnicima. Zbog toga bi mogao nastati ozbiljan problem u realizaciji “posla veka”. Ruža Ćirković smatra da je Zakon o restituciji, generalno, nepravedan prema starim vlasnicima i da bi u konkretnom slučaju država mogla da proglasi opšti interes, po kome se zemljište namenjeno investitorima iz Emirata ne bi vraćalo starim vlasnicima, već bi se oni obeštetili na drugi način.

Novi JAT i stari Prokop

Kad je reč o eventualnom pravljenju novog JAT-a sa partnerima iz Emirata, Ruža Ćirković kaže da “pojma nema” ko bi bio zainteresovan za spasavanje nacionalnog avioprevoznika, koga “ni ratovi, ni sankcije nisu uništile”, ali jesu sve vlasti od 2000. godine. “Protiv sam toga da poreski obveznici izdržavaju JAT, ali ako je neko zainteresovan da ga spasava, onda ja to pozdravljam”, kaže ona.

Statistička greška

Prema podacima Privredne komore Srbije, spoljnotrgovinska razmena sa UAE-om, Kuvajtom i Bahreinom bila je  vrlo skromna. Tako je u prvih devet meseci ove godine izvoz u Emirate dostigao 16,1 miliona dolara, dok je Srbija uvezla robu u vrednosti od 7,3 miliona dolara. Izvoz u Kuvajt dostigao je 663.000 dolara, a uvoz 1,238 miliona dolara. U istom periodu izvoz u Bahrein dostigao je 1,5 miliona dolara, ali je uvoz bio na nivou statističke greške – 41.000 dolara.

Slična situacija je i sa eventualnom kupovinom fabrike Laroucci voda, za koju su interesovanje pokazali kupci iz Bahreina. “Ako je neko spreman da kupi malu punionicu vode, koja je godinama u sporu i gotovo da ne radi, onda to možemo samo pozdraviti”, kaže Ruža Ćirković.

Za sada Srbija može sa sigurnošću da računa na 25 miliona evra kuvajtskog kredita za nastavak izgradnje glavne železničke stanice Prokop u Beogradu. Stevanović podseća da je izgradnja “Prokopa” ušla u 42. godinu, zbog čega se priča o novoj glavnoj železničkoj stanici odavno naziva “zidanjem Skadra na Bojani”. Posle svega, on nije siguran da će država Srbija imati ikakve koristi od nastavka radova na Prokopu, ali je sa stanovišta kreditora “svaka država dobar dužnik”, a praksa je pokazala da države ponekad mogu da odlažu plaćanje, ali da uvek izmiruju kredite.

Kako bilo, sagovornici Al Jazeere pozdravljaju eventualni dolazak investitora sa Bliskog istoka u Srbiju. Ruža Ćirković podseća da je u vreme bivše Jugoslavije Srbija imala odličnu saradnju sa zemljama sa Bliskog istoka, ali je izgubila više od decenije slepo se okrećući Zapadu i zanemarivajući ova tržišta. “Ako možemo da ponovo uspostavimo saradnju sa ovim zemljama, to ne bi bilo ništa loše, ali bojim se da je sad tamo velika gužva”, zaključuje ona.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera