Srbija se ponaša kao nadležna za sve Srbe svuda

'Vučić u ovoj situaciji podsjeća na sebe nekadašnjeg – vjerovatno i više nego što bi želio', piše autor (Anadolija)

Piše: Andrej Nikolaidis

Premijer Srbije Aleksandar Vučić rekao je povodom hapšenja Ramusha Haradinaja, bivšeg komandanta OVK i premijera Kosova, da se “neke čudne stvari dešavaju”. Nagovijestio je kako je u pitanju neka vrsta pristiska na Srbiju i zamke za tu državu. U koju, on će se za to pobrinuti jer će vući odmjerene poteze, Srbija neće upasti. U čuđenju je Vučić jedno sa Haradinajem: i ovaj se ne može načuditi što je uhapšen po Interpolovoj potjernici koju je isposlovala Srbija.

“Interpol nije organizacija jedne nacije. Prolazio sam kroz različite zemlje, koje su članice Interpola, EUROPOL-a, Šengena… Zbog toga je ova cijela procedura i situacija neprihvatljiva”, rekao je Haradinaj.

I Vučić i Haradinaj smatraju da je čudno što je kosovski političar uhapšen “baš sada”.

Ali čuđenju tu nije kraj.

Iz srpske Vlade, kao i iz redova njoj bliskih političkih komentatora, čulo se kako je čudno što je, eto baš sada, uhapšen i Naser Orić. On, doduše, nije uhapšen u Sloveniji, kao Haradinaj, nego u Švajcarskoj, no takođe je uhapšen na zahtjev Srbije.

Lako oslobađanje pritiska

Politički analitičar Dušan Janjić za podgorički Portal Analitika iznio je tezu kako je jedan od motiva hapšenja Nasera Orića i Ramusha Haradinaja izazivanje nacionalističkih strasti na Balkanu, te kako tu operaciju sprovodi neko moćan sa strane. Janjić napominje da su pomenuta hapšenja i neka vrsta pritiska na premijera Srbije Aleksandra Vučića da jasno odredi svoj pravac, ali i pravac djelovanja Srbije.

Beogradski analitičar smatra kako je očigledno da u hapšenjima Orića i Haradinaja ima “i koincidencije i namjere”. Janjić se potom indirektno suprotstavio međunarodnoj Rezoluciji o Srebrenici a kao dio “govora mržnje i ucjenjivanja” okarakterisao molbu Bakira Izetbegovića upućenu Tomislavu Nikoliću da odloži posjetu Bosni i Hercegovini.

Kako možeš biti začuđen što je neko nekoga uhapsio po potjernici koju si sam izdao? Ako nisi htio da bude uhapšen, nisi trebao izdati potjernicu, to je barem jasno. 

Potom Janjić poentira: „Srbija treba da izađe iz te defanzivne uloge. Možda i ona treba da napravi neke provokacije. Biću vrlo direktan – naša tužilaštva se nikada nisu pozabavila hiljadama ubijenih u Sarajevu”.

Ja sam, doduše iz Bosne, za nas kažu da smo onako, malo sporiji, ali ako je meni jasno šta ovi ljudi iz Beograda – i Vučić i Janjić – pričaju, Bog me ubio.

Prvo. Kako možeš biti začuđen što je neko nekoga uhapsio po potjernici koju si sam izdao? Ako nisi htio da bude uhapšen, nisi trebao izdati potjernicu, to je barem jasno. Ako si međunarodnu potjernicu izdao, podrazumijeva se da očekuješ da druge države na nju reaguju. Stoga bi, valjda, trebao biti začuđen ako niko po njoj ne hapsi.

Drugo. To što je neko uhapšen po tvojoj potjernici pritisak je na tebe? Nije li se lako osloboditi tog pritiska: povučeš potjernice i – paf!, magija! – nema problema?

Iz izjava Vučića i Janjića može se razumjeti kako Srbija nema ništa sa potjernicama koje je izdala. Te potjernice je ona izdala, što se kaže, ‘nako, nije mislila da će neko stvarno hapsiti po njima, naročito ne “sada“. Zvanični Beograd je, ispada, ponovo bio naivan i lakovjeran: raspisivanjem potjernica on je nekim zlim silama, koje ni premijer ni analitičar ne imenuju, valjda radi uroka, ali se da nagovijestiti da su sa zapada – u ruke dala oružje pritiska na Srbiju. I to baš „sada“.

Ako bi Haradinaja i(li) Orića, Švajcarska ili Slovenija, na koncu doista izručile Beogradu, koji traži njihovo izručenje, možete zamisliti koliki bi to tek bio pritisak na Vučića i srpsku Vladu?!

Šta bi, po Janjiću, Srbija trebala učiniti da ih neko ubuduće ne bi pritiskao hapšenjima po srpskim potjernicama? Pa jasno: izdati još potjernica. Kako „lucidno“ primjećuje Janjić, Srbija i njena tužilaštva „nisu se pozabavila“ Srbima ubijenim u Sarajevu.

Janjić ovdje koristi ono što je Momir Bulatović svojevremeno nazvao „korisnom nejasnoćom“: nije jasno misli li da se Srbija treba „pozabaviti“ sarajevskim Srbima koje je snajperima i granatama ubio Karadžić, ili pak Srbima koje su pobili, što bi se narodski reklo, „muslimani“? Ali možemo pretpostaviti da misli na ove druge.

Sijanje teorija zavjere sijanje je zlog sjemena. Tako je bilo kada je to radio onda. Tako je i kada to čini „baš sada“. 

Znak zavjere

Rješenje za probleme Srbije po Janjiću je, dakle, da podigne gomilu tužbi protiv građana Bosne i Hercegovine koje sumnjiči da su krivi za smrt građana Bosne i Hercegovine. Onda da za njima izda potjernice. Pa kada ih neko po toj potjernici uhapsi, zakuka: zašto baš sada, nije li već bilo dovoljno pritiska na nas?

Janjić kao rješenje navodi upravo ono što je problem: činjenicu da se Srbija ponaša kao nadležna za sve Srbe svuda. Srbija ne prihvata sud Bosne i Hercegovine, niti Kosova, niti sud u Hagu: Srbija je odlučna da će tužiti i suditi sama. Ako druge države po srpskim potjernicama ne hapse, to je nepoštovanje Srbije i dokaz pristrasnosti međunarodne zajednice. A ako hapse, to je pritisak na Srbiju i znak zavjere međunarodne zajednice.

Vučić u ovoj situaciji podsjeća na sebe nekadašnjeg – vjerovatno i više nego što bi želio. Upravo je Vučić, uz Vojislava Šešelja, bio autor najbizarnijih i najbezočnijih teorija zavjere kojima je izluđivao građane Srbije. On je u tom poslu, dokazano, dobar. Ali crn je to posao. Sijanje teorija zavjere sijanje je zlog sjemena. Tako je bilo kada je to radio onda. Tako je i kada to čini „baš sada“. 

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera