Srbija treba primijeniti zakone o migrantima

MUP Srbije nije pristao na sastanak sa zvaničnicima Human Rights Watcha, kaže Emina Ćerimović (HRW)

Razgovarao: Jasmin Redžepi

Organizacija za zaštitu ljudskih prava Human Rights Watch (HRW), nedavno je objavila izvještaj da policija Srbije maltretira i zlostavlja tražioce azila i migrante u Srbiji. Najupućenija u ono šta se dešava je istražiteljica ove organizacije Emina Ćerimović, koja je direktno radila na cijelom slučaju. 

  • Otkuda interes za istragu o zlostavljanju migranata u Srbiji? Da li zbog činjenice da je ta zemlja na putu migranata ka Evropi, ili je bilo žalbi prebjeglih?

– Odeljenje za Centralnu Aziju i Evropu pri Human Rights Watchu već duži niz godina sprovodi istraživanja o situaciji u kojoj se nalaze migranti i tražioci azila koji pokušavaju da nađu utočište u Evropskoj uniji. Redovito su se sprovodila istraživanja o situaciji u Italiji, Grčkoj, Bugarskoj, Španiji, Mađarskoj, Ukrajini… Tokom redovitog istraživanja primetilo se da se put migranata menja te da Zapadni Balkan postaje jedan od najčešće korištenih pravaca ka EU za migrante i tražioce azila.

Takođe, tokom protekle dve godine, Srbija doživljava ubrzan porast  tražilaca azila. Prema službenim statističkim podacima, tokom 2013. se za traženje azila prijavilo 5.066 lica, a tokom 2014. njih 16.490, što je porast od 225 posto.

Sirijci trenutno predstavljaju najveću grupu tražilaca azila. Ovo i uzimajući u obzir Proces stabilizacije i pridruživanja u kojem se Srbija nalazi bili su osnovni razlozi naše odluke da posetimo Srbiju. 

Cilj je bio da se uvidi trenutna situacija u kojoj se nalaze migranti i tražioci azila u Srbiji, osobito uzimajući u obzir poziciju Srbije u odnosu na vanjske granice EU. 

  • Gdje su sve vođene istrage o tretiranju migranata? U kojim zemljama su najteži uslovi za njih i na kakve se torture žale?

– Za potrebe ovog izvještaja, u periodu od novembra 2014. do januara 2015. godine, Human Rights Watch je obavio intervjue sa grupom od 81 tražilaca azila i migranata, od čega 18 dece, na različitim lokacijama u Srbiji i Makedoniji. Tri od tih intervjua obavljeno je telefonom.   

Pored Srbije, kada su konkretno u pitanju zemlje regiona, Human Rights Watch je u januaru 2015. godine obavio istraživanje o tretmanu migranata i tražioca azila u Makedoniji. Istraživanje je još u progresu te je suviše rano komentarisati o situaciji koju smo zabilježili u Makedoniji.  

Takođe, u saopštenju koje je HRW podneo Komitetu za ljudska prava UN-a o Hrvatskoj, navodi se da su specifične mere zaštite prema djeci bez pratnje neadekvatne u Hrvatskoj. Takođe, u istoj dopisci se napominje da je HRW zabrinut što Hrvatska trenutno, uz finansijsku pomoć EU, gradi objekat za decu bez pratnje u okviru Prihvatilišta za strance u Ježevu, koji je objekat zatvorenog tipa za odrasle migrante.

Zabrinjava nas to što bi deca eventualno mogla biti pritvorena u ovaj centar te smeštena sa odraslim osobama koji im nisu srodnici. Više o našem stavu o Hrvatskoj možete pročitati na sledećem linku.

Pored Hrvatske, Srbije, i Makedonije, Human Rights Watch je obavio istraživanje o situaciji u Bugarskoj te Grčkoj.

Koje su najranjivije grupe?

– U Srbiji smo primijetili da su djeca bez pratnje uistinu najranjavije grupe kao i porodice koje putuju sa malodobnom djecom.

– Kada su u pitanju deca bez pratnje, Human Rights Watch čuo je detaljne priče o vršenju nasilja, proterivanju i uskraćivanju prava na pristup postupku za dobivanje azila deci bez pratnje, što predstavlja kršenje međunarodnog i domaćeg prava. Pored toga, deci bez pratnje u Srbiji uskraćuje se posebna zaštita na koju imaju pravo zbog svoje jedinstvene ugroženosti, kao što je pravo na staratelja i na druge posebne mere zaštite.

U Zakonu o azilu Srbije predviđa se da se treba voditi računa o specifičnoj situaciji dece odvojenoj od roditelja ili staratelja, te da se njima treba dodeliti staratelj. Takva briga se u praksi ne pruža. Nijednom od 17 dece bez pratnje sa kojima je razgovarao Human Rights Watch, a koja su srpskoj policiji rekla da su deca, nije dodeljen staratelj.

Human Rights Watch intervjuisao je osmoro dece bez pratnje koja su doživela teškoće i odlaganja pri prijavljivanju za azil, te kao posledicu toga i odlaganja u pristupu smeštaju u centre za azil. Troje dece još nije uspelo da dobije smeštaj.

Tokom tri posete Centru za azil u Bogovađi, 67 kilometara južno od Beograda, u novembru i decembru, Human Rights Watch je pronašao šestoro dece bez pratnje i dve porodice sa decom koji su najmanje jednu noć prespavali van centra na hladnoći. Oni su rekli da im nije dozvoljeno da uđu u centar jer njihovi zahtevi još nisu bili registrovani, čime im je uskraćeno i pravo na dobijanje hrane i zdravstvene nege.

  • MUP Srbije kaže da nemate dokaza za Vaše tvrdnje. Kako potvrditi argumente, a kako sačuvati identitet svjedoka?

– Mislimo da je velika šteta što je MUP, umesto da sprovede istragu o veoma ozbiljnim navodima o policijskom nasilju, iste odbacio kao neosnovane i netačne. Nadali smo se da ćemo imati priliku ući u konstruktivnu diskusiju sa predstavnicima Ministarstva o tome koje je korake potrebno preuzeti kako bi se sprečilo svako buduće zlostavljanje te kako bi se počinioci priveli pravdi.

Mi napominjemo da smo u tri navrata posetili migrante koji sklonište pronalaze u napuštenoj tvornici Ciglana u Subotici te da smo prikupili zasebna, a opet podudarna svedočenja tokom svake od tri misije.

Isto važi za svedočenja koja smo prikupili u Beogradu kao i u ostalim delovima Srbije. Stojimo iza naših saznanja te pozivamo zvaničnike MUP-a da stanu u kraj svakom vršenju nasilja od strane policije te da promptno sprovedu istragu o navodima zlostavljanja iznetim u izveštaju Human Rights Watcha.

  • Koliko je trajala istraga u Srbiji i da li ste zadovoljni saradnjom državnih institucija?

– Istraga u Srbiji je trajala malo duže od četiri sedmice te su dodatni intervjui obavljeni putem telefona. 

Tokom našeg boravka u Srbiji, susreli smo se sa predstavnicima Komesarijata za izbeglice i migracije Vlade Srbije, Zaštitnikom građana RS, kao i sa predstavnicima nevladinih organizacija, agencijom UN-a za izbeglice (UNHCR), te Delegacijom Evropske unije (EU) u Srbiji. 

Veoma smo zahvalni na susretljivosti i podršci pruženoj od strane Komesarijata za izbeglice i migracije Vlade Srbije koji nam je bez problema omogućio da posetimo svih pet centara za azilante u Srbiji u više navrata. Takođe, zahvalni smo na vremenu koje su uposlenici Komesarijata, kao i uposlenici institucije Ombudsmena odvojili kako bi se susreli sa nama. 

Nažalost, iz Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije nisu pristali na sastanak sa nama, uprkos brojnim zahtevima, niti su odgovorili na pismo od 20. januara u kom se navode naše zabrinutosti povodom pouzdanih navoda o vređanju, zlostavljanju i proterivanju u Makedoniju. U par navrata smo i pismenim i telefonskim putem pokušavali stupiti u kontakt sa Ministarstvom, međutim, bez uspeha. 

Raduje nas što se Ministarstvo konačno očitovalo i nadamo se da ćemo imati priliku ući u konstruktivnu diskusiju sa predstavnicima Ministarstva o tome koje je korake potrebno preuzeti kako bi se sprečilo svako buduće zlostavljanje, te kako bi se počinioci priveli pravdi.

  • Koje su vaše preporuke za poboljšanje stanja migranata i kakvi bi zakoni garantovali njihovu bezbjednost?

– Međunarodne konvencije koje je država Srbija potpisala, kao i domaći zakoni Srbije, zabranjuju  da policija vrši zlostavljanje i da koristi neopravdanu i prekomernu silu, te se od države zahteva da procesuira slučajeve iznude, mita i ucena od strane policije. Iznuda je krivično delo prema Krivičnom zakonu Republike Srbije za čije počinjenje je propisana kazna zatvora. 

Vraćanje po kratkom postupku dece bez pratnje i odraslih tražilaca azila, bez proceduralnih zaštitnih mera niti mogućnosti da se ulože zahtevi za azil, predstavljaju kršenje obaveza Srbije po nacionalnom i međunarodnom pravu. Konvencija o pravima deteta, čija je Srbija država-potpisnica, obavezuje Srbiju da ne vrši vraćanje po kratkom postupku dece bez pratnje ukoliko njihov zahtev nije pravično utvrđen.

Po Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima garantuje se pravo na delotvoran pravni lek protiv povratka ili odbijanja azila, dok se njenim Protokolom br. 4, koji je Srbija ratifikovala, zabranjuje kolektivno proterivanje stranaca.

Konvencija o izbeglicama iz 1951. i njen Protokol iz 1967, kao i Ustav Srbije, takođe obavezuju tu zemlju na poštovanje prava na azil i principa zabrane proterivanja – zabrane vraćanja datog lica tamo gde bi ono moglo biti suočeno s progonom.

Stoga, zakoni koji garantuju bezbednost migranata već postoje u Srbiji. Mi pozivamo vlasti Srbije da iste zakone primene na adekvatan način tako što će učiniti sledeće:

1. Odmah stati ukraj policijskom zastrašivanju i vršenju nasilja, te sprovesti istragu o zlostavljanju  i počionioce privesti pravdi.  Zvaničnici bi trebali jasno staviti do znanja da će policija odgovarati za vređanje, nasilje i vršenje iznuda.

2. Izdati jasne smernice policijskim službenicima o tome da trebaju sa tražiocima azila i migrantima postupati sa poštovanjem i na način dosledan sa obavezama po pitanju ljudskih prava, te da ih nikad ne bi trebali deportovati po kratkom postupku.

3. Pružiti migrantima i tražiocima azila zaštitu kakva im pripada prema međunarodnom pravu i zakonima Srbije. 

Srbija je kandidatkinja za članstvo u Evropskoj uniji i aktivno učestvuje u Procesu stabilizacije i pridruživanja, što je korak na putu ka članstvu. Vraćanjem lica po kratkom postupku krše se i zakoni Evropske unije vezani za pravo na traženje azila, zaštitu od proterivanja, te proceduralne zaštitne mere pri vraćanju neregularnih migranata.

U skladu sa Procesom stabilizacije i pridruživanja, zahteva se da se slede određeni uslovi kada je u pitanju sistem azila i postupanje sa migrantima. U izveštaju Evropske komisije o napretku za 2014. od Srbije je traženo da unapredi proceduru azila tako da ona bude u skladu sa standardima EU.

Izvor: Al Jazeera