Srbija željna da sazna sjaj medalje

Iako bez najvećih NBA zvijezda, SAD je ponovo prevelik zalogaj za većinu (AP)

Piše: Slobodan Šarenac

Ko god vam kaže da je verovao da će se Srbija plasirati u finale ovogodišnjeg Svetskog prvenstva u košarci, taj vas opasno laže!

Ni najverniji fanovi nisu mogli predvideti ovo.

Niko nije mogao ni sanjati da će Srbija stići do finala, koje im je na brutalan način oteto pre četiri godine na šampionatu u Turskoj.

Da poslastica bude slađa, tada, pa i sada, protivnik je Dream Team.

U kakvom god sastavu bili, “jenkiji” i dalje ostaju najveći favorit na takmičenju.

Nade njihovih protivnika u početku su manje od makovog zrna, ali nikada se ne zna koliko velike mogu da narastu, posebno kada je u pitanju Srbija.

Protiv nje nikada niste na sigurnom.

Nema vremena za opuštanje

Iako bez najvećih NBA zvezda, SAD je ponovo prevelik zalogaj za većinu.

“Istina da nemamo velikih imena, ali mi smo i dalje odličan tim. Kada imate Duranta, Jamesa, Anthonyja i ostale, vodite tim na jedan, a sada na potpuno drugačiji način”, kaže američki selektor Mike Krzyzewski i dodaje: “Zaslužili smo ovo finale, kao i Srbija, koja ima puno mladih i dobrih igrača. Selektora Đorđevića se sećam još iz igračkih dana i vidim da je deo svog znanja preneo i na svoje košarkaše.”

Bek Golden Statea Stephen Curry jedan od najboljih šutera američke spoljne linije. Kaže da mu je žao što za Srbiju neće igrati njegov klupski saigrač Nemanja Nedović.

”Nije hteo da mi otkrije mnogo o svom timu, ali mi imamo odlične skaute, tako da to neće biti problem. Očekujte da ću se prilično šaliti na njegov račun, ako pobedimo Srbiju, kada se vratimo u Ameriku.”

Na ovom prvenstvu SAD na gotovo identičan način igra svaku utakmicu. Uz solidan početak meča, u većini slučajeva na poluvremenu nisu imali preveliku prednost.

Ali, onda nastupa treća četvrtina, gde vas opuštanje od nekoliko minuta može koštati bolno visokog poraza na kraju.

Siguran sam da većina članova ove američke selekcije nikada nije čula imena sadašnjih srpskih košarkaša, te da su skauti ovog tima dosta vremena proveli na internetu tražeći podatke o Joviću, Katiću, Birčeviću ili Štimcu, naprimer.

“Znam jedino… hhmmm… kako beše… Krstić!? Je l’ tako? Da li sam pravilno izgovorio njegovo ime? Sećam ga se iz moje ruki-sezone! Za ostale, zaista, nisam nikada čuo”, kaže još jedina prava preostala NBA zvezda u ovom timu Derrick Rose.

Balkanski mentalitet

Tim eventualno iznenađenje može biti veće, ali teško je poverovati da Srbija može da iznenadi SAD u finalu.

“Čuda su se u košarci dešavala i ranije, ne vidim razlog zašto to ne bi bio slučaj i u budućnosti.” Tako je počeo odgovor na ovo pitanje selektor srpskog sastava Aleksandar Đorđević.

“Ova ekipa je rasla zajedno od početka priprema, pa evo do ove utakmice, za koju smo verovali da možemo do nje doći. Mi smo svesni da znamo da igramo. Imaju i Amerikanci svojih slabosti i moraće dobro da se potrude da bi osvojili zlato. Dugujem veliku zahvalnost igračima i mom stručnom štabu, jer su potvrdili da sam sa pravom verovao u sve njih”, zaključio je Sale “nacionale”.

Selektor Hrvatske Jasmin Repeša pomenuo je “balkanski mentalitet” kod njegovih igrača u krajnje negativnom kontekstu, dok bi se to kod ekipe Đorđevića možda moglo staviti kao presudni faktor ovog uspeha.

Toliko o bespotrebnom bežanju od tereta balkanske istorije.

Teško da se gdje drugo može naći neko racionalno objašnjenje za rast forme srpskog tima iz utakmice u utakmicu, nego u sagi o čuvenoj balkanskoj upornosti i tvrdoglavosti.

Profesori košarke

Slavilo se u petak veče širom Srbije, ali i u Madridu, gde je nekoliko stotina navijača napravilo odličnu atmosferu i proslavilo pobedu nad Francuskom i ulazak u finale Svetskog kupa.

Na početku tog polufinala košarkaški profesori u crvenim dresovima izašli su na parket dvorane Palacio de Deportes i održali novi, treći čas košarke uzastopno.

Učenik iz Francuske je bio primeren samo prvo poluvreme, a onda je pokušao da pobedi učitelja. Međutim, nije išlo.

Svaki orkestar, pa i ovaj srpski košarkaški, ima svoju prvu violinu, što je uz svo poštovanje ostalih, ipak, uloga namenjena Milošu Teodosiću, koji, pored toga što u prste zna ovu magičnu igru, ume da poentira i van terena.

“Jedino je Sale verovao u nas. Mislili smo u početku da je lud, ali vidite da je bio upravu. Na kraju bih zamolio RTS da reprizira ovu utakmicu da bi deca, koja su večeras ranije otišla u krevet, mogla da pogledaju kako se igra.”

Srpski dirigent Đorđević pred veliko finale deluje smireno, staloženo, pa iako vidno umoran, zna da je potrebno da kod svojih igrača zadrži mirnoću, znanje, želju, veru, zajedništvo i, naravno, dobru igru.

I pored do sada prikazanih partija, teško da su srpske akcije na ovoj svetskoj košarkaškoj berzi skočile u odnosu na SAD. Ali, dok se ne čuje poslednji sudijski zvižduk na utakmici, nada postoji. A na nju niko ne može da vam ukine pravo.

Košarkaši Sjedinjenih Američkih Država, po prognozama apolutni favorit ovog prvenstva, pokušaće da odbrane titulu osvojenu 2010. u Turskoj, dok je Srbija željna da sazna kojeg će sjaja biti prvo svetsko odličje osvojeno od samostalnosti ove države.

Izvor: Al Jazeera