Srića: Danas čovjek stvara novog Boga po svojoj slici i prilici

Velimir Srića
Politika i religija će se, kaže Srića, morati otvarati prema tehnologijama i ne samo njima, nego prema sustavu vrijednosti (Ustupljeno Al Jazeeri)

Politika i religija u svojem tradicionalnom načinu funkcioniranja i međusobnom ‘prožimanju’ u održavanju svojeg društvenog utjecaja i uloge, u suvremenom svijetu izgubit će bitku s digitalnim tehologijama i umjetnom inteligencijom, kojima ljudi ukazuju sve više povjerenja, a na štetu upravo ova dva nekad neupitna područja društvenog autoriteta i oblikovanja ljudske stvarnosti.

Tako barem smatra Velimir Srića, profesor managmenta i informatičke tehnologije sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, koji će idućeg tjedna u Zagrebu na simpoziju ‘Religija i politika’ u organizaciji Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj i partnera, kao jedan od predavača, održati svoje izlaganje pod naslovom “Digitalni izazovi odnosa religije i politike”.

Srića, inače gostujući profesor na više sveučilišta u Hrvatskoj i svijetu te ekspert Svjetske banke, autor je više znanstvenih radova i knjiga, a svojevremeno se i sam bavio politikom.

No, njoj je naposlijetku početkom ovog desetljeća rekao ‘zbogom’, a možda je najjače odjeknuo njegov svojevoljni odlazak s pozicije predsjednika Skupštine grada Zagreba 2002. godine, nakon samo 10-ak mjeseci volonterskog obnašanja funkcije.

Kako je objasnio, nije mogao funkcionirati po principu politikanstva i karijerizma u kojem pojedinci kroz politiku rješavaju svoje egzistencijalne probleme, financijske i druge interese, dok se on, kako je isticao, angažirao sa željom da svojim znanjem doprinese razvoju, što u postojećim okolnostima nije mogao ostvariti.

Za Al Jazeeru govori o izazovima pred kojima se u suvremenom svijetu, prema njegovom mišljenju, nalaze religija i politika te s kojim posljedicama po njih, društvo i pojedince.

  • Koju ste problematiku uočili u funkcioniranju religije i politike u digitalnom dobu i kako po vama treba pristupiti toj tematici?

– Prije svega, moje izlaganje će biti dosta provokativno i orijentirano prema budućnosti te temeljeno na suvremenoj digitalnoj revoluciji. Naime, danas smo u situaciji da digitalna tehnologija mijenja sve oko nas – recimo još prije 20 godina najbolji igrač šaha, svjetski prvak [Gari] Kasparov, izgubio je od kompjutera. Danas imate robota-kuhara koji kuha sva jela ovoga svijeta, imate robota-odvjetnika koji bolje poznaje propise, može dati bolje savjete. Dakle, živimo u svijetu u kojem se ljudska uloga mijenja i čovjek je sve više, s jedne strane neki vele žrtva, a s druge strane objekt ili suradnik umjetne inteligencije. Ono što sam ja htio u tom kontekstu ukazati, to su ti trendovi, kuda oni vode u odnosu politike i religije.

Prije svega, nove generacije – milenijalci, pa onda x, y, z generacije – sve manje vjeruju bilo što u što su vjerovali njihovi roditelji. Dakle, ne vjeruju u vođe, ne vjeruju u politiku, ne vjeruju ni religijama i traže neke druge modele koji će ih na neki način savjetovati i njima upravljati. O tome sam htio govoriti – prije svega, da li će crkve budućnosti biti društvene mreže, da li će parlamenti budućnosti biti društvene mreže, da li će umjetna inteligencija donositi pametnije odluke pa ćemo njih birati da nas zastupaju, da li ćemo robotu-svećeniku više vjerovati. U krajnjom liniji, sve religije polaze od ideje da je Bog stvorio čovjeka po svojoj slici i prilici, a danas čovjek zapravo stvara novog Boga – a to je robot – po svojoj slici i prilici. To su dileme koje još nikad nisu bile tako duboke i tako prisutne i mislim da o njima vrijedi razgovarati.

  • Koje momente u tom kontekstu primjećujete u Hrvatskoj i društvima zemalja regije – jesmo li ovdje u sličnoj situaciji po tim pitanjima i njihovoj zastupljenosti i problematici u odnosu na europsko i svjetsko okruženje ili se nalazimo u nekoj vrsti otklona od tih procesa kroz neke političke, religijske, društvene i druge specifičnosti?

 – Mi smo jedno konzervativno društvo i u smislu politike i u smislu religije, tako da je kod nas sve okrenuto prošlosti, okrenuto je jače vjeri, jače staromodnoj politici, i zbog toga smo manje otvoreni za promjene, posebno one koje donosi digitalno doba. Mislim da mlade generacije nisu tako zakočene, mislim da su one puno otvorenije, puno spremnije na jedno ne-dogmatsko i otvoreno razmišljanje o problemima i onda drugačije gledaju i vjeru i politiku i imaju drugačija očekivanja – više su idealistični s jedne strane, a s druge strane pragmatični.

  • Znači li to da je u suvremenom svijetu ‘odzvonilo’ religiji i politici kao takvima te njihovom međusobnom utjecaju i prožimanju u nastojanju zadržavanja svoje uloge u oblikovanju ljudske stvarnosti i konteksta u kojem se ona događa?

– Ja se iskreno nadam da je izraz ‘odzvonilo’ prejak, ali da će im utjecaj padati, da će ljudi imati sve više alternativnih načina da zadovolje svoje potrebe. Recimo, spomenuo sam društvene mreže – danas ljudi, posebno mlade generacije, provode sate i dane na društvenim mrežama, a ne provode vrijeme u crkvi, ne provode vrijeme razmišljajući o politici, sve manje ljudi izlaze na izbore, izlaznost je negdje 30-ak do 40-ak posto, kad prijeđe 50 onda se svi čudimo. Drugim riječima, kad gledate analize kojim se vođama vjeruje, onda se političarima više uopće ne vjeruje. Svećenici su u nešto boljoj poziciji po tim anketama, ali tradicionalni autoriteti dolaze u pitanje i mislim da nova tehnologija tu nudi drastično bolja rješenja nego prošlost. I ove institucije, politika i crkva – bilo koja, će se morati otvarati drastičnije prema tim tehnologijama. I ne samo prema tehnologijama, nego prema sustavu vrijednosti.

  • Na koji konkretan način može tehnologija, društvene mreže i sve što spominjete, zamijeniti ili promijeniti način oblikovanja i razvoja društava i svijeta kako ga u svojem opsegu utjecaja oblikuju religija i politika same za sebe ili u sinergiji, pa možda i ‘simbiozi’?

– Ja sam se neko vrijeme politikom bavio i moj odlazak iz politike je koincidirao s knjigom koju sam napisao, čiji je naslov Ta gadljiva politika – i to sve govori o mom stavu prema politici. Naime, s druge strane, politika uopće ne mora biti gadljiva, gadljivom je čine ovakvi ljudi i ovakvi odnosi kakvi danas vladaju svuda u svijetu. Zamislite parlament u kojem umjetna inteligencija donosi najbolje odluke u konzultaciji sa svim stanovnicima, pokušavajući naći racionalna rješenja za sve. Zamislite, da budem provokativan još više, crkvu u kojoj roboti daju savjete, u kojoj umjetna inteligencija pomaže ljudima ljudima u rješavanju duhovnih dilema i problema – kako da budu bolji, moralniji i efikasniji.

Mislim da su, na neki način, obje te teme s jedne strane žrtve tehnologije, ako se tako vide. Kao što će 50 posto zanimanja današnjice biti za pet do 10 godina zamijenjeno robotima – to su prodavači u dućanima, vozači kod samovozećih auta, kuhari, čak i odvjetnici jer umjetna inteligencija može bolje analizirati pravne akte i predlagati rješenja. To su praktički sve struke. I u tom smjeru treba gledati i politiku i religiju – one se moraju otvarati prema digitalizaciji, da je s jedne strane koriste kao novu infrastrukturu, da pojačaju kvalitetu svog djelovanja i da se otvore za nove vrijednosti. A to su vrijednosti ovih novih generacija, koje ne poštuju bilo kakve autoritete, nego traže istinske, stvarne autoritete, potvrđene i digitalnim svijetom oko sebe.

  • Što će biti s društvima poput ovih na našim prostorima, koja ste ocijenili konzervativnim, te politikom i religijom koje u njima dominiraju i na njih u golemoj mjeri utječu, ukoliko se ne prilagode novim okolnostima o kojima govorite?

 – Kao i sve drugo što se ne prilagodi, to će na neki način odumrijeti. Potrebe koje stoje iza politike i religije kao djelatnosti su itekako snažne. Dakle, ljudi trebaju s jedne strane način organiziranja da rješavaju javne stvari, a to je politika, s druge strane trebaju institucije koje će se boriti za moral, za ćudoređe, za sustav vrijednosti i davati neku vrstu vjere, a to je religija. Međutim, i jedna i druga su u krivu ako se ne okrenu toj budućnosti, zato što će nove generacije prije ići na Instagram i Facebook nego što će ići u crkvu, prije će gledati ‘lajkove’ na društvenoj mreži, nego što će slušati svoje političare. Dobar primjer su političari koji se znaju služiti tom tehnologijom najviše zato da služe narodu, da se otvore prema idejama i da budu pravi zastupnici interesa – ne da budu izabrani za četiri godine i onda im je jedini cilj da ostanu na vlasti, ako su tamo, ili da dođu na vlast, ako tamo još nisu.

  • Znači tehnologija bi se trebala koristiti na način da se politički i vjerski, duhovni vođe te institucije približe maksimalno građanima kako bi uočili i razumjeli njihove stvarne i bitne potrebe te svojim djelovanjem radile u cilju njihova ispunjenja na korist kako pojedinaca, tako i društva u cjelini?

– Apsolutno. I tu je važno reći još jednu stvar – tehnologija nam nije neprijatelj, odnosno ne mora nam biti neprijatelj. Većina ljudi u robotizaciji vidi ugrozu. Ja, recimo, vidim tehnologiju kao moćnog savjetnika – imate umjetnu inteligenciju, ona će vam pomoći da donosite bolje odluke na temelju više informacija, na temelju boljih spoznaja, na temelju kvalitetnijih modela. I onda je svačiji život racionalniji i efikasniji. Za sada su, posebno vjera, odnosno religija i politika, pretjerano iracionalne institucije, skupovi ponašanja i sustav vrijednosti. To je glavna zamjerka – većina ljudi ne voli tu ostrašćenost, konflikte, isključivost, sukobe. A to vide i kod političkih stranaka i kod vjera. To nove generacije više ne žele gledati niti slušati.

Izvor: Al Jazeera