Šta Italijani trebaju naučiti od Trumpove Amerike?

Samo nekoliko mjeseci nakon formiranja svoje nove ekstremističke, antisistemske vlade, čini se da se Italija sve više približava fašističkoj prošlosti. Već je zabranila spasilačkim brodovima da dovoze očajne izbjeglice na italijanske obale i predložila je upisivanje romskih zajednica u popis stanovništva te deportiranje onih bez italijanskog državljanstva, potičući strah od povratka nasilnog rasizma.

Ali italijanska vlada nije usamljena u kretanju od ustavne demokratije ka ksenofobiji – s druge strane Atlantika, Trumpova Amerika predvodi taj put. U prvog godini u uredu, Trump je uveo zabranu putovanja za muslimane, ponovio svoje obećanje da će na američko-meksičkoj granici izgraditi zid i silom razdvojiti djecu od njihovih roditelja.

I dok italijanska populistička vlada slijedi ksenofobne korake Trumpove administracije, čini se da Italija upada u istu zamku kao i SAD: omogućava da fašizam bude normaliziran.

Tokom njegove predizborne kampanje, Trumpa su redovno i snažno kritizirali da je fašista i rasista, ali nedugo nakon izbora, diskurs u medijima i političkoj sferi je drastično omekšao. Mnoge novine su oklijevale da ga nazovu ženomrscem i rasistom uprkos rastućem broju dokaza, a riječ na F (fašizam) gotovo je u potpunosti izbačena iz rječnika.

Tada se vjerovalo da će institucije, zakon i tradicija zakonitosti prisiliti novog predsjednika da se ponaša predsjednički i da poštuje temeljne liberalne vrijednosti zemlje.

Ksenofobna agenda

Naravno, suprotna stvar se desila. Trumpova administracija je bez pardona nastavila sa svojom ksenofobnom agendom koja je zasnovana na potpunom odbacivanju osnovne ljudske pristojnosti prema manjinama i imigrantima. I dok su brojni Amerikanci strpljivo čekali da ured u koji su ga izabrali ukroti Trumpa, njegova ksenofobija je postepeno normalizirana.

A danas, ovaj tužni scenarij se ponavlja u Italiji, osnivačkoj članici Evropske unije i jednoj od najvećih ekonomija u eurozoni. Dok se ekstremistička vlast ustoličava na vlast, mnogi Italijani se nadaju da će njene akcije ukrotiti italijanske institucije, demokratske tradicije i vladavina zakona.

Već smo svjedočili kako je Trump, nakon što je preuzeo vlast, ispunio sva predizborna obećanja i čak otišao i korak dalje. Nije se suzdržao od napada na regulacioni sistem provjere i ravnoteže, napada na nezavisno novinarstvo, pa čak i na samu vladavinu zakona i demokratije.

Prije nego li kasnije, Italijani će također vidjeti kako se, kad se dočepaju vlasti, ovi novi populisti često ponašaju poput njihovih otvoreno fašistički nastrojenih predaka. Nova vlada izvornog rodnog mjesta fašizma je doista počela sličiti fašističkim vladama iz prošlog stoljeća. Prisutna je velika količina nepoštivanja institucionalnih sila i administrativnog sektora, a nezavisni mediji, povremeno, smatraju se neprijateljima naroda (iako je ovo nešto čemu smo svjedočili tokom vlada Silvija Berlusconija).

Klizanje ka fašizmu

Posljednji primjer ovog klizanja ka fašizmu je prijetnja krajnje desničarskog ministra unutrašnjih poslova Mattea Salvinija da će ukinuti policijsku zaštitu za najprodavanijeg pisca Roberta Saviana. Savianu organizirani kriminal prijeti od kad je njegova popularna knjiga o mafiji, Gomorrah, objavljena 2006. godine. Saviano je također jedan od najžešćih kritičara Salvinija i fašističkih politika nove vlade i stalno je prisutan u italijanskim medijima. Salvinijeva prijetnja Savianu je jasna indikacija kako nova vlada planira da se odnosi prema kritikama medija.

Italijansko društvo bi trebalo obratiti pažnju na ovo, ili će naredni korak biti zabrana pristupa određenim novinarima na vladinim konferencijama, čemu smo svjedočili u SAD-u.

Mnogi u Italiji normaliziraju poteze njihove vlade na isti način na koji su Trumpovi potezi bili normalizirani u Sjedinjenim Američkim Državama tokom proteklih godinu i pol. Dok se fokusiraju na skandale koji su uslijedili nakon prethodnog niza skandala, zaboravljajući jednu nečuvenu izjavu ili prijedlog zakona nakon što nova izjava i novi prijedlog dođu, propuštaju vidjeti širu sliku i previde očiti rasizam njihove vlade. Fokusiraju se na detalje prestupa i vulgarnosti bez analiziranja ideologije koja stoji iza ekstremizma njihovih izabranih čelnika. Iznenađenje, pa možda čak i rezignacija, prevladavaju nad historijskom analizom.

Svijet se suočava sa povratkom diskursa i ideologije fašizma, ali za razliku od dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća, fašisti danas nose odore zakonito izabranih i naizgled demokratskih dužnosnika.

Zamaskirane poruke

S druge strane Atlantika, rasističke izjave su dobile odgovarajuće reakcije u stvarnosti i broj ksenofobnih napada se dramatično uvećao. U Italiji, nasljednici Mussolinija su uvijek imali moć, ali ova nova populistička vlada znatno efikasnije koristi fašističke zamaskirane poruke nego njihovi prethodnici, posebno kada govore o anketama, bankama, imigrantima, Romima i EU.

Jezički i filozofski afiniteti između populista koji su trenutno na vlasti u SAD-u i u Italiji i desno orijentiranih pokreta iz prošlosti su jaki. Kada Trump govori o “infekciji” imigranta, gubitku kulture i njegovom čežnjom za zlatnim prošlim vremenima ili kada Salvnii sugerira “masovno čišćenje” koje bi se provodilo “od ulice do ulice”, oni zapravo govore o odbrani (zamišljene) etničke i kulturne čistoće i homogenosti svojih naroda. Krajem tridesetih i početkom četrdesetih godina prošlog stoljeća, italijanski čuveni fašistički magazin, Difesa della Razza, slično je zagovarao jedinstvo rase i poručivao kako vjerske ili etničke manjine ne mogu biti dio nacije.

Ali kako bi trebali Italijani reagirati na ovaj neoliberalizam i ksenofobiju na vlasti i kako mogu zaustaviti da fašizam postane nova normalnost?

Prvo, moraju podržati novinarstvo i posebno istraživačko novinarstvo, jer su nezavisni mediji najjači alat koji nam je dostupan da držimo političare odgovornima.

Drugo, fragmentirana i slaba italijanska opcija lijevog centra se treba ujediniti protiv populista na vlasti, ponovno se povezati sa običnim Italijanima, shvatiti njihove socijalne i ekonomske probleme i ponuditi progresivnu i “mladu” platformu, poput one koju nudi Alexandra Ocasio-Cortez u SAD-u. Samo mladi, snažni progresivni glasovi poput nje mogu potaknuti ponovno pojavljivanje narodnog lokalnog aktivizma i suočiti se autoritativnim, fašističkim tendencijama nove vlade.

Najnovija zbivanja s druge strane Atlantika u stvari pokazuju da se jaz između fašizma i populizma ubrzano zatvara. Potonji je nekada bio autoritativni oblik demokratije koji ne odgovara fašističkom, diktatorskom rasizmu. Ali se čini da Trump polako odbacuje ovu “demokratskiju” stranu modernog populizma. Fokusirajući se sve više na ksenofobiju, novi populizam desnice se približava fašizmu i to bi trebalo da sve nas zabrinjava. Ovo je lekcija koju Italija, i ostatak svijeta, trebaju da nauče od Trumpove Amerike.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera