Šta s borcima ISIL-a kada izađu iz zatvora?

Za sada su sigurnosne a ne socijalne mjere prioritet države (AFP)

Piše: Vedrana Maglajlija

Približno 200 osoba sa područja Bosne i Hercegovine otišlo je na strana ratišta u Siriji i Iraku, a vratilo ih se pedesetak, podaci su najnovijeg istraživanja Balkanske istraživačke regionalne mreže.

Prve presude za povratnike sa ratišta donesene su nedavno – Fatih Hasanović i Emin Hodžić osuđeni su na po godinu dana zatvora zbog pridruživanja oružanoj grupi Islamska država Irak i Levant. Iako je minimalna kazna za ovo krivično djelo tri godine zatvora, zbog toga što su priznali krivicu, ona je smanjena. Trenutno su pušteni na slobu, uz mjere zabrane napuštanja Bosne i Hercegovine, a u narednom periodu otići će na služenje kazne.

Međutim, šta nakon što oni i budući osuđenici odsluže svoju kaznu i izađu na slobodu, pitanje je koji mnogi postavljaju, ali čini se da niko nema jasan odgovor, jer se radi o, kako neki stručnjaci navode, potpuno “novoj oblasti” za Bosnu i Hercegovinu. U Strategiji Bosne i Hercegovine za prevenciju i borbu protiv terorizma od 2015. do 2020. godine spominju se “deradikalizacija i resocijalizacija”, ali mnogi tvrde da iza ovih termina ne stoje neka konkretna i jasno određena rješenja, niti način kako bi se to provodilo.

“Ne znamo šta se konkretno i na koji način po Strategiji provodi, jer ti podaci nisu ni vidljivi. S druge strane, niko još nije još odslužio takvu kaznu. Kada se to završi, može se vidjeti na koji način će se vlast pozabaviti njihovom resocijalizacijom. Međutim, ne znam i na koji način bi se takvim osobama prišlo i kako ih deradikalizirati”, kaže Amer Jahić, novinar BIRN-a, koji je radio analizu o borcima sa Balkana.

Za sada su sigurnosne, a ne socijalne mjere prioritet države, a povratnike sa ratišta Državna agencija za istrage i zaštitu i druge bh. policijske agencije smatraju prijetnjom po sigurnost.

“U smislu da su bili na ratištu, da su se dodatno radikalizirali, neko ko nije umio da rukuje oružjem, naučio je tamo. Ali, recimo, prema informacijama SIPA-e, nakon povratka manji broj osoba bio je uključen u aktivnosti na način da vrbuje druge ljude, da utiče da odlaze na ratišta, ili da se uključe u organizaciju odlaska”, dodaje Jahić.

BiH nema podršku za najugroženije

Iz Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine, na upit kako će se provesti resocijalizacija bivših boraca na stranim ratištima, odgovaraju da se od usvajanja Strategije fokusiralo na preventivne aktivnosti. Međutim, kako nam je rečeno u “narednom periodu” namjeravaju “pružiti stručnu potporu projektima drugih institucija i nevladinih organizacija na deradikalizaciji i resocijalizaciji osoba koje se vraćaju iz zona sukoba, posebno Iraka i Sirije”.

U to će, dodaju, biti uključene i supruge koje su pratile svoje muževe na ratišta i njihova maloljetna djeca. Iz Ministarstva sigurnosti kažu kako se nadaju da će se i druge službe, naprimjer “službe socijalne zaštite, zavodi za mentalno zdravlje, aktivnije uključiti u ovu problematiku”.

Da bi takva mreža podrške bivšim borcima na stranim ratištima trebala postojati, smatra i stručnjak za sigurnost i borbu protiv terorizma te profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Vlado Azinović.

“Međutim, mi znamo u kakvoj državi živimo, nemamo mrežu podrške ni za najugorženije kategorije stanovništva”, kaže, dodajući da je puno otvorenih pitanja, a malo odgovora.

“Pretpostavljam da kada uđu u zatvorski sistem, psiholozi i stručnjaci trebaju raditi s tim ljudim, koji će ih u tom procesu spremati za izlazak, ali ne vjerujem da mi imamo bilo kakvu strategiju o tome, to je potpuno nova pojava.”

U toku nekoliko suđenja u BiH

Najviše osoba sa područja BiH na strana ratišta otišlo je u periodu 2012. i 2013. godine, navode iz BIRN-a.

Tada BiH nije imala zakon kojim se kažnjava odlazak na strana ratišta, koji se donosi u ljeto 2014, nakon čega se broj odlazaka smanjuje.

“Pored presuda u slučaju Hasanović i Hodžić, traje suđenje šestorici optuženih i u odvojenom postupku gdje je Safet Brkić optuženi, a u narednom periodu mogu se očekivati nova suđenja. Nedavno je jedan optuženi iz Velike Kladuše deportovan iz Turske, izjasnio se da nije kriv, pa će suđenje početi u narednom periodu”, kaže Amer Jahić, novinar BIRN-a.

“To su sve procesi koji se vežu za osobe koje su bile i boravile u Siriji u periodu od kada je Vijeće sigurnosti UN-a donijelo Rezoluciju i ISIL i Nusru proglasilo terorističkim organizacijama”.

Što se tiče regrutacije, kada je riječ o sudskim predmetima, Bilal Bosnić je osuđen na sedam godina zatvora zbog javnog podsticanja i pozivanja na priključivanju terorističkim organizacijama.

Međutim, Azinović smatra da se treba postaviti i pitanje da li borci sa stranih ratišta uopće žele biti reintegrirani u društvo na način na koji mi to vidimo.

“Oni se možda žele vratiti u svoje zajednice, da žive načinom života i vjeruju u to u što su vjerovali prije nego što su otišli u Siriju. To je dvosmjerna ulica, mi možemo pripremiti i mrežu za podršku, angažirati ljude, naučiti iskustva drugih zemalja, a da ti ljudi naprosto to ne žele.”

‘Možda je pobio hiljade ljudi’

Ipak, iz Ministarstva sigurnosti naglašavaju značaj ponovnog uključivanja ovih osuđenika u društvo, posebno imajući u vidu da “slučajevi terorizma u posljednjih 10 godina u Bosni i Hercegovini ukazuju na pojave recidivizma”. “Već osuđene osobe za terorizam nakon odsluženja zatvorske kazne se javljaju ponovo kao moguća sigurnosna prijetnja, a u nekim slučajevima odlaze i na strana ratišta”, naveli su.

Međutim, Goran Kovačević, profesor na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu, mišljenja je da bi po “toj logici” većina građana Bosne i Hercegovine nakon rata bila sigurnosna prijetnja, pogotovo što je razvojačeno milion ljudi, a mnogi su znali ko im je ubio najbliže pa “nisu posezali za ekstremnim ponašanjem”.

Dodaje da je državna strategija za borbu protiv terorizma upitna u svakom pogledu, jer je napravljena da se “fokusira na jednu grupu ljudi, kojoj stavila etiketu potencijalnih terorista”.

“Imate ljude koji se vraćaju i sa ratišta u Ukrajini, i oni kao nisu radikalizirani, a oni koji se vraćaju iz Sirije jesu. Deradikalizacija je upitan termin i proces, ja nisam siguran da se to uopšte može postići.”

Naglašava da se prvo treba usmjeriti na razloge zašto ti ljudi odlaze. Kako dodaje, bh. institucije nemaju podataka sa terena te se presude izriču samo zbog odlaska na ratište, a ne zbog toga šta je neko tamo radio – “možda je samo otišao i vratio se, a možda je pobio 1.000 ljudi”.

“Ako je situacija takva da pojedinac ili grupa nemaju izlaza, da ne mogu projicirati svoju budućnost, jednostavno da ne vide izlaz za sebe i svoju djecu, to su elementi za radikalizaciju i za poseznajem za nekim ekstremnim ponašanjem.”

Iako Kovačević smatra da se može očekivati da će se broj povratnika sa stranih ratišta povećati, prije svega, dodaje, treba utvrditi razloge i motive njihovog odlaska.

U Makedoniji pomaže IVZ

“Ljudi koji su išli radi neke finansijske koristi, da bi riješili neko egzistencijalno pitanje, naravno da će se vratiti. Oni koji su išli radi nekih ideoloških matrica, većina tih ljudi, što pokazuju i razna istraživanja, tamo su poveli svoje porodice, tako da je njihova namjera da se vrate upitna.”

I druge zemlje u regiji počele su otvarati pitanje šta nakon što borci koji su ratovali u inostranstvu odsluže svoje kazne, kao Makedonija, u koju se vratilo sedamdesetak osoba sa ratišta u Siriji i Iraku. Na resocijalizaciju u toj zemlji poziva i Islamska vjerska zajednica, smatrajući da vjerski predstavnici moraju pomoći osuđenima kako bi se vratili u društvo.

“Cilj je da se s njima radi i za vrijeme izdržavanja zatvorske kazne. Naš program može zaživjeti i u zatvorima, na legalan i legitiman način. Zaista treba ljude vratiti na pravi put”, rekao je poglavar Islamske vjerske zajednice u Makedoniji Sulejman ef. Rexhepi.

Međutim, čini se da zemlje regije ne znaju kako to konkretno uraditi, iako će ljudi koji su se borili u Siriji i Iraku vrlo brzo odslužiti svoje zatvorke kazne i ponovo biti dio društva.

Izvor: Al Jazeera