Stara ekipa za novu politiku
Piše: Draško Đuranović
Za tek izabranu crnogorsku Vladu Mila Đukanovića teško da se može reći da je baš nova izvršna vlast: uglavnom je sačinjavaju stari, provjereni partijski kadrovi Demokratske partije socijalista i Socijaldemokratske partije. U stvari: samo četiri nova ministarska lica, dvojica bivših ministara koji su se vratili na ministarske položaje, a ostali – svi redom ministri iz prethodne ekipe. Čak i bivši premijer Igor Lukšić se obreo na mjestu ministra potpredsjednika i ministra inostranih polova…
Istini za volju, nije se očekivala baš neka revolucionarna čistka, ali su ozbiljne kadrovske rezove najavljivali sami čelnici vladajuće koalicije, predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić i sam mandatar. Umjesto velikih, uslijedile su tek kozmetičke kadrovske promjene: svi ministri DPS-a su prosto preslikani iz vrha stranačke liste za nedavno završeni Kongresa te partije. Đukanović se nije usudio da izazove zemljotres u vrhu vlasti, već je tek promiješao karte iz Lukšićevog saziva.
Novu izvršnu vlast uglavnom sačinjavaju stari, provjereni partijski kadrovi Demokratske partije socijalista i Socijaldemokratske partije.
Zato Đukanovićev sastav više liči na rekonstrukciju stare nego saziv nove crnogorske Vlade. Unutar nove ekipe nema nijedne vanstranačke ličnosti, nezavisnog eksperta ili, pak, profesora crnogorskog Univerziteta koji partijski nije svrstan.
Očigledno da se predsjednik DPS-a i novi predsjednik crnogorske Vlade odlučio za lojalne partijske ljude, od kojih zna što može dobiti i za koje vjeruje da će bez pogovora slijediti ono što je dogovoreno. Stoga su na bitnim mjestima Branimir Gvozdenović, doskorašnji politički direktor DPS-a, koji se vratio u Vladu na mjesto ministra za održivi razvoj i turizam. I nekadašnji ministar ekonomije Predrag Bošković, aktuelni član Izvršnog odbora DPS-a, takođe se vratio naministarski položaj u novoj Vladi.
Imena čine politiku. Đukanovićev izbor je politika igranja na sigurno, ali i potez koji govori o Đukanovićevom strahu od promjena, koje sam najavljuje, i da zato radije bira provjerene i lojalne saradnike. Od 16 novih ministara, čak njih 10 je iz Lukšićevog saziva. Upravo ta politika kadrovskog kontinuiteta je dokaz su pompezne priče o Lukšiću kao prikrivenom buntovniku i budućem Đukanovićevom oponentu – teze što su ih zdušno plasirali neki crnogorski tajkunski mediji – bile obične, isprazne glasine.
Provjereni partijski ljudi
Osim toga, sada je očigledno da su Đukanović i sam vrh DPS-a svojevremeno presudno uticali na Lukšićev izbor kabineta i da je zato novi mandatar ostao pri istim ili sličnim kadrovskim rješenjima. Prosto: Lukšićev kabinet je bio izraz kontinuiteta politike DPS-a, baš kao što sada novi premijer Đukanović želi nastaviti istu politiku koja se, inače, kreira u partijskom vrhu.
No, izbor provjerenih partijskih ljudi ne znači da će Đukanović voditi Vladu kao njegov prethodnik Lukšić. U programu kojeg je pročitao u prošli utorak pred poslanicima u crnogorskom Parlamentu sam Đukanović je najavio oštre mjere: rezanje potrošnje, kidanje plata raznih nadoknada ministrima i brojnim drugim javnim funkcionerima, kao i raskid svih privatizacionih ugovora u kojima stranci nijesu poštovali dogovreno…
Prema najavama iz premijerovog ekspozea, planirano je da se u Crnoj Gori u naredne četirri godine otvori čak 40.000 novih radnih mjesta.
To djeluje kao najava zaokreta. Uz sve to, valja napomenuti: prije nego što je saopštio sastav svog Kabineta, Đukanović je zatražio – sve u stilu onih starih partijskih vođa – da svi javni funkcioneri, pomoćnici ministara, direktori i zamjenici raznih agencija koje je partija predložila na mjesta u državnoj upravi i regulatornim agencijama kovertiraju ostavke.
To je najava da će politika nove Đukanovićeve Vlade biti pokušaj obračuna sa uvriježenim navikama uživanja na državnim jaslama, ali i politika radikalnog zaokreta kada je u pitanju ekonomska strategija. Đukanovićev program je koncipiran da, iako je Vlada kadrovski slična, bude drugačija državna politika od prethodne. Problem je – kako to ostvariti u vremenu opšte krize?
Prema najavama iz premijerovog ekspozea, planirano je da se u Crnoj Gori u naredne četirri godine otvori čak 40.000 novih radnih mjesta. Dok je o tome pričao u kampanji, svi su mislili da je riječ o marketinškoj, predizbornoj priči. No, kada je to najavio i u programu nove Vlade, Đukanović je, u stvari, otkrio sa čime želi da se uhvati u koštac: da smanji ogromnu nezaposlenost i da razbudi umrtvljenu crnogorksu ekonomiju.
Rezultati se očekuju – odmah
Prema podacima Zavoda za zapošljavanje, u Crnoj Gori je nezaposleno oko 32.000 ljudi. Ako se tome pridruž desetak hiljada svršenih studenata godišnje – sve to predstavlja pravu armiju nezadovoljnih u brojno maloj državi (svega oko 630.000 stanovnika). Tolika nezaposlenost je i potencijalna opasnost za stabilnost sistema, političkog i ekonomskog: Đukanović ne bi želio da se po podgoričkim ulicama valja onaj “mariborski scenario” narodnog nezadovoljstva.
No, kako će postići cilj od 40.000 novih radnih mjesta? Jasno je da sadašnja struktura crnogorske privrede ne može uposliti tako veliki broj ljudi. Zato nema druge: Đukanović će pokušati – hitnim mjerama Vlade, programima podsticaja malih i srednjih preduzeća, ali i krupnim investicionim projektima i javnim radovima – da pokrene spiralu novih poslova za ekonomsku dinamiku. Kraj neoliberalne ekonomske škole i početak državnog intervencionizma u ekonomiji biće obilježje vladavine nove izvršne vlasti.
Silne će pare biti neophodne iz inostranstva i samo Đukanović u ovom času može znati koliko je realna opcija da će neko uskoro investirati u Crnu Goru.
Da li to znači da će Vlada pokrenuti sistem javnih radova, ili veliki projekat autoputa? Kako god, silne će pare biti neophodne iz inostranstva i samo Đukanović u ovom času može znati koliko je realna opcija da će neko uskoro investirati u Crnu Goru. Dodatni problem je što novom premijeru u startu nedostaje vremena. Ovo je njegov šesti povratak u premijersku fotelju i ne može očekivati mirnih 100 dana povjerenja. Za razliku od svih dosadašnjih pokušaja, Đukanović mora prve rezultate da pokaže odmah.
Možda je to ključni razlog što je Đukanović odlučio da se okruži priovjerenim kadrovskim ljudima, onima koje zna i kojima zna kako da upravlja. Znajući njegov model rada, sasvim je izvjesno da neće čekati na rezultate drugih, niti će ministrima dati mnogo samostalnosti u radu. Prosto: Đukanović vjeruje da on sam najbolje završava poslove i u sebe polaže najveće nade.
Nije baš po savremenim pravilima menadžerskog rada ili stvaranja kreativnih timova kakvi postoje u Evropskoj uniji, ali Đukanović očito ne želi da mijenja navike koje su mu donosile uspjeh i održanje na vlasti. Pitanje je da li će to biti dovoljno za ekonomski i politički oporavak Crne Gore?
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera