Stariji radnici – traženje izlika na vlastitu i opću štetu

Hrvatska je, kako je pokazala jedna njemačka studija, uz Sloveniju, Grčku i Luksemurg, jedna od svega četiri zemlje Europske unije koja nije ispunila cilj EU-a o povećanju zaposlenosti osoba između 55 i 64 godine starosti – Bruxelles je postavio cilj da do 2016. više od 50 muškaraca u toj dobnoj skupini bude zaposleno, a u Hrvatskoj je od 2005. do 2016. godine zaposleno je tek 2,1 posto muškaraca i nešto boljih 7,8 posto žena, što je u usporedbi s drugim članicama – poput Njemačke gdje je to iznosilo i više od 20 posto – vrlo slab rezultat.

Studija kaže da je 2016. u Hrvatskoj bilo zaposleno 45,1 posto muškaraca od 55 do 64 godine, a žena tek 31,6 posto, što je problem i u ostalim članicama – tek ih je 10 ostvarilo željenu zaposlenost žena te dobne skupine.  

Radi se o dobnoj skupini koja je u posebno teškoj situaciji – s jedne strane su velikim dijelom još daleko od mirovine, ali s druge dovoljno blizu da ih poslodavci uglavnom izbjegavaju zapošljavati.

Iskustvo, razboritost, preciznost

Istovremeno, u svijetu je sve više tvrtki koje zapošljavaju starije – primjer je jedna južnokorejska tvrtka koja zapošljava isključivo starije osobe i umirovljenike. Razloge je jednostavno formulirao vlasnik te tvrtke, nabrojavši da stariji imaju puno životnog iskustva, razboritije donose odluke i precizniji su.

Na meti za ‘rješavanje’

Poslodavci, posebno u sektorima poput trgovine, ugostiteljstva ili građevinarstva, kaže, uvijek nastoje rješavati se tih radnika i onih koji imaju nekakve uvjete za mirovinu jer, uz teže obavljanje posla, oni češće koriste bolovanje, a poslodavci radnike trebaju svakodnevno.

“Odgovornost je prije svega Vlade što čini ovakav apsurdan potez vezano za mirovinske zakone, a ono što je definitivno problem s hrvatskim poslodavcima, unatoč našim zahtjevima da se upravo takvi radnici kroz Zakon o radu najviše zaštite s jedne strane. S druge strane, da se upravo kvalitetnijom organizacijom rada pojedini poslovi prilagode za radnike starije životne dobi – oni sigurno mogu biti još vrlo iskoristivi, ali ne baš na svim poslovima”.

U po tom pitanju uspješnijim članicama EU-a, navodi, važno je pitanje socijalnih uvjeta za te radnike, odnosno kako ih država štiti i osigurava im socijalnu sigurnost dok se ne zaposle ili steknu pravo na mirovinu.

“Radnik koji danas u Hrvatskoj izgubi posao sa 55 godina može biti jedno određeno, vrlo kratko vrijeme na Zavodu za zapošljavanje s pravom na određenu naknadu, nakon toga on je socijalni slučaj do bilo kojeg prava na prijevremenu mirovinu, ako u međuvremenu ništa ne uspije raditi u sivoj zoni ili ako se ne zaposli negdje na nekakav normalan način. Dakle, upravo je tu problem hrvatske države što ona nema nikakve, ni socijalne ‘osigurače’ za takve radnike koji se ne mogu snaći ili koji ne mogu naći posao u starijoj životnoj dobi”.

U Hrvatskoj su nezaposlene osobe u toj dobnoj skupini često dugotrajno bez posla i mnoge nerado govore o svojoj situaciji javno. Jedna od organizacija koje ih okupljaju je Savez nezaposlenih Hrvatske, koji provodi aktivnosti u cilju povećanja mogućnosti zaposlenja i pomoći u premošćivanju razdoblja između gubitka posla i nalaženja novog.

Jeniseja Fištrek, predsjednica Saveza, kaže kako stariji često nemaju dovoljno znanja i kompetencija za tržište koje zahtijeva nove tehnologije, a oni nisu educirani i pripremljeni za te zahtjeve.

“I kad nađu posao, mogu naći samo na određeno vrijeme, znači na ugovore bez stalnog zasnivanja, poslove za čišćenje i takve neke sporedne poslove koji su potplaćeni, s kojima ne mogu preživjeti i onda najčešće ne prihvaćaju ugovore, nego rade u sivoj zoni”, kaže Fištrek.

Kada primaju te osobe na razgovor, opisuje Fištrek, poslodavci u najvećem broju slučajeva nemaju previše interesa, a ako ga i nađu, koriste situaciju da ponude što manju plaću i ugovor koji nije adekvatan – godine su, navodi, uvijek prepreka.

Traženje izlika

“Poslodavac uvijek gleda svoj interes, mada mu to ne bi trebalo biti prioritet jer ne kažemo zabadava da su ljudi kapital. Ali naši poslodavci nisu još došli do toga da bi im ljudski potencijali ili resursi bili nekakav kapital jer dok god na tržištu ima ljudi koji neće pitati za plaću i neće tražiti ugovor na neodređeno vrijeme, uvijek će poslodavac naći izliku da ponudi nižu plaću i lošiji ugovor”.

Kod žena, ističe, daleko je veći problem jer često budu narušena zdravlja i apatične pa ih je teško motivirati da prihvate takve poslove poput čišćenja, spremanja i slično.

“U trgovinama gdje rade i po 12 sati, potplaćene su, rade subotama, nedjeljama, praznicima, nemaju nekakva prava”.

S produljenjem radnog vijeka na 67 godina, što sadrži paket zakona mirovinske reforme, situacija će se, smatra, još pogoršati – kaže kako je svjesna da mirovinske fondove treba puniti, a da sredstava ima sve manje, no smatra da se pametnijom preraspodjelom novca može poboljšati situacija, a država bi trebala izraditi konkretne programe te poticati poduzetnike da zapošljavaju starije osobe – da uz neko znanje i iskustvo prime i dodatna sredstva.

“Možda neke socijalne zadruge, povećati sredstva za samozapošljavanje, ove rigidne zakone promijeniti, koji su kad dobiješ novce moraš sto papira ispuniti. Malo olabaviti tu birokraciju – kada poduzetnik starta, kad se samozaposli, njega zaboli glava i moli Boga kad će to završiti da može zatvoriti firmu”.

Tržište rada bez prilagodbe

S druge strane, ističe, poslodavci bi itekako trebali  trebali imati motivaciju zaposliti starije osobe i to zbog vlastite koristi.

“Nekoga tko ima godine iskustva, tko ima riješena sva svoja pitanja – stambena, emocionalna, obiteljska – i koji se može posvetiti osam sati ili zavisi kako se dogovore firmi i dati 100 posto u taj posao”, zaključuje Fištrek.

Mladen Novosel, predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH), kaže kako je u Hrvatskoj danas svega blizu 40 posto radnika između 55 i 64 godine zaposleno, a tržište rada i stupanj razvoja organizacije, tehnologije i prilagođenosti poslova starijima gotovo da ne postoji.

To je, navodi, problem za radnike koji ne mogu jednakim fizičkim, a ponekad i psihičkim intenzitetom obavljati poslovao kao oni koji s 20-ak godina tek ulaze u svijet rada.

Mentorstvo, kvaliteta, lojalnost i ‘meke vještine’

Na hrvatskom portalu za oglašavanje radnih mjesta MojPosao kažu kako u posljednje vrijeme često nailaze na vijesti, posebno iz Njemačke, da pojedine tvrtke ili institucije žele na posao vratiti svoje umirovljene kolege, što nije posljedica samo manjka kvalificirane radne snage, već i potvrda da su znanje i iskustvo starijih zaposlenika teško zamjenjivi. Stariji zaposlenici, navode, izvrsni su mentori mlađim kolegama jer pored prenošenja stručnog znanja pružaju primjer kako pristupiti poslu, kvalitetno komunicirati, sagledavati širu sliku i držati do kulture tvrtke.

“Oni također mlađe kolege mogu naučiti ‘mekim vještinama’ koje su izrazito bitne u svakodnevnom radu, odnosu s nadređenima, ali i napredovanju u karijeri. U manjim tvrtkama, gdje u pravilu nema voditelja za upravljanje ljudskim potencijalima, ovakva profesionalna podrška mlađim kolegama može donijeti brojne prednosti i za samu tvrtku jer utječe na veći stupanj angažiranosti mlađih kolega, a samim time i na poslovne rezultate”.

Dodatna prednost je lojalnost starijih zaposlenika, koja je u pravilu veća nego kod mlađih, što znači da su oni idealni kandidati za angažman na velikim projektima čiji je cilj osigurati profitabilnost na duge staze, a osim što su u pitanju zaposlenici koji uživaju visok stupanj povjerenja, njihovo bogato profesionalno i životno iskustvo čini ih odličnim predlagateljima kvalitetnih ideja i poslovnih rješenja.

“Naravno, zapošljavanje starijih zaposlenika nosi i određene izazove, prvenstveno iz perspektive mladih menadžera – mnogi od njih ne osjećaju se ugodno pri pomisli da zadatak moraju dodijeliti nekom starijem i iskusnijem od sebe. Međutim, to nije realan ni opravdan strah. Stariji zaposlenici mogu biti odlična podrška mladim menadžerima, posebno ako im se dodijele odgovorni zadaci i uloga mentora. Na taj način gradi se odnos utemeljen na poštovanju i povjerenju i kreira se zdrava poslovna sredina u kojoj svi zaposlenici mogu profitirati, neovisno o životnoj dobi”.

“S druge strane, Vlada sada pokušava i inzistira na tome da se radni vijek produži na 67 godina, prodaje priču hrvatskoj javnosti kako neće svi radnici raditi do 67 godina jer da će svi oni koji su, kao, ‘rano’ ušli u svijet rada, s 18 ili 19 godina, moći ići u mirovinu sa 60 godina, odnosno oni koji su završili fakultet sa 24 godine, moći će ići sa 65 godina. To je čista farsa jer je tržište rada u Hrvatskoj takvo da s obzirom na ugovore na određeno vrijeme, povremene i privremene poslove, poslove preko agencije, pa 99 posto radnika neće sa 60, 65, 70 godina moći ostvariti tih famoznih 41 godinu staža, koji je sad uvjet da radnik može ići bez penalizacije, bez umanjivanja mirovine, u mirovinu”, kaže Novosel.

U punoj sposobnosti

Navodi kako u Hrvatskoj nema niti jednog sektora u kojem bi sitacija po tom pitanju bila bolja – i u trgovinama i na gradilištima, navodi kao primjer, teško se mogu naći radnici ili blagajnice te dobi.

Uz to što će problem s produljenjem radnog vijeka eskalirati, smatra da će, ako predloženi paket zakona mirovinske reforme ostane isti, stvoriti dodatno siromaštvo.

“Ispada kao da radnici sami žele odlaziti u prijevremenu mirovinu – radnik koji 55-56 godina ostane bez posla, četiri godine možda će preživjeti radeći u sivoj zoni, navršit će 60 godina, steći će, ako ima tu sreću da ima više od 35 godina staža, pravo na prijevremenu mirovinu i onda će ga država kazniti penalizacijom, umanjit će mu mirovinu za 0,34 posto jer si je, eto, on sam kriv što ide u prijevremenu mirovinu, a ne može naći posao”, zaključuje Novosel.

Ekonomist Luka Brkić s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu ističe kako je sadašnjih 40-ak posto zaposlenosti daleko ispod prosjeka EU-a.

“Kad to pretvorite u apsolutne brojeve u hrvatskom slučaju, to znači otprilike milijun ljudi – naravno, kad u tom kontingentu odbijete ljude koji ne mogu raditi, koji su bolesni, studente, učenike, koji pripadaju u radni kontingent, ali stvarno ne rade – koji u Hrvatskoj niti rade niti traže posao. A kada promatrate one od 55-64 godine, to su ljudi koji su, neću baš reći na vrhuncu svojih kreativnih godina, no definitivno još u punoj sposobnosti za produktivan, promišljeni rad, pa ako hoćete još i inovacije i kreacije”, kaže Brkić.

Znanje ključan faktor

Jedan dio tog problema, navodi, ‘rješavao’ se umirovljenjem, a sada su na sve stigli i demografski problemi, odnosno visoko iseljavanje i sve starije stanovništvo, pri čemu nema useljavanja stranaca kako bi se ti efekti barem donekle nadoknadili, pa prijeti situacija da uskoro broj zaposlenih i umirovljenih bude u omjeru ‘jedan na jedan’.

Pritom bi se tehnologija, navodi, mogla pokazati kao jedan od ozbiljnijih ‘protivnika’ – to je ukupan problem, ne samo za starije, jer se radi o inovativnim i revolucionarnim tehnološkim promjenama koje sve više ubrzavaju. Stoga je znanje, navodi, ključan faktor koji može biti potrebna dodana vrijednost.

“Mislim da svakako drži vodu i da je u tom kontekstu u potpunosti razumljivo i istinito je, koliko god to zvuči kao fraza, potreba cjeloživotnog obrazovanja. Pri čemu je jako puno i neformalnog obrazovanja gdje morate moći vrlo brzo, ne kroz 5, 10, 15 ili 20 godina, kvalitetno odgovarati na sve promjene koje se događaju, morate znati upravljati najmodernijim sustavima u IT sektoru, odnosno koristiti se time operabilno”, zaključuje Brkić.

Izvor: Al Jazeera