Štetni hrvatski pokušaji ‘bijega’ s Balkana

Voće, Povrće, Poljoprivreda
Hrvatska je odustala od novih mjera (AP)

Povlačenje nedavne odluke hrvatskog Ministarstva poljoprivrede o povećanju naknade za inspekcijski nadzor pri strožoj kontroli uvoza voća i povrća iz zemalja izvan EU-a pod pritiskom susjednih zemalja, pokazuje koliko su za Hrvatsku bitna tržišta zemalja bivše SFRJ te koliko joj je održavanje dobrosusjedskih odnosa u ekonomskom interesu.

No, pritisak je s tim argumentom, unatoč suprotnim mišljenjima u poljoprivrednim krugovima, stigao i iz niza hrvatskih gospodarskih institucija, koje su upozorile na štetnost te odluke po hrvatsko gospodarstvo.

Najveći udio izvoza u BiH

Jedna od njih je i Hrvatska gospodarska komora (HGK). Kažu kako su tržišta BiH, Srbije, Makedonije, Crne Gore i Kosova od iznimne važnosti za hrvatsko gospodarstvo te je stoga ključno ostvarivati dobru suradnju kako bi se trgovina nesmetano odvijala.

Prema njihovim podacima, ukupni hrvatski izvoz u razdoblju od siječnja do svibnja ove godine iznosio je 5,5 milijardi eura, a od toga je na tržišta spomenutih zemalja izvezeno proizvoda u vrijednosti gotovo milijardu eura, točnije 905 milijuna, što je 13,6 posto ukupnog izvoza.

Loša iskustva ‘zaštite’

Fižulić ističe da ako domaći proizvođači ne mogu biti konkurentni na balkanskom, regionalnom i europskom tržištu, ne mogu opstati, a hrvatske potrošače ne treba dovoditi u situaciju da plaćaju nekakvu ‘premiju’ na robu samo zato što je ona hrvatskog porijekla. Koncem 90-ih godina prošlog stoljeća Hrvatska je, kaže, također pokušala zaštiti hrvatske proizvođače enormnim carinskim stopama i nametima koji su dostizali i 70 do 100 posto, što je završilo lošim posljedicama.

“Oko Hrvatske je nastao cijeli niz shoping zona u kojima su hrvatski građani kupovali najosnovnije namirnice, odlazili su u shoping u Nagykanizsu, Neum, Brežice, Trst i kupovali su tamo čokoladu, ulje, čak neki put i hrvatske proizvađače jer je sve bilo jeftinije 20, 30, 40, 50 posto. Tako radi racionalni potrošač – ako ne možeš kupiti u vlastitom gradu ili selu proizvod po određenoj cijeni, možeš u susjedstvu. Štitiš svoj kućni budžet”.

Istovremeno je uvoz iznosio devet milijardi eura, a proizvoda iz tih zemalja uvezeno je u vrijednosti od 534 milijuna eura.

“Prisutnost i dominacija hrvatskih tvrtki na tim tržištima vidljiva je i po veličini ostvarenog izvoza u 2016. godini s dvije milijarde eura izvezenih na tržište BIH, Srbije, Crne Gore, Makedonije i Kosova, a najviše se izvozilo naftna ulja, električnu energiju, dijelove za motorna vozila, pivo, lijekove itd.”, navode u HGK.

Daleko najveći udio u izvozu otpada na BiH, iza koje je najvažniji parner u regiji Srbija. Iako je teško, kažu, izdvojiti industrije i tvrtke koje dominiraju, naglašavaju da je najprisutnijim hrvatskim tvrtkama zajednička tradicija i kvaliteta, a u zadnje vrijeme pojavljuju se i manje, novije tvrtke koje inovativnošću i razvojem proizvoda u specifičnim dijelovima pojedinih sektora, pronalaze svoje mjesto.

Ističu i ulaganja – hrvatske tvrtke su od tih zemalja najviše ulagale u BiH, Crnu Goru, Srbiju i Makedoniju te je u razdoblju od 1993. do kraja prvog tromjesečja 2017. u njih uloženo više od 2,1 milijarda eura, posebice u područje proizvodnje hrane i pića, trgovine te financijskog posredovanja.

‘Ekskluzivizam se obija o glavu’

I tu daleko prednjači BiH te iza nje Srbija. Kako bi se ostvarila još jača podrška tvrtkama na tržištima susjednih zemalja i Jugoistočne Europe, HGK planira otvoriti predstavništva u Beogradu, Sarajevu i Beču, iako ističu kako je Hrvatskoj kao članici EU-a primarno težiti konkurentnosti u globalnom lancu vrijednosti, a ne ograničiti se na određena tržišta.

Sve države nastale raspadom Jugoslavije nekada su pripadale zajedničkom tržištu pa je cijeli niz robnih marki i potrošačkih navika razvijen u vrijeme kada je to tržište funkcioniralo kao jedinstveno, navodi nekadašnji hrvatski ministar gospodarstva Goranko Fižulić, ističući također važnost tih tržišta za Hrvatsku, na kojima su hrvatski proizvođači bili prisutni stalno, izuzev razdoblja ratnih sukoba.

“BiH, ako gledate statističke pokazatelje, uvijek ćete vidjeti da je negdje na trećem mjestu kao hrvatsko izvozno tržište, a Srbija je odavno ušla među prvih 10. Znači, ta međuzavisnost je više nego očita i tisuće radnih mjesta u Hrvatskoj ovisi o plasmanu roba i usluga upravo na ta tržišta”, kaže Fižulić.

Pritom ističe poslovanje niza hrvatskih tvrtki izravno ili putem tvrtki-kćeri na tim prostorima, uključujući i posrnuli Agrokor, koji je, kako kaže, više od 50 posto prihoda ostvarivao izvan Hrvatske.

U tom smislu politički odnosi su, kaže, od iznimne važnosti jer svi pokušaji nacionalnih ekskluzivizama i poticanje na zaštitu domaćih proizvoda od uvozne robe koja dolazi s drugog teritorija, uvijek se obijaju o glavu onih koji pokušavaju svoje robe i usluge plasirati izvan nacionalnih granica.

“S te strane potez ministra [Tomislava] Tolušića je apsolutno neprihvatljiv iz razloga što je trgovina uvijek dvosmjerna ulica i ako vi nekome branite da dolazi na vaše tržište, sigurno da možete očekivati da će on zabraniti i vaš dolazak na njegovo tržište”, kaže Fižulić ističući da je svijet danas globalno tržište koje funkcionira kao jedna cjelina.

‘Nismo na Baltiku, nego na Balkanu’

Ističe kako u dijelu hrvatske politike konstantno iz, kako kaže, iracionalnih razloga postoji želja ‘bijega’ s Balkana, što je po njemu besmislica.

“Ne može Latvija, Estonija ili Poljska nama supstituirati tržište Bosne ili Srbije, mi nismo na Baltiku i to je tako, mi smo na Balkanu. Znači, uspješnost hrvatskog gospodarstva u regiji ne može biti do kraja postignuta ako nema dobrosusjedskih odnosa, zato što potrošači isto reagiraju pod pritiskom politike – ako nekoga ‘ne volite’, onda od njega ni ne kupujete”.

Stoga zaključuje da, ako želi dobro svojim građanima i svojim proizvođačima, hrvatska politika treba učiniti sve da u regiji vladaju dobrosusjedski odnosi u kojima dolaze do pune razmjene i roba i usluga, što je važno i zbog radne snage iz tih zemalja za kojom će Hrvatska, smatra, morati posegnuti u budućnosti, pogotovo zbog turizma.

Osim ekonomskog aspekta, dio analitičara u ovoj je situaciji upozorio kako se radi o još jednom ‘traljavom’ postupku u pogledu hrvatske vanjske politike.

HUP: Štetne nepredvidljive odluke

U Hrvatskoj udruzi poslodavaca (HUP) kažu kako su hrvatskim gospodarstvenicima posebno važna tržišta BiH i Srbije jer se na njih najviše oslanja hrvatska prehrambena i poljoprivredna industrija. Kažu kako odluka o povećanju pristojbi za fitosanitarni nadzor voća i povrća pri uvozu iz trećih zemalja donesena očito nenajavljeno i naglo, bez prethodnog dijaloga sa susjednim zemljama te predstavlja još jednu u nizu nepredvidljivih političkih odluka koje za posljedicu imaju stvaranje nepovoljnog poslovnog okruženja i dugoročno vode do smanjenja konkurentnosti gospodarstva. Povećan trošak nadzora u konačnici bi zbog nenajavljene odluke i nemogućnosti planiranja poslovnih procesa vjerojatno rezultirao i povećanom cijenom proizvoda za krajnjeg kupca.

“Prilikom donošenja odluka koje imaju utjecaj na gospodarstvo, a u ovom slučaju i na cijelu regiju, potrebno je postupati pažljivije i promišljenije uz konstruktivan razgovor sa svim uključenim stranama jer se u suprotnom, kako smo vidjeli, nanose trajne štete svim poslodavcima bez obzira na zemlju iz koje dolaze i koji u svojim državama uredno plaćaju porez, a za rezultat im je otežano poslovanje i u pitanje dovedena opstojnost robe koja ima kratak rok trajanja i čijim se propadanjem stvaraju veliki gubici poljoprivrednoj industriji”.

Povlačenje odluka oslabljuje poziciju

“Često oni resori koji se bave politikom ne prate odluke koje se donose u ekonomskim resorima. Procedura donošenja odluka do neke mjere tome ide naruku jer imate resorske koordinacije kroz koje neka odluka mora proći da bi došla na Vladu pa se onda može dogoditi da o odluci koja ima vanjskopolitičke konotacije svoje mišljenje niti ne da Ministarstvo vanjskih poslova ili Ministarstvo pravosuđa u onom dijelu u kojem oni prate međunarodno zakonodavstvo na koje se Hrvatska obvezala. To je stvar, u velikoj mjeri, tehnike funkcioniranja Vlade. S Plenkovićevom vladom je tu nešto manji problem nego što je bio s prethodnima, ali iz slučaja Tolušićeve odluke vidimo da taj problem postoji”, kaže analitičar Davor Gjenero.

Ova situacija, kaže, može naštetiti Hrvatskoj u nekim eventualnim budućim sličnim situacijama jer je pozicija onoga koji donese određenu odluku pa je potom povuče, uvijek slabija.

“Nakon ovoga, Hrvatska neće imati manevarski prostor promišljenije, taktički mudrije provesti odluku sa istom svrhom, ali umjereniju i promišljeniju”.

Iako spomenuta tržišta također smatra važnim za hrvatsko gospodarstvo, pogotovo jer postoji dio proizvođača koji ne postižu razinu konkurentnosti da bi mogli djelovati na europskim tržištima, Gjenero naglašava da se glavni fokus hrvatskog gospodarstva ipak pomiče prema članicama EU-a, iako je ulaz na tržišta zemalja bivše Jugoslavije relativno lagan.

‘Hrvatska ne smije biti nadmena’

“Dobro je da se Hrvatska povlači s nestabilnih tržišta, a pokušava usidriti u stabilnima, pogotovo kad to nužno mora značiti dizanje konkurentnosti hrvatske privrede”.

Kako vrijeme prolazi, kaže, ta će tržišta biti sve manje važna za Hrvatsku. No, to nikako ne znači da se Hrvatska ne mora drugačije postaviti u eventualnim budućim sličnim izazovima.

“Hrvatska se ne smije ponašati nadmeno, mora se ponašati tako da poštuje europske standarde i europske obveze, kad nastupa na tim tržištima mora u većoj mjeri angažirati europsku negoli svoju diplomaciju i politiku kao zaštitnike”, zaključuje Gjenero.

Izvor: Al Jazeera