Što je dozvoljeno Talijanu i Brazilcu, nije Balkancu

Piše: Zvonko Alač

Juventusovi navijači izboli su noževima goste iz Kopenhagena. Njihovi sunarodnjaci iz Milana bavili su se istom varijantom morbidnog rezbarenja na trojici Ajaxovih navijača, koji su svi u bolnici s teškim, a jedan i po život opasnim ozljedama. Dan kasnije Napolitanci su istukli nekoliko Engleza, koji su u njihov grad došli navijati za Arsenal.

Uvertira europskim noćima dugih navijačkih noževa, i to na najvišem rangu “najelitnijeg nogometnog natjecanja”, usred uljuđenog Starog kontinenta, odigrala se u zemlji gdje će se odigravati globalno najveći sportski događaj, u Brazilu, i to na još brutalniji, životinjski način, barem kada je u pitanju medijska prezentacija, zapravo izravno prenošenje najtežeg navijačkog nasilja.

Uvertira europskim noćima dugih navijačkih noževa odigrala se u zemlji gdje će se odigravati globalno najveći sportski događaj, u Brazilu.

Talijani su, po tko zna koji put, svoju viziju “viteškog” navijačkog nadmetanja nožićkanjem suparnika demonstrirali u mračnim ulicama oko stadiona, pa se podlost njihovih zločina ne vidi toliko na slikama od dan poslije iz bolnice, kada vidimo stranca kako s gazom preko bubrega leži na krevetu u aseptičnom okružju fine bolnice.

Za razliku od njih, žrtve iživljavanja hordi brazilskih huligana ležale su na golom betonu stadiona u Santa Catarini, dok se nad nekoliko nesretnih pojedinaca i dalje odvijalo iživljavanje praćeno desecima kamera i fotoaparata, na utakmici koja je išla u izravnom prijenosu.

Igre gladi

Drugim riječima, platili ste Atletico Paranaense – Vasco de Gama, a osim dvoboja koji je odlučivao o putniku u Copa Libertadores i drugu brazilsku ligu, kao bonus ste dobili Igre gladi – za uništenjem protivnika.

Međutim, kao i na briselskom Heyselu, utakmica u Santa Catarini nastavila se bez da se navijačka krv osušila, kamoli pobrisala. Platini je 1985. godine, nakon smrti 32 navijača njegovog Juventusa i sedam ostalih gledatelja, nastavio igrati, jer ulog je bio prevelik – Kup europskih prvaka, kao što ni Josepha Blattera od Svjetskog prvenstva u Brazilu neće odvratiti nekoliko razbijenih usijanih glava.

Platini je 1985. godine, nakon smrti 32 navijača njegovog Juventusa i sedam ostalih gledatelja, nastavio igrati, jer ulog je bio prevelik.

Preveliki novci su u igri da bi velika nogometna predstava obrtanja još veće love bila zaustavljena zbog toga što se budale na tribinama ubijaju, ili barem daju sve od sebe kako bi to napravile. Naravno da predsjednici Evropske i svjetske nogometne federacije zbog toga iz Lige prvaka neće izbaciti Milan ili Juve, niti će Brazilu oduzeti Mundijal.

Nezamislive scene nasilja samo pola godine prije SP-a žestoko su pljunute u lice cijelom svijetu iz “zemlje sambe, karnevala i karioka”, samo što sada u kadrovima iz nogometne Meke, kojoj se sljedećeg ljeta spremaju hodočastiti stotine tisuća navijača, nismo vidjeli plesačice kako se drmusaju ili Pelea, kako s koktelom u ruci i loptom na nozi, na pijesku Copacabane reklamira kreditnu karticu.

Nijemi od šoka

Umjesto Isusa iznad Rija, ovdje su ruke nemoćno širili igrači na terenu i ostali gledatelji, koji su nijemi od šoka svjedočili masakru na tribinama.

Sigurno se sad pitate kakve veze s talijanskim, a posebno brazilskim tarapanama, imaju navijači s ovih prostora, kada, zbog nekvalitete njihovih klubova, Ligu prvaka ionako gledaju samo na televiziji, a na SP-u će iz Bosne i Hrvatske i Hrvatske letjeti samo selebritiji i bogataški sinovi i kćeri?

Nema straha, jer kada regionalna liga jednog dana krene, put brdovitog i divljeg Balkana krenut će i združeni odredi NATO milicije.

Pa zato što nam stalno pod nos turaju šuplju priču kako bi koncentriranjem nogometne (ne)kvalitete s ovih postora u regionalnu ligu navijači opet pokrenuli zveckanje kamama i noževima, a da bi na tribinama opet počeo 14. balkanski rat.

Nema straha, dragi ljubitelji nogometa i fudbala, jer ako do toga dođe kada liga jednog dana krene, put brdovitog i divljeg Balkana krenut će i združeni odredi NATO milicije.  

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera