Što je zajedničko Milanu Bandiću i Donaldu Trumpu?

Kada bi se nekoga u Hrvatskoj upitalo što bi u posljednje vrijeme mogao naći zajedničko Donaldu Trumpu i zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću – iako je jedan predsjednik najmoćnije zemlje svijeta, a drugi prvi čovjek glavnog grada Hrvatske čije bi ukupno stanovništvo bilo dostatno da popuni eventualno pokoji blok u New Yorku – možda bi ta osoba odgovorila da bi to zajedničko moglo biti ponašanje prema medijima.

A to znači i prema javnosti jer su mediji ‘link’ između onih koji bi trebali upravljati i odlučivati u ime naroda i isključivo za njegovo dobro i interes – oni koji građane informiraju obavljaju li te osobe svoj posao i kako.

Zagrebački gradonačelnik, poznat po vrlo ‘opuštenom’ stilu ophođenja s javnošću i novinarima koji mu postavljaju pitanja o gradskim poslovima i projektima, navodnim aferama, povećavanju saborskog kluba zastupnika, sudskim procesima protiv njega i drugim temama, posljednjih je mjeseci imao više verbalnih ispada prema pripadnicima ‘sedme sile’, od kojih su neke prenijeli hrvatski mediji.

Metak, Goebbels, najbolje žensko…

Jednoj je novinarki tako na pitanje hoće li presuda u njegovom sudskom procesu imati utjecaja na njegovu daljnju političku karijeru, odgovorio: “Vaš muž je sretan, moram se nasmijati. Kako ste brzi, vi biste poginuli od metka”.

Nedavno je novinarku oslovio sa “sunce”, na što ga je ona upozorila da je ne zove tako, a potom je optužio novinare da su minimalizirali značaj odličja koje je dobio od Vladimira Putina.

“To je strašno, Goebbels bi vam pozavidio! Da ja imam televiziju, bila bi još jača od bilo koje na kojima vi radite”.

Odgovarajući na pitanje novinarke o temi otpada, između ostaloga je rekao: “Da sam ja pametan kao vi, ja bi bio nešto više, a ne gradonačelnik”.

Istoj novinarki jednom je na upit odgovorio izjavom koju je pravobraniteljica za ravnopravnost spolova ocijenila seksitičkom: “Jel vi znate da Bandić svima da? Ja da sam žensko bio bih najbolje žensko, a ja sam jedan mali muškarac. Ali ja svima dam”.

Kada je pokušala postaviti iduće pitanje, rekao je: “Molim vas malo kulture. To je abeceda. Pitanje je legitimno, ali stil nije dobar. Daj se malo pogledajte kako se ponašate”.

Plenković ‘zgriješio’ pa se brzo ispričao

No, Milan Bandić nije jedini – niz je političara i dužnosnika u Hrvatskoj na svim razinama koji se ponekad na slične načine obraćaju novinarima.

‘Zgriješio’ je i sam premijer Andrej Plenković koji je nedavno novinarki rekao: “Slatki ste”.

No, on se brzo javno ispričao, povukao izjavu i rekao kako se neće više ponoviti, objasnivši kako je to bila poruka da mu je simpatično kako na ono za što je smatrao da je već odgovorio, mora isto kazati još jednom.

Politički analitičar i komunikolog Darijo Čerepinko kaže da hrvatski političari u većini medije doživljavaju kao neprijatelje i nužno zlo te gotovo uopće ne razumiju javnu ulogu i važnost neovisnih i objektivnih medija u demokratskom društvu.

Razloga za takav odnos je, navodi, više, počevši od toga da rijetko koji od njih ima dugoročnu viziju razvoja društva, ali i da ljudi u medijima, ne samo novinari, često rade na vlastitu štetu.

Moć novinara i pravo lice političara

“Spuštajući standarde javne komunikacije i javnog rada, počesto i radeći protiv interesa profesije i kolega. I tehnološke promjene čine svoje pa je novinarstvo kao profesija na udaru širih tehnoloških promjena s kojima se još uvijek uči nositi. U takvoj situaciji u kojoj moć novinara da utječu na društvene promjene slabi, sasvim je jasno da političari sve manje strahuju od njihovog utjecaja i sve više pokazuju svoje pravo lice”, kaže Čerepinko.

Javnost bi, kaže, teorijski trebala biti zgrožena ponašanjem kakvo je nedavno prezentirao američki predsjednik Trump, međutim u praksi priličan dio građana podupire takve političare i politike.

“Pa izgleda da političari poput Trumpa, [Viktora] Orbana i drugih samo rade ono što njihovi birači od njih traže, očekuju i podržavaju. Na stranu to što povijesna i druga iskustva govore da takvo ponašanje u pravilu završava katastrofom”.

Zagrebački gradonačelnik – koji se nedavno oglasima u medijima ispričao hrvatskim veteranima što je ugostio Dragana Markovića Palmu, a koji su plaćeni novcem građana, pa i onih kojima se ispričao – već dulje vrijeme, navodi, pokazuje da ga nije briga za dobar dio građana Zagreba.

Potkopavanje integriteta novinara

“Svoj politički život nekad je možda i gradio pokušavajući se svidjeti svima, ali već duže vremena njegove političke poruke i obrasci ponašanja usmjereni su na postizanje različitih više ili manje javnih dogovora i političku kupovinu onih koji su mu potrebni. U takvom kontekstu gotovo da je sasvim nebitno što gradonačelnik priča i na koji se način obraća građanima, što je i on sam shvatio i u odnosu na početke svoje karijere djeluje kao potpuno druga osoba”.

Dio političara danas, navodi Čerepinko, u komunikaciji sa biračima potpuno pokušava izbjeći medije korištenjem platformi koje im omogućuju da objavljuju upravo ono što žele, bez posrednika koji bi kontrolirali ili ukazivali na problematičnost sadržaja. Na taj način, tumači, govore izravno svojim biračima i to ono što oni žele čuti, neovisno o tome je li to istina.

“Pri tome dodatno potkopavaju integritet novinara i medija te stvaraju zatvorene sustave u kojima kolaju uvijek iste ili slične informacije i u koje bilo kakva druga istina teško prodire. I za sada se čini da kod dobrog dijela građana to funkcionira i daje rezultate. A s obzirom da je povjerenje u medije potkopano, onda ni vrijeđanje medija ne predstavlja problem za veliku većinu onih koji ih podržavaju”.

Ta se promjena može lako zloupotrijebiti jer, ističe, još nisu izgrađene društvene institucije koje bi se efikasno suprotstavile takvom načinu komunikacije.

“Kao rezultat imamo ono što vidimo diljem svijeta – jačanje različitih problematičnih političara i političkih pokreta kojima vrijednosti liberalne demokracije nisu od presudne važnosti”.

Mamić: Može se pogriješiti, ali treba priznati grešku

U svemu tome, smatra, javnost prvo treba povratiti povjerenje u medije, što znači da oni trebaju jače ispunjavati svoju javnu ulogu, bolje kontrolirati jedni druge, ukazivati na problematične prakse i slično.

A toga, kaže, nema bez bolje zaštite novinara i njihovih temeljnih ljudskih i radnih prava.

Ankica Mamić iz Agencije IMC za odnose s javnošću, upravo Bandića izdvaja po ovoj temi – njegovo ponašanje ne samo u odnosu prema novinarima, već općenito prema građanima, smatra neprihvatljivim.

“Od nedostatka pristojnosti, do nevjerojatnog stupnja bahatosti i ponižavanja svakoga tko se usudi nešto ga pitati. S obzirom na ulogu medija kao posrednika u komunikaciji između političara, odnosno predstavnika vlasti te građana, svaki bi razumni političar trebao jako paziti kako se prema njima odnosi. Nažalost, kod Milana Bandića to nije slučaj. Premijer Plenković se brzo ispričao novinarki zbog pomalo seksističkog komentara i takvih bi isprika trebalo biti više u javnom prostoru. Svatko može pogriješiti, ali važno je grešku priznati i ponuditi ispriku. Možemo razumjeti da su političari svakodnevno izloženi velikom javnom pritisku, međutim moraju biti svjesni svoje uloge i pozicije te učiti kontrolirati svoje emocije i zadržati mirnoću”, kaže Mamić.

Populizam i (ne)razvijene institucije

Smatra kako je zagrebački gradonačelnik primjer političara koji se uspeo na populizmu. No, potreba populizma je da se osoba svidi što širem spektru potencijalnih birača, a Bandić, kaže, više nije prema svima ljubazan kao na početku karijere.

“U zadnje vrijeme kada svojim ponašanjem pokazuje vrlo visok stupanj nervoze, on se više ne pokušava dopasti, on misli da je Bogom dan”. 

Općenito, populizam je, navodi, mnogo opasniji za društva koja nemaju razvijene institucije, poput hrvatskog, dok su, primjerice, u SAD-u institucije u velikoj mjeri funkcionalne, ozbiljne i relevantne i tako kontroverzan predsjednik kao Donald Trump ne može nanijeti štetu ukupnom funkcioniranju društva.

“Rado bih naglasila i to da u Americi mediji takvo ponašanje ne primaju mirno, što potvrđuje posljednji slučaj kada je CNN tužio Trumpa zbog oduzimanja novinarske akreditacije. Tim je činom Bijela kuća prekršila prvi i peti amandman američkog ustava, koji garantiraju slobodu govora i tiska te pravo na obranu šutnjom. Sigurna sam da će u tom slučaju institucije donijeti presudu u skladu sa zakonom, a ne prema volji ili poziciji čovjeka koji za sebe misli da je svemoćan i nedodirljiv”.

Nerazumijevanje vlastite uloge

Prema njezinom mišljenju, takvo je ponašanje pokazatelj ponižavanja građana i primjećuje veliku sličnost u ponašanju Trumpa i Bandića.

“Možemo reći da obojica iskazuju prezir prema svima koji ne misle kao oni i koji im ne podilaze. To u najmanju ruku ukazuje na nerazumijevanje vlastite uloge, jer kad ste izabrani na neku funkciju, vi predstavljate i one koji nisu glasali za vas. Nužno je razviti toleranciju prema ljudima koji misle drugačije, tako i onima kojima niste simpatični i koji vas ne vole. U javnoj sferi komunikacija uvijek mora biti pristojna”, zaključuje Mamić.  

Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Hrvoje Zovko ističe da političari općenito takvim i sličnim ponašanjem pokazuju potpuno nerazumijevanje smisla postojanja i funkcioniranja medija.

“Mediji trebaju biti u interesu javnosti, a ne u interesu politike. Hrvatskim političarima, to smo svjedočili na desetke puta, jako je zgodno i ugodno odgovarati na pitanja koja se izravno ne tiču njih, a kada moraju odgovarati na ‘škakljiva’ pitanja o sebi, svojoj stranci, nekim svojim potezima, onda optužuju novinare za vođenje hibridnog rata”, kaže Zovko.

Nepovoljna razina poimanja medija

Političari su, navodi, nebrojeno puta pokazali da ne razumiju medije niti da je njihov posao da 24 sata dnevno budu izloženi javnosti, dostupni i dužni odgovarati na sva pitanja.

“U novinarskom poslu je da ih se pita, a ne da mi vodimo računa o tome sviđa li se njima to pitanje ili ne sviđa”.

U Hrvatskoj je, napominje, razina demokratičnosti na nižoj razini nego u najvećim i najstarijim članicama EU-a.

Ne smatra da hrvatski novinari rade posao lošije od kolegica i kolega tamo, no razina opće kulture i razumijevanja i poimanja medija je mnogo drugačija i nepovoljnija po njih.

Britki i oštri mediji

Novinari u mnogim zemljama prema ‘problematičnim’ političarima i dužnosnicima znaju biti vrlo oštri ili ih čak ignorirati, a Zovko ističe da i u Hrvatskoj postoje vrlo britki i oštri mediji.  

“Malo više solidarnosti ne bi nam manjkalo ni tu, ali to je neko odrastanje svih nas, pa i novinarstva. Ne možemo reći da tu nema novinara koji nisu britki – svjedočimo svaki dan i otimačini mikrofona i situacijama koje se događaju od političara koji su poprilično nervozni kad neke naše kolegice i kolege samo rade svoj posao na najbolji mogući način”, zaključuje Zovko.

Izvor: Al Jazeera