Štokholmski sindrom manjina u Srbiji: Između batinaša i humora

Plakat kandidata slovačke nacionalne manjine uoči izbora 2018. godine (Ustupljeno Al Jazeeri)

Zloupotreba administrativnog resursa, kupovina glasova, napetost, strah i batinaši – to su sve epiteti svih izbora u Srbiji poslednjih godina, sem onih za nacionalne savete nacionalnih manjina. Međutim, od ove godine i izbori nacionalnih saveta, koji će biti održani 4. novembra, slili su se u opštu sliku sivila predizbornih kampanja u Srbiji, u kojima razni oblici vladajućih naprednjaka po svaku cenu na izborima moraju ubedljivo da pobede.

Sve to je krajnje potrebno paranoičnoj monolitnoj vlasti, ne samo na liniji vertikale od predsednika Republike do glava saveta mesnih zajednica, već sada i do manjinskih nacionalnih saveta, čije se kompetencije svode svega na nekoliko funkcija, poput zvanične upotrebe jezika i pisma, kulture, obrazovanja i informisanja na jezicima nacionalnih manjina…

Nesumnjivo je ovo bila najprljavija kampanja u nekad skoro benignim predizbornim trkama za nacionalne savete nacionalnih manjina, a politički komesari okupljeni oko vladajuće garniture Srpske napredne stranke bili su zastupljeni skoro u svim etničkim zajednicama. Bučno je bilo u obe višeetničke sredine u Srbiji – na severu, u Vojvodini, i na jugu, u Sandžaku.

Partijski zadaci, prije svega

Narodna poslanica iz redova Lige socijaldemokrata Vojvodine Olena Papuga obratila se u oktobru pismom OEBS-u optužujući SNS da namerava da nametne prevlast u nacionalnim savetima putem brojnih malverzacija: od upisivanja u posebne biračke spiskove i overavanja potpisa, do velikih pritisaka na one koji rade u javnoj službi i kupovine birača preko paketa sa hranom, ekskurzija i raznih ručkova.

Najbrojnija, mađarska nacionalna zajednica pod ogromnim je uticajem Saveza vojvođanskih Mađara, koji na ovim izborima za nacionalne savete takođe ima svoj paraoblik – listu grupe birača Mađarska sloga. Ako su 90-tih vojvođanski Mađari bili “nepoželjna” manjina u Srbiji, danas je Savez vojvođanskih Mađara cenjeni koalicioni partner SNS-a, mađarski premijer Viktor Orban pouzdani saveznik predsednika Srbije Aleksandra Vučića, a Mađarska svetionik Srbiji na putu ka Evropskoj uniji.

Novinar i publicista Čaba Presburger smatra da u toj zajednici uticaj manjinske političke elite na medije više nisu samo diskretne “molbe”, već “konkretni i oštri zahtevi za izvršavanje partijskih zadataka”. Međutim, kod vojvođanskih Mađara veoma je izražena emigracija u maticu, najviše zbog egzistencijalnih problema, što dodatno stvara političku apatiju. Emigracija je primetna i kod vojvođanskih Slovaka, a njihova naprednjačka opcija se tako i zove – Slovaci napred!

Atmosfera straha i nasilja

Najviše pažnje u srpskim medijima ipak su privukli incidenti u Novom Pazaru sredinom oktobra, kada su, tokom zasedanja Skupštine grada, pristalice Muamera Zukorlića nasilno upale u salu. Više od 20 nevladinih organizacija upozorilo je domaću i međunarodnu javnost da u Sandžaku, tokom predizborne kampanje za Bošnjačko nacionalno vijeće, “vlada atmosfera straha i nasilja, koja preti da eskalira i proizvede nesagledivo loše posledice po ovaj region, ali i po celu zemlju”. U saopštenju piše da takvu atmosferu “u najvećem broju indukuju pristalice liste Matica bošnjačka, na čijem je čelu Zukorlić, iza koga, neprikriveno, stoji zvanični Beograd”, te da se država Srbija otvoreno stavila na stranu te liste i da podstiče razne vrste predizbornih manipulacija.

U Sandžaku su primećeni razni “batinaši”, čija je uloga da zastraše građane i obezbede pobedu liste koja je favorit Beograda, a uznemirenje i napetost među građane unela je informacija da međunarodni posmatrači neće pratiti te izbore. “Pojedinci su izloženi linču, građani su pod pritiskom, ucenjuju ih na razne načine. Izbori se pretvaraju u religijsku obavezu da se glasa za samo jednu listu”, piše u saopštenju.

Da se u Sandžaku dodatno probude traume iz devedesetih pomogao je i bivši guru naprednjaka Vojislav Šešelj, koji je u Narodnoj skupštini Srbije direktno optužio Rasima Ljajića da je “glavni vođa jednog od najjačih narko kartela na području Srbije”.

Manipulacije sa nacionalnim savetima nacionalnih manjina nikako nije naprednjački izum. Demokratska stranka je, na vrhuncu svoje vladavine, itekako volela da ima uticaj u manjinskim sredinama – što zbog glasova kod mnogobrojnih zajednica, što zbog kurioziteta kod “malih manjina”. Posebno je bila kritična situacija u Sandžaku posle izbora na nacionalne savete 2010. godine.

Skandala nikad ne manjka

Ozbiljne podele u Islamskoj zajednici Srbije desile su se 2007. godine, a kumovala im je sama država. Dodatni problem stvorilo je učešće muftije Zukorlića na izborima za nacionalne savete 2010. godine, dok je njegova kandidatura naišla na osudu iste države, kao nedopustivo mešanje u politiku Islamske zajednice u Srbiji. Tada je, blokiranjem Bošnjačkog nacionalnog vijeća, manjinska politika Srbije u Sandžaku sa istim akterima doživela slom. Ministarstvo za ljudska i manjinska prava je, uoči konstituisanja Bošnjačkog nacionalnog vijeća, promenilo izborna pravila, što su ozbiljno kritikovali građanski sektor i organizacije koje se bave zaštitom ljudskih parva.

Albanska nacionalna manjina je 2010. godine prvi put formirala nacionalni savet, ali je taj proces prošao uz bojkot značajnog dela albanskih političkih partija iz Preševske doline. Četiri godine kasnije u fokusu je bio predsednik Nacionalnog saveta Albanaca Jonuz Musliju, koji je u srpskim medijima bio predstavljen kao bivši politički komesar Oslobodilačke vojske Preševa, Medveđe i Bujanovca.

Skandali su tu brojnu manjinsku zajednicu pratili i 2015/16. godine, kada je na carinskom terminalu u Preševu više meseci stajalo 100.000 udžbenika na albanskom jeziku, zbog čega je Nacionalni savet Albanaca pozvao građane na proteste. Udžbenike za učenike osnovnih škola tada je obezbedilo Ministarstvo obrazovanja Kosova.

Skandali na relaciji Sandžak-Kosovo-Preševska dolina nisu zaobišli ni ove izbore na nacionalne savete. Bošnjačko nacionalno vijeće je u julu pozvalo u posetu ministra spoljnih poslova Kosova Behgjeta Pacollija, što je izazvalo ogromu buru u Beogradu. Dok je trajala kampanja za izbore za nacionalne savete, uveliko i na visokom nivou se raspravljalo o mogućoj “korekciji granica” između Srbije i Kosova, a upravo duž Preševske doline, što je uticalo na pasivnost albanske zajednice, koja se ipak na kraju uključila u izborni proces.

Glasanje za jedan sendvič

Na severu, u Vojvodini, situacija nije bila toliko napeta koliko je bila apsurdna, jer nuditi hranu za manjinske glasove u sred žitnice, nekad bogatijem kraju bivše SFRJ, govori o realnijoj slici osiromašene Srbije, koja se daleko razlikuje od one koja se pominje u izveštajima za Brisel, a koja se brže kreće prema ruskom političkom modelu poslušnih i egzistencijalnim strahom uplašenih birača nego demokratskom tranzicijom prema EU.

I poslednje izmene i dopune Zakona o nacionalnim savetima nacionalnih manjina nisu otklonile brojne nedostatke, a posbno glavni – definisanje šta su, u stvari, nacionali saveti nacionalnih manjina u državno-administrativnoj hijerarhiji Srbije: da li su to državni organi, ili grupe građana. A to stvara ogroman nedefinisani i “klizav” prostor. Ako se po jutru poznaje dan, onda se može očekivati da će te najviše lokalne kulturne samouprave, koje bi trebale da služe prvenstveno za očuvanje nacionalnog identiteta manjinskih zajednica, više ličiti na sliku iz raznih grana vlasti u Srbiji – partokratiju, nekompetentnost i slepu poslušnost.

Kako je šaljivo pre neki dan situaciju u rusinskoj vojvođanskoj manjinskoj zajednici pred izbore kao svojevrsni štokholmski sindrom opisao jedan humorista: “Početkom 90-tih radikali i Šešelj obećavali su nam čak po dva sendviča za put kad nas budu proterivali daleko u matične zemlje, odakle smo došli. Danas za iste te političare i za svega jedan sendvič glasamo i sami se spremamo na put u potpuno nepoznatom pravcu…”

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera