Strasbourg kao posljednja nada za Crnogorce

Osim gra­đa­na Cr­ne Go­re, prav­du u Stra­sbou­rgu naj­če­šće tra­že stanov­ni­ci Ma­đar­ske, Rumunije, Armenije i Mol­da­vi­je (Al Jazeera)

Crnogorski zvaničnici često se hvale kako je Crna Gora u svemu i svačemu – naravno, najboljem – lider u regionu. Međutim, redovno preskaču da pomenu da je Crna Gora lider u regionu i po broju predstavki koje njeni građani podnose Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu.

Nedavno je objavljeno da se Crna Gora nalazi u grupi od pet zemalja s najviše podnijetih tužbi tom sudu u odnosu na broj stanovnika.

Osim gra­đa­na Cr­ne Go­re, prav­du u Stra­zbu­ru naj­če­šće tra­že stanov­ni­ci Ma­đar­ske, Rumu­ni­je, Jer­me­ni­je i Mol­da­vi­je. Naj­ma­nje pritu­žbi dolazi iz Ir­ske, Dan­ske i Ve­li­ke Britani­je.

Pred­stav­ni­ci ne­vla­di­nih or­ga­ni­za­ci­ja u Crnoj Gori, ko­je pra­te pre­sude su­da u Stra­zbu­ru, ka­žu da ni­su iz­ne­na­đe­ni što ogro­man broj gra­đana traži prav­du u Strazburu.

Taj po­da­tak pokazuje da gra­đa­ni u Cr­noj Go­ri sma­tra­ju da im je država pre­kr­ši­la pra­va i da im je sud u Strazburu posljednja nada da istjeraju pravdu nakon maratonskih sudskih procesa u domovini, saopštavaju iz nevladinog sektora. No, to ipak ne znači da je država u to­li­ko slu­ča­je­va pre­krši­la Evrop­sku kon­ven­ci­ju za ljud­ska pra­va ni­ti da će sud u Strazburu donijeti presude u njihovu korist.

“Građani Crne Gore sumnjaju u sprovođenje pravde u svojoj državi i vjeruju da im strazburski sud može pomoći više nego građani u čak 42 druge države Savjeta Evrope. Iako ta njihova sumnja ne mora da je opravdana ili, preciznije, vjerovatno da ni Evropski sud za ljudska prava neće biti nadležan da postupa po većini podnijetih predstavki, treba da zabrine podatak da se u tolikoj mjeri spas traži od Evrope”, kaže Tea Gorjanc Prelević, izvršna direktorica NVO Akcija za ljudska prava iz Podgorice.

Djelotvornost pravnih lijekova

Ko­or­di­na­tor pro­gra­ma ljud­skih pra­va u NVO “Gra­đan­ska ali­jan­sa” Milan Ra­do­vić sma­tra da ve­li­ki broj pri­tu­žbi iz Cr­ne Go­re presu­dom u Strazbu­ru pri­je svega po­ka­zu­je da građani ni­su za­do­volj­ni ostvarivanjem svo­jih pra­va pred na­ci­o­nal­nim su­do­vi­ma, kao ni djelo­tvor­no­šću prav­nih lijekova.

Evrop­ski sud za ljud­ska pra­va prošle godine do­nio je 993 pre­su­de za sve ze­mlje Sa­vje­ta Evro­pe, ko­jih ima 42. U 829 pre­su­da ili 83,5 od­sto kon­sta­to­va­no je kr­še­nje naj­ma­nje jednog od pra­va iz Evrop­ske kon­ven­ci­je o ljud­skim pra­vi­ma. Evrop­ski sud do­sad je donio 24 pre­su­de ko­je se od­no­se na Cr­nu Go­ru i u 22 pro­na­šao je da je ona pre­kr­ši­la pra­va pod­no­si­la­ca pri­tu­žbi.

Za­stup­nik Cr­ne Go­re pred Evrop­skim su­dom za ljud­ska pra­va Valentina Pa­vli­čić saopštila je krajem prošle godine da je Cr­na Go­ra is­pla­ti­la 705.388 eura gra­đa­ni­ma ko­ji su dr­ža­vu Crnu Goru tu­ži­li naj­vi­šoj sud­skoj in­stan­ci u Evro­pi.

“Samo sam ja, u desetak predmeta pred Evropskim sudom, naplatio štetu od desetina hiljada eura. Iste zaštićene i privilegovane sudije nastavljaju sa još beskrupuloznijim kršenjem prava na pravično suđenje u razumnom roku – bez ikakvih posljedica”, tvrdi Budislav Minić, zastupnik Centra za građansku inicijativu iz Kolašina za povrede Evropske konvencije o ljudskim pravima i slobodama.

Crnogorski sudovi godišnje dobiju od 150.000 do 160.000 predmeta, saopštila je nedavno Vesna Medenica, predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore. Ona tvrdi da pojedini sudovi završavaju od 95 odsto, pa do više od 120 odsto predmeta od priliva.

Gruba kršenja prava građanina na razuman rok suđenja, prema Minićevim riječima, karakterišu i sudske i upravne postupke u Crnoj Gori. Država, kako kaže Minić, redovno plaća troškove sporova (više od 500 eura po sporu) pred Upravnim sudom i iznova donosi nezakonita rješenja.

“Kulminacija ovog besmisla i štete, za šta poslovično nema ničije konkretne odgovornosti, desila se u januaru ove godine. Evropski sud za ljudska prava nalazi da Crna Gora treba žrtvi ovog bezakonja da isplati 7.800 eura na ime satisfakcije za povrijeđeno pravo na razuman rok i 500 eura sudskih troškova”, objašnjava Minić.

Marija Jovović iz Risna osam godina sudi se s kotorskom firmom Alseir Properties zato što u svojoj porodičnoj kući, otkad je ta firma počela gradnju dvije zgrade pored nje, nema uslova za normalan život.

“Zgrade se podižu na prostoru koji je pod zaštitom države i UNESCO-a, a građevinsku dozvolu sedam puta je poništavao Upravni sud Crne Gore i jednom Ministarstvo za uređenje prostora i zaštitu životne sredine”, objašnjava.

Spor o naslijeđu

Upravni sud Crne Gore posljednji je put krajem 2012. godine usvojio njenu tužbu, a već tri godine slučaj “Jovović” nalazi se u Osnovnom sudu na Cetinju. Jovović kaže da je, nakon svega što je doživjela, sasvim neizvjesno kada će ovaj višegodišnji sudski proces biti okončan i odlučila je da se žali sudu u Strazburu kad se za to steknu uslovi.

Porodica Stijepović iz Žabljaka vodi sudski spor o naslijeđu još od 2008. godine. Darko Stijepović, jedan od učesnika tog sudskog procesa, kaže: “Nakon ulaska ove sudanije u desetu godinu pitam se da li je to razuman rok ili besuđe.”

I Cetinjanka Mirjana Rajković već pet godina traži pravdu na crnogorskim sudovima.

“Tužila sam NLB Montenegrobanku zato što mi ni nakon skoro dvije decenije nije isplatila otpremninu za majku, koja je bila službenica te banke”, kazala nam je Rajković. 

Naši sagovornici ne kriju da su pesimisti kad je riječ o tome da će ovakvi neažurni sudovi okončati njihove slučajeve u dogledno vrijeme. Zbog toga im je, kako kažu, sud u Strazburu posljednja nada da dočekaju pravdu. 

U nedavnom izvještaju Evropske unije navedeno je da je Crna Gora “umjereno spremna” za primjenu pravne tekovine EU-a i evropskih standarda u ovoj oblasti. Crnogorski građani koji se iz raznih razloga obraćaju sudovima često se žale da su sudovi produžena ruka izvršne vlasti i da selektivno primjenjuju zakone.  

“Nismo imali prijava sudija da se vrši bilo kakav uticaj na njih prilikom donošenja odluke, odnosno na njihov rad. Međutim, crnogorsko sudstvo ne može se smatrati samostalnim u pravom smislu te riječi dok god postoji okolnost da Vlada predlaže budžet potreban za rad sudstva. Mnogi u tome vide uticaj izvršne vlasti na sudstvo. Uporedna praksa razvijenih zemalja Evrope pokazuje da sudstvo predlaže svoj budžet, a odobravaju ga skupštine, odnosno druga nadležna vijeća. Mi smo još udaljeni od takvog rješenja”, izjavio je prošlog mjeseca Mladen Vukčević, predsjednik Sudskog savjeta Crne Gore.

Prema njegovim riječima, “dobro plaćen sudija garant je nezavisnog i beskompromisnog sudstva, ali dok god postoje osobe koje nude mito, postojaće i ljudi koji će im biti saveznici”.

Jedan od problema, kad je riječ o traženju pravde pred sudom u Strazburu, jest i to da odgovarajuće in­sti­tu­ci­je u Crnoj Gori ne ispoštuju uvijek pre­su­de, posebno kada je riječ o is­tra­gama i po­stup­cima u vezi s tortu­rom.

Odnedavno je Ustav­ni sud Crne Gore dobio šira ovlašćenja, pa se očekuje da će on brže i pravednije odlučivati o žal­ba­ma gra­đa­na, tako da će iz Crne Gore ići manje predstavki u Strazbur. Ili će možda Justicija, po nalogu izvršne vlasti, i dalje biti bez poveza preko očiju.

Izvor: Al Jazeera