Stvarni jahač apokalipse prijeti

Bioterorizam je vrsta terorizma u kojem je oruđe nasilja biološko (AP)

Svijet se suočava s prijetnjom od bioterorizma i nužno je pronaći način kako se pripremiti za takav vid opasnosti, poručio je nedavno Bill Gates na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu. 

“Bioterorizam je vrsta terorizma u kojem je oruđe nasilja biološko, gdje se namjernom upotrebom patogena i toksina želi izazvati smrt ljudi, životinja i biljaka, njihovo oboljenje i epidemiju (širenje) kod ljudi, epizootiju (kod životinja) i epifitaciju (kod biljaka)”, pojašnjava Denis Avdagić, sigurnosni analitičar INMS-a, konsultantske kompanije iz Zagreba.

Zastrašujuće je to što bioterorizam može imati bezbroj mogućih scenarija. Za njihovu izvedbu potrebno je planiranje i pristup, primjera radi, vodovodu, prehrambenom lancu ili transportnom sistemu ili jednostavno većem broju ljudi.

Sistem zaštite

Za odbranu od bioterorizma jako je važno imati dobar zdravstveni sistem i snažnu civilnu zaštitu, ocijenio je Avdagić, koji je pobornik jačanja civilne zaštite u kombinaciji s profesionalnom vojnom snagom.

“Mislim da je to koncept sigurnosti najprimjereniji današnjem vremenu asimetričnih prijetnji i manjoj vjerojatnosti međudržavnih ratova. Svjesni smo opasnosti od terorizma, ali i prirodnih, pa i industrijskih katastrofa, za čije je saniranje naprosto neprimjereno slati vojsku. Od terorizma se branite preveniranjem i obavještajnim informiranjem, a kada se dogodi, saniranjem učinka štete.”

Zdravstveni sistem u slučaju bioterorizma rastegnuo bi se do iznemoglosti, a već imamo dodatne resurse koji se ne upotrebljavaju.

Privatni sektor u svim zemljama bivše Jugoslavije zapošljava značajan broj zdravstvenih radnika koji se mogu dodatno educirati, a u zaista vanrednim okolnostima i upotrebljavati.

“Uostalom, u opasnosti nitko ne ide na, primjerice, liposukciju, ali medicinski djelatnici koji ju inače rade i dalje su tu. Stvar je to sustavnog planiranja i holističkog pristupa sigurnosti, kakvom, nažalost, naša društva nisu previše sklona.”

“Biološko oružje je oružje masovnog uništavanja i pripada grupi stvarnih ‘četiri jahača apokalipse’: radiološkoj, kemijskoj, biološkoj i nuklearnoj prijetnji. Oni su najveća opasnost za ukupno stanovništvo i radi se o prijetnjama koje mogu ostvariti najneselektivniji učinak. Virulencija je tu za virus na neki način ekvivalent snazi, naprimjer, eksploziva”, kaže Avdagić.

Srećom za čovječanstvo, dodaje Avdagić, za korištenje doista opasnih virusa ili bakterija u tu svrhu potrebno je i znanje i tehnologija, pa i pristup izvoru. A do opasnih virusa teže je doći nego do snažnog eksploziva. Već je i samo rukovanje biološkim oružjem često opasno.

Otporni agensi

Kako bi se biološko oružje moglo upotrebljavati, bitno je da je biološki agens (obično virus ili bakterija) dovoljno otporan u vanjskoj sredini, tako da se, osim direktnim dodirom (rukovanjem, poljupcem) i kapljicama, nastalim kihanjem, kašljanjem i glasnim govorom, može prenositi i sasušenim kapljicama (tzv. kapljična jezgra) i prašinom, pojašnjava epidemiolog prof. Zoran Radovanović iz Srbije.

Za terorističke svrhe također su važni i agensi kojima se, osim zraka, istovremeno može zaraziti mnogo osoba.

“Primeri su voda (centralni vodovod) i hrana. Agens je utoliko opasniji ukoliko se prenosi na više načina”, kaže Radovanović i navodi da u pripremi za biološki rat vodeće zemlje mijenjaju svojstva uzročnika, tako da ni uobičajene vakcine ni antibiotici ne djeluju na njih, što takvo oružje čini još opasnijim.

“Primeri iz nedavne prošlosti u SAD-u pokazuju da se pojedinci opredeljuju za bakterije – izazivače antraksa jer se prenose udisanjem (najopasniji plućni antraks), hranom (crevni antraks) i dodirom (najmanje opasan kožni antraks). Sasušene klice šalju pismima”, navodi stručnjak iz Srbije.

Iako se vakcinacijama ne mogu spriječiti napadi naprednim biološkim oružjem, one imaju veliku ulogu u borbi protiv napada tzv. improviziranim oružjem.

“Improvizirano biološko oružje bila bi već osoba oboljela od, primjerice, virusa koji se prenosi kapljičnim putem”, kaže Avdagić.

Šteta počinjena tim putem zapravo je beznačajna, ako nije riječ o smrtonosnoj bolesti, naspram straha koji nastaje već od bacanja jedne ručne bombe ili improvizirane eksplozivne naprave, ali postoji mogućnost da opasne grupe dođu u posjed nekih od iskorijenjenih bolesti. Dovoljno je uzeti u obzir da su velike boginje usmrtile više ljudi nego oba svjetska rata zajedno.

Mjera zaštite

Virusolog Vladimir Draženović, voditelj hrvatskog Nacionalnog centra za influencu, navodi da je vakcinacija prva i najvažnija mjera zaštite od napada iako nije svemoćna, a redovna vakcinacija jest minimum koji treba ispuniti da nam se opet ne vrate već zaboravljene bolesti.

Iako su velike boginje iskorijenjene u svjetskim razmjerima, a Svjetska zdravstvena organizacija je 1980. godine zvanično proglasila da ta bolest više ne postoji, Amerikanci (a vjerovatno i Rusi) i danas provode vakcinaciju određenog broja svojih vojnika za tu bolest, kaže prof. Radovanović.

“Razlog je strah da su mogući teroristi nekako uspeli da dođu do virusa velikih boginja, da ga negde čuvaju i da bi mogli da ga primene.”

Srećom, biološko oružje velike razornosti nešto je čemu danas nemaju pristup terorističke grupe, odnosno oružane grupe poput Islamske države Irak i Levant, naglasio je Avdagić.

“Usudio bih se reći da je do njega teško doći jednako kao i do nuklearnog naoružanja. Isto se odnosi i na razvijanje. Međutim, opasnost vreba. Jedan zaraženi pojedinac izvor je takve opasnosti, stoga ne treba čuditi da su kancerogenim skupinama ovakve ideje cilj”, ocijenio je.

A ako bi oružane grupe i teroristi došli do zaista opasne biološke prijetnje, to bi bila svojevrsna “nuklearna katastrofa”.

Globalna prijetnja

“Nesumnjivo bi bezobzirni pojedinci takvo što i iskoristili. Opasnost je u tom slučaju doista ‘nuklearna’ jer epidemija, za razliku od, recimo, bacanja nuklearne bombe ili one konvencionalne, pa i kemijske, nije lokalizirana. Virus se može proširiti globalno”, upozorio je stručnjak za sigurnost. 

Terorizam kao takav globalna je prijetnja, a biološko oružje jest alat terorista za koji ne možemo ili teško možemo tvrditi hoće li, kada i gdje će biti upotrijebljen.

Opasnost od napada biološkim oružjem jest mala, ali teoretski postoji, zaključio je sigurnosni analitičar INMS-a.

To ne znači da se ljudi trebaju buditi i lijegati u strahu od bioterorizma. “Imamo službe koje se o tomu moraju brinuti, ali moramo imati i globalne lidere koji odgovorno pristupaju prijetnjama svih naravi, a posebno onima od masovnog uništavanja”, dodao je Avdagić.

Ako bi do takvog napada ipak došlo, u svakom pojedinačnom slučaju stručnjaci predlažu i provode mjere u skladu s epidemiološkom situacijom i konkretno shvaćenim rizicima, pojasnio je prof. Radovanović.

Izvor: Al Jazeera