Sud BiH će obnoviti procese oslobođenim

Nakon što su se deseterica osuđenih za najteža krivična djela u Bosni i Hercegovini našla na slobodi, na potezu je Sud Bosne i Hercegovine, koji po hitnom postupku mora donijeti nove odluke, u skladu s Članom 7. Evropske konvencije o ljudskim pravima.

Sud je obavezan u roku od tri mjeseca obavijestiti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim koracima. Ponovljeni sudski procesi vodit će se po pravilima drugostepenog postupka, izjavila je predsjednica Suda Bosne i Hercegovine Meddžida Kreso.

To je kraći postupak, koji podrazumijeva pretres po žalbi. Sudsko vijeće ponovo će preslušavati izjave svjedoka i pregledati prikupljene dokaze.

Evropska konvencija o ljudskim pravima ne dozvoljava retroaktivnu primjenu zakona, pa bi u većini slučajeva okrivljenima trebalo biti suđeno po Krivičnom zakonu bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije iz 1976. godine. Najviša kazna koju je moguće propisati po tom zakonu je 20 godina zatvora.

Šok odlukom

Žrtve ratnih zločina i genocida u Bosni i Hercegovini šokirane su odlukom Suda Bosne i Hercegovine da obustavi izvršenje kazne za 10 osuđenih ratnih zločinaca.

Predsjednica Udruženja “Srebreničke majke” Hatidža Mehmedović rekla je za agenciju Anadolija da je potresena takvom odlukom te kaže kako žrtve nisu mnogo tražile i da im je presuda ratnim zločincima bila jedina satisfakcija.

Prema njenom mišljenju, to je “dokaz da se etničko čišćenje moralo dogoditi i da je cilj bio da Bošnjaka na prostorima današnje [entiteta] Republike Srpske nema”.

“Ovo je katastrofa. Ovo što se dogodilo predstavlja nagradu za zločince i vodi još opasnijem i krvavijem genocidu u budućnosti. Vjerujte, to je put u novi genocid. Možete misliti kakvi su naši dani i noći ovdje u Srebrenici kad oslobode jednog od zločinaca, a ukopali smo po jednu ili dvije kosti svoje djece, braće, muževa, rođaka…”, rekla je Hatidža Mehmedović, potresena majka Srebrenice, koja je u julu 1995. godine ostala bez dva sina i muža.

Srebreničke majke: Nagrada za zločince

“Ovo je nagrada za zločince. Oslobađaju zločince, a još hiljade ih nisu došle pred lice pravde i mnogi od naših najmilijih nisu pronađeni. To treba sve da zabrine. Ovo je samo način da se kazni žrtva. Bez pravde nema budućnosti, a ni države. Neka im Bog sudi”, poručuje Hatidža Mehmedović.

Bakira Hasečić, predsjednica udruženja Žena – žrtva rata iz Višegrada, ističe da žrtvama ništa nije jasno.

“Jesu li zločinci sada definitivno slobodni? Kako su se mogli naći na slobodi takvi zlikovci, ratni zločinci koji su ruke okrvavili? Pazite, proveden je cijeli postupak i nedvosmisleno je dokazana njihova zločinačka uloga. Ako je donesena prvostepena, pa drugostepena presuda, to bi sada moralo biti slovo zakona, znak ‘ruke pravde’, a ne da ljudi jednostavno odšetaju na slobodu. Sada ispada da ti ljudi nisu ni krivi”, konstatira Bakira Hasečić.

“Nije mi nikako jasno šta će se s njima sada desiti, ali i kako će to utjecati na žrtve i svjedoke, buduća svjedočenja. Zatečena sam. Shvatam da se može tražiti ponavljanje postupka, ali da odgovorni budu u zatvoru. No, pustiti te ljude na slobodu – ne mogu vjerovati da se to desilo”, rekla je Bakira Hasečić.

Ipak, još vjeruje u pravosudni sustav Bosne i Hercegovine i kaže kako ne može vjerovati da se “na ovakav način politika umiješala u pravosuđe”.

Porodice više ne žele svjedočiti

Munira Subašić, predsjednica Udruženja Majke enklava Srebrenica i Žepa, tvrdi da su je nakon odluke o oslobađanju osuđenika već kontaktirale neke srebreničke majke, jer “ne znaju šta da rade nakon što su ratni zločinci oslobođeni”.

“Strah ih je… Te žene su bile svjedoci na suđenju nekim od tih zločinaca, a oni su im sada u komšiluku. To je strašno. I ja sama razmišljam kako ću slobodno otići u Srebrenicu i obići mezare svojih najmilijih, jer smo i ranije imali prijetnje. Ništa se ovo ne dešava slučajno, ovo je program da se iseli i ono malo Bošnjaka koji su bili svjedoci i koji su tražili pravdu. To nije samo projekat pomaganja zločinaca, već i projekat protjerivanja preostalih Bošnjaka”, naglasila je Munira Subašić, optužujući “vlasti da ništa nisu uradile kada se počelo ozbiljnije govoriti o ovoj temi”.

Ogorčena je i zbog toga što su u donošenju odluke na Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine sudjelovali i Bošnjaci, Mirsad Ćeman i Seada Palavrić.

“Zvala sam gospodina Ćemana i rekla mu da se treba stidjeti ove odluke. Kazala sam mu da, kada dođe kući, treba pogledati svoju djecu i sjetiti se mene i majki koje su u tabut stavile po dvije kosti svoje djece. On mi je odgovorio da se mi majke Srebrenice ne razumijemo u to. Svi tvrde da smo mi glupi i emotivni. Svi drugi, kao, govore zbog nas. A, je li tako? Ovo što se desilo je atak i na državu. Svjedočila sam i ponavljam da više neću svjedočiti na našim sudovima”, zaključila je Munira Subašić.

Prema rješenjima o obustavi izvršenja kazne, osuđeni za ratne zločine se odmah puštaju na slobodu, jer je ukidanjem drugostepenih presuda Suda Bosne i Hercegovine od strane Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prestao postojati zakonski osnov za dalje izdržavanje kazne zatvora osuđenih osoba. Protiv takvog rješenja žalba nije dozvoljena.

Postupajući po apelacijama osuđenih za ratne zločine, a u skladu s primjenom presude Evropskog suda za ljudska prava iz slučaja “Maktouf i Damjanović”, Ustavni sud Bosne i Hercegovine donio je odluke koje obavezuju Sud Bosne i Hercegobine da primijeni odredbe zakona koji je važio u vrijeme počinjenja djela, a ne Krivični zakon Bosne i Hercegovine, po kojem su već osuđeni.

Na slobodu su pušteni Slobodan Jakovljević, Aleksandar Radovanović, Branislav Medan, Brano Džinić, Milenko Trifunović i Petar Mitrović, prethodno osuđeni za genocid, te Nikola Andrun, Milorad Savić, Mirko (Špire) Pekez i Mirko (Mile) Pekez, osuđeni za ratni zločin protiv civilnog stanovništva.

Izvor: Al Jazeera i agencije