Sultanova se ne poriče, dok izbjeglice ‘vise o koncu’

Angela Merkel tvrdi da će Turska morati ispuniti sve zahtjeve Evropske unije (EPA)

Piše: Boško Jakšić

Sve donedavno živeli su u naselju šatora na granici Grčke prema Makedoniji koje je postalo simbol ljudske mizerije, a onda su se u Idomeniju pojavili buldožeri. Više od 8.000 Sirijaca, Iračana i Avganistanaca spakovalo je svoje rance, ne odustajući od nade da će se domoći severa Evrope, kao i milion izbeglica pre njih.

Krenuli su stranputicama kako bi izbegli izbegličke logore – sve u strahu da će se pridružiti onima koje Grčka vraća preko Egeja, u skladu sa martovskim sporazumom Evropska unija – Turska, po kome je Ankara prihvatila da primi nazad ilegalne migrante iz EU-a i da izbeglice sa njene teritorije spreči da krenu za Evropu, u zamenu za finansijsku pomoć, ubrzanje pristupnih pregovora EU-a i ukidanje viza za 78 miliona Turaka.

Dogovor sada visi o koncu. Kako bi se vizni režim liberalizovao, Unija od Turske zahteva da izmeni zakone i suzi pravne definicije terorizma. Zahtev je motivisan zabrinutošću aktivista za ljudska prava da antiteroristički zakon može široko da se koristi – ne samo protiv separatista iz zabranjene Radničke partije Kurdistana ili pripadnika oružane grupe Islamska država Irak i Levant, već i protiv svih kritičara sve autoritarnijeg turskog režima.

Turska Vlada tvrdi da su svi kriterijumi EU-a ispunjeni, dok predsednik Recep Tayyip Erdogan ponavlja da neće promeniti svoje zakone i da je “komedija” da Evropa drži lekcije Turskoj o promenama antiterorističkih zakona.

Bez ispunjenja zahtjeva nema ukidanja viza

Evropa je nakratko dospela na raskršće: ili će pragmatski potvrditi izbeglički dogovor i ukoliko Ankara ne ispuni njene zahteve, ili će sačuvati svoje temeljne vrednosti, poput odbrane slobode govora i medijskih sloboda. U prvom slučaju bi otklonila opasnost od izbegličkog egzodusa s kakvim se suočila 2015. godine. U drugom bi utišala kritičare koji kažu da je spremna da podrži Erdoganov režim koji proganja sve svoje kritičare, zatvara listove i hapsi novinare, ali rizikuje da nepredvidljivi turski predsednik otvori vrata stotinama hiljada izbeglica.

Funkcioneri EU-a, posebno Nemačke, daju do znanja da Ankara mora da odustane od protivljenja. Nemački Bild, pozivajući se na Vladine izvore, piše da u Berlinu ne očekuju ukidanje viza pre 2017. godine, jer Ankara neće do kraja godine ispuniti pet preostalih od ukupno 72 zahteva EU-a.

Erdogan uzvraća da neće preduzimati nikakve korake oko readmisije izbeglica iz Grčke sve dok ne bude napretka oko liberalizacije viza, o čemu se pregovara još od 2013. godine. Prebacuje Evropi da nisu dostupni fondovi u koje Unija, po odredbama dogovora, treba da u naredne tri godine ubaci šest milijardi eura kako bi Turska zbrinula 2,3 miliona izbeglica na svojoj teritoriji.

Da je dogovor u opasnosti moglo je da se nasluti posle ostavke turskog premijera Ahmeta Davutoglua, glavnog arhitekte izbegličkog sporazuma, i zaprepašćujuće Erdoganove poruke Evropi: “Mi ćemo našim putem, vi vašim.” Sultanova se ne poriče.

Erdogan je poslednjih godina, u raznim prilikama, davao do znanja da mu približavanje EU nije prioritet. Što je i razumljivo imajući u vidu da je proces pristupanja tadašnjoj Evropskoj zajednici počeo daleke 1987. godine, a da je Turskoj status zemlje-kandidata priznat još 1999. godine. Pristupni pregovori službeno su počeli 2005. godine, kada i sa Hrvatskom. Gubitak evroentuzijazma, propraćen Erdoganovom politikom okretanja Bliskom istoku i muslimanskom svetu, učinili su da turski predsednik postane tvrd pregovarač, koji pokazuje da je on EU potrebniji nego EU njemu.

Odnosi s EU-om nisu jedina opcija

Novi turski ministar za evropske poslove Omer Celik kaže da su odnosi sa EU-om važni, ali da nisu “naša jedina opcija”. Šef diplomatije Mevlut Cavusoglu još direktnije upozorava da Ankara može da otkaže niz sporazuma ukoliko EU ne ispuni svoja obećanja, mada ne pominje zahtev Brisela koji se tiče zakona o terorizmu.

S druge strane, i nemačka kancelarka Angela Merkel je pod snažnim pritiskom domaće i evropske javnosti da ne popusti. Prema istraživanju koje je proveo list Handelsblatt, čak 59 odsto ispitanih Nemaca ne slaže se sa njenom politikom prema Turskoj, o čemu Merkel svakako mora da vodi računa pripremajući se za izbore sledeće godine.

Posle više od milion izbeglica koje su 2015. godini stigle u Nemačku, Merkel je bila ključni inicijator sporazuma sa Turskom, ali potom se našla na meti kritičara koji je upozoravaju da zbog spasavanja sopstvenog projekta ne sme da žrtvuje ključne vrednosti EU-a o ljudskim pravima koje Erdogan sve otvorenije krši.

Kako bi izbegla optužbe za “merkelijavizam”, kancelarka tvrdi da će Turska morati da ispuni sve zahteve EU-a. Svom ministru unutrašnjih poslova naložila je da bude odlučan. Ministar Thomas de Maiziere je ubrzo pred Bundestagom konstatovao da “izgleda” da Erdogan nije spreman da ispuni kriterijume EU-a. “Ukoliko nije, neće biti bezviznog režima.”

U istom tonu govori i predsednik Evropske komisije Jean-Claude Juncker: “Ukoliko gospodin Erdogan nastavi sa svojom strategijom uskraćivanja prava Turcima da slobodno putuju u Evropu, onda će on za to morati da prihvati odgovornost pred turskim narodom. To nije moj problem. Biće to njegov problem.” Merkel, međutim, uverava da nije zabrinuta, da veruje da će dogovor sa Turskom biti realizovan i da je samo potrebno nešto više vremena. Koliko?

Obostrana nepopustljivost

Zasad je gotovo izvesno da od sporazuma neće biti ništa do kraj juna, ranije postavljenog roka za uvođenje bezviznog režima. Teško da će profunkcionisati dogovor da se u EU broj izbeglica ograniči pre februara 2017. godijne. Kako očekivati neki proboj kada su pregovori zamrznuti sve do posle britanskog referenduma o ostanku ili izlasku iz Unije 23. juna?

Zastoj je usledio pošto su ostvareni prvi rezultati. Prema podacima agencije EU-a za kontrolu granica – Frontex, broj od 26.460 migranata koji su u martu prešli granice na istočnom Mediteranu upola je manji od onog u februaru. Ali, na teritoriji Grčke još se nalazi 54.000 izbeglica, koje sada u velikom broju traže da dobiju azil negde u EU. Šema da se 160.000 izbeglica iz Grčke i Italije rasporedi po Evropi jedva da funkcioniše, jer je dosad relocirano tek 1.100 ljudi.

Zatvaranje granica duž Balkanske rute i sporazum EU – Turska nesumnjivo su pomogli da se ove godine smanji priliv izbeglica koje beže od ratova i siromaštva Bliskog istoka i Severne Afrike, ali po koju cenu?

“Mnogo je onih koji se tapšu po ramenima i kažu da sporazum funkcioniše, ljudi su prestali da pristužu, ali ima nešto mnogo više od toga. Problem je potisnut i još nije rešen”, izjavila je predstavnica za medije Agencija Ujedijenih nacija za izbeglice Melissa Fleming na prvom svetskom humanitarnom samitu, održanom nedavno u Istanbulu. “Iznenadno zatvaranje [(granica] i unilateralne akcije država su nehumane vis-à-vis mnogo ranjivih ljudi.”

Zvaničnici EU-a i Turske zasad su nepopustljivi. Šanse za dogovor su sve manje. Jasno je da je izbeglička kriza daleko od toga da je rešena.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera