Surova istina o svetim ljudima u Indiji

Gurmeet Ram Rahim Singh, Guru, Dera Sacha Sauda
Sljedbenici se identificiraju s guruom bez obzira na njegove postupke, u strahu od ponovne socijalne i ekonomske marginalizacije (Getty Images)

Piše: Shashi Tharoor

Krajem prošlog mjeseca, kada su dvije indijske države i nacionalni glavni grad postali taoci nasilnih demonstranata koji su se pobunili protiv presude njihovom duhovnom vođi u dva slučaja silovanja maloljetnih djevojaka, mnogi Indijci su se suočili s bolnim istinama o svojoj zemlji.  

Lider koji je podstakao ove proteste zove se Gurmeet Singh, jedan od istaknutih “svetih ljudi” ili samoporoklamovanih duhovnih vođa, koji su veoma rasprostranjeni po Indiji. 

Nakićeni guru Singhu naziva sebe “Baba Gurmeet Ram Rahim Singh Insan”, što je spoj hinduističkog, muslimanskog i sikhskog imena, nakon čega slijedi riječ “Insan-čovjek” iz hindi, punjabi i urdu jezika. Poznat je po tome da seksualno iskorištava svoje sljedbenice. U 2002. godini dvije od njih su uspjele skupiti hrabrost te podnijeti tužbu protiv ovog gurua.

Trebalo je da prođe 15 godina i da se održi oko dvije stotine ročišta prije donošenja presude. Singhove pristalice su uložile ogromne napore da izvrše pritisak na istražitelje, policiju, sudije i podnositelje žalbe da povuku predmet, ali se oni nisu predali.

Singh je prošlog mjeseca osuđen na dvadeset godina zatvorske kazne.     

Singh je oduvijek bio čudan “božiji čovjek”, izbjegavao je duhovni asketizam i predavao se želji za pažnjom, glamuroznim nastupima i razmetljivom životu. Svoju dugu kosu je volio nositi raspuštenu, uživao je u snažnim motorima, skupim automobilima, drečavoj i ukrašenoj odjeći i ženama.

‘Rokstar Baba’

Nastupao je u popularnim muzičkim video spotovima za pjesme koje je sam pisao [njegov najveći hit nosi naziv “Punjač ljubavi” (Love Charger)]. Također je glumio i u autobiografskom filmu pod nazivom MSG: Božiji poslanik.

Procjenjuje se da je ovaj nesvakidašnji “Rokstar Baba” privukao desetine miliona fanatičnih vjernika svome pokretu Dera Sacha Sauda. Uz pomoć pristalica, držao je svoje stado na okupu zahvaljujući efikasnim i ujedno brutalnim metodama. Tu se, prije svega, ističe ubistvo novinarke koja je izvještavala o tužbi za silovanje podignutoj protiv njega 2002. godine.   

Pokret Dera Sacha Sauda je godinama gomilao veliko bogatstvo u zemljištu i nekretninama. Uživao je veliki uticaj u državama Punjab i Haryana, proširujući svoj domet i na Delhi. Pokret je uspio zadovoljiti osnovnu potrebu sjevernoindijskog društva: dati milionima identitet, položaj u društvu i osjećaj sigurnosti koji je ranije bio nepoznat njihovim porodicama.  

Članovi Dere su pretežno sikhi. Ključna poruka sikhizma – jednakost među vjernicima – u prošlosti je inspirirala ljude iz nižih hinduskih kasta da se preobrate.

Međutim, zbog duboko ukorijenjenih predrasuda u indijskom društvu, mnogi preobraćeni sikhi su otkrili da ih njihova nova braća po vjeri, koji dominiraju zvaničnim vjerskim tijelima njihove religije, ne tretiraju ništa bolje od hindusa.

Suočeni sa duboko ukorijenjenim statusom quo, mnogi sikhi, sa manje privilegiranim porijeklom, oslobađaju se iluzije i postaju razočarani. Njihovi osjećaji ljutnje i bespomoćnosti, udruženi s lošim obrazovanjem i porastom nezaposlenosti, često su ih odvodili u alkohol i drogu.

Za ove očajne ljude, Dera Sacha Sauda i njen karizmatični vođa – da ne spominjemo nekoliko drugih uglavnom manjih pokreta koji su rašireni po Punjabu i Haryani – pojavljuju se kao spasioci.

Dera je obezbijedila besplatno obrazovanje svojim članovima i njihovoj djeci te besplatnu hranu za gladne. Držala je svoje vjernike daleko od droge i pružala zaposlenje u svojim preduzećima, dajući im ne samo život, već i osjećaj značaja i svrhe. Pokret svojim sljedbenicima pruža najneophodnije i najdragocjenije ljudske potrebe: osjećaj vrijednosti i pripadnosti. 

Strah od marginalizacije

Političari su puhali u isti rog sa ovim pokretima, koji su pomagali u očuvanju socijalnog mira, smanjenju nezadovoljstva i kanalisanju frustracija ka konstruktivnoj aktivnosti. Pokret je pomogao da se smanji ovisnost, da osjećaj zajedništva zamijeni društvenu dezintegraciju a očaj preusmjeri na Božanstvo. Dakle, umjesto da ih odbacuju kao opasne kultove – vlade koje su dolazile jedna za drugom hitale su da ih prihvate.

Ne treba potcjenjivati ​​lojalnost koju ovakvi pokreti podstiču među svojim sljedbenicima. Naravno, tu je i vjerski zanos koji prati povezanost s duhovnim guruom. Ali privlačnost bilo kojeg pokreta poput ovog počiva u socijalnoj i ekonomskoj sigurnosti, te sposobnosti da ispuni osnovne potrebe ljudi. U slučaju Singha, šarlatan je uspio tamo gde su vlada i civilno društvo zakazali.

Taj uspjeh je značio mnogo više od Singhovih mana. Ljudi koji su bili spremni posuditi supruge i kćeri svome guruu, radi sigurnosti koju je nudio, nisu mogli shvatiti zašto bi taj isti “blagoslov” koji je darovao dvjema djevojkama trebao biti razlog njegovog odlaska u zatvor.

Kako stoji u jednom komentaru na Facebooku: “Izgubljeni čovjek ne mari da li mu silovatelj ukazuje na put. Gladna osoba će uzeti hranu iz ruku ubice.”

Otpor sljedbenika pokreta Dera Sacha Sauda da se njihov guru osudi otkrio je strahove ovih ljudi da bi se bez njega i njegove organizacije mogli ponovo suočiti sa socijalnom i ekonomskom marginalizacijom. Oni se snažno identificiraju s njim, bez obzira na njegove postupke.

Spremni su i da ubiju za njega, jer time, kako to vide, zapravo ubijaju da spase sebe.

To opredjeljenje se jasno pokazalo u neredima i razaranju koje je uslijedilo nakon osuđujuće presude Singhu, kada je poginulo 30 ljudi, spaljeno na desetine vozila, zapaljeno nekoliko objekata (uključujući i dva nova hotela). Uništeni su i vagoni i blokirani putevi, što je paraliziralo život u veoma važnom dijelu sjeverne Indije na nekoliko dana.

Mnogi Indijci izražavaju svoje žaljenje zbog toga što takva slijepa vjerska predanost uzima maha u njihovoj zemlji u drugoj deceniji dvadeset prvog veka. No nasilje pokreće pitanja koja su još više zabrinjavajuća. 

Društvo na optuženičkoj klupi

Posljednji incidenti otkrivaju istinu o tome da indijanski ekonomski razvoj – koji se toliko promovira – ima plitke korijene, budući da nije uspio ostvariti jednakost među kastama i socijalnu pravdu za podklase.

To pokazuje da zvaničnim institucijama neće smetati da s lakoćom delegiraju svoju odgovornost drugima, omogućavajući onima koji vode vjerski život da žive iznad zakona. 

Ovi događaji, također, pokazuju krhkost provođenja zakona, na što upućuje neuspjeh da se na adekvatan način suprotstavi masovnom izljevu bijesa. Pokazuju i to da karizmatični lideri drže kontrolu nad ogromnim brojem ljudi, koji pronalaze autoritet i svrhu u nerazumljivom veličanju i poštovanju ovakvih ličnosti.

Baba Gurmeet Ram Rahim Singh Insan lišen je slobode i odveden u zatvor u luksuznom helikopteru u pratnji svoje “usvojene kćerke” i u prisustvu svojih vjernih pristalica: odsutno je otkidao komad čokolade dok mu je policijski pratilac nosio torbe.

Gurmeet Singh može biti u zatvoru, no indijsko društvo je još uvijek na optuženičkoj klupi.

Izvor: Agencije