Sutorina: Bolna tačka BiH i Crne Gore
Piše: Harun Cero
Crnogorsko Ministarstvo unutrašnjih poslova saopćilo je kako Crna Gora smatra da je razgraničenje i utvrđivanje državne granice između te države i Bosne i Hercegovine završeno.
“Međunarodno priznate granice država nastalih na prostoru nekadašnje Jugoslavije su nekadašnje republičke granice. Pregovori na obavljanju poslova razgraničenja, utvrđivanja državne granice i pripremama na zaključivanju međunarodnog ugovora o državnoj granici između Crne Gore i Bosne i Hercegovine, započeti su oktobra 2008. godine, a završeni maja 2014. godine”, saopćeno je iz MUP-a Crne Gore.
Reakcija je uslijedila nakon što je ranije zastupnik u novom sazivu Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Denis Bećirović podnio Rezoluciju o Sutorini, smatrajući da Sutorina treba pripasti Bosni i Hercegovini.
Stara priča
Ivo Banac, hrvatski historičar i profesor Univerzitetu Yale, kazao je da je ovo stara priča koja se povremeno obnavlja.
“Dubrovačka je republika, kao otomanski podložnik, trpjela velika haranja sa strane Mletaka za vrijeme Bečkog rata. Zato su njeni diplomati na pregovorima koji su doveli do Karlovačkog mira (1699.) ustupili dio svog teritorija Otomanskom carstvu (na sjeveru kod Kleka i na jugu kod utoka Sutorine u Bokokotorski zaljev) kako ne bi imali izravni teritorijalni kontakt s Mlečanima. I tako je to ostao otomanski teritorij, nominalno i nakon Berlinskog kongresa i okupacije i računao se dijelom Bosne i Hercegovine u austrijsko vrijeme. U razgraničenju pri uspostavi federalnih jedinica Jugoslavije 1945. godine crnogorski je partijski čelnik Blažo Jovanović predložio Đuri Pucaru-Starom, bosanskohercegovačkom partijskom čelniku, izmjenu teritorija između NR Bosne i Hercegovine i NR Crne Gore tako da Crna Gora preuzme sutorinski pivot za jedan šumski prostor u slijevu Sutjeske. I tako je i bilo”, kazao je Banac za Al Jazeeru.
Dodao je da ne zna jesu li ovaj informalan dogovor ratificirale skupštine Bosne i Hercegovine i Crne Gore.
“Nisam istraživao jesu li taj dosta informalan dogovor ratificirale skupštine Bosne i Hercegovine i Crne Gore. U svakom slučaju, od 1945. Sutorina se u FNRJ/SFRJ računa kao dio Crne Gore i kao takva je tretirana i od Bandinterove komisije. Crna Gora u tomu sigurno neće popustiti, a budući da bi Sutorina u Bosni i Hercegovini bila dio srpskog entiteta, nisam siguran da bi rješenje u prilog Bosni i Hercegovini, ukoliko bi uopće do njega došlo, što je krajnje dvojbeno, veselilo Hrvatsku”, zaključio je Banac.
Omer Ibrahimagić, stručnjak za ustavno pravo koji je predavao na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, rekao je da je Granična komisija i Vijeće ministara utvrdilo prijedlog granice s Crnom Gorom i za očekivati je da se to potpiše.
Odluka na Parlamentu
Ali on je također naglasio da krajnju odluku, ipak, donosi Parlament Bosne i Hercegovine.
“Mi smo pokrenuli aktivnosti da širu javnost upoznamo sa ovim problemom, a to se moralo uraditi s obzirom na četvorogodišnje ćutanje našeg rukovodstva u vezi ovog spora. Bilo bi pogrešno da Sutorina, koja je bila u granicama Bosne i Hercegovine na Berlinskom kongresu, pripadne Crnoj Gori, imajući u vidu da je i na samom Berlinskom kongresu 1878. godine Crna Gora bila priznata kao država. Imala je ona i tada svoju granicu prema Bosni i Hercegovini u kojoj nije bilo Sutorine. Sutorina je bila u sastavu Bosne i Hercegovine, koja je tada bila pod upravom Austro-Ugarske. Austro-Ugarska nije mogla ući u Bosnu i Hercegovinu da ona nije imala utvrđene granice. Kada je Austro-Ugarska kapitulirala 1918. godine, onda je general Sarkotić, koji je u Sarajevu bio komandant austro-ugarske vojske i koji je vojno upravljao Bosnom i Hercegovinom, Narodnom vijeću BiH predao vlast nad svojom državom (BiH)”, smatra Ibrahimagić.
Dodao je da je Bosna i Hercegovina ušla u Kraljevnu Srba, Hrvata i Slovenaca sa dva izlaza na more – kod Sutorine i kod Neuma. Međutim, 1937. godine je tadašnja država podijeljena na devet banovina, da bi se eliminirale nacionalno-historijske teritorije.
“Napravljeno je osam banovina po rijekama i jedna primorska u Splitu. Jedna od ovih banovina je bila Zetska banovina, po rijeci Zeti u Crnoj Gori. U tu banovinu su pored teritorije Crne Gore, definisane Berlinskim kongresom, ušli Trebinjski srez i Dubrovački srez. Ministar unutrašnjih poslova Kraljevine Jugoslavije je tada donio uredbu sa zakonskom snagom da se u okviru jedne banovine može neka opština prebaciti iz jednog sreza u drugi srez. Tako je iz Trebinjskog sreza u Bokokotorski srez prebačena primorska opština u kojoj su bile dvije katastarske opštine, Kruševica i Sutorina”, istakao je Ibrahimagić.
“Kada su se 1945. konstituirale federalne jedinice, Bosna i Hercegovina ulazi u Demokratsku Federativnu Jugoslaviju u granicama Berlinskog kongresa i u tome je sva priča. Međutim, Crna Gora se nakon toga ušutila i zadržala te dvije katastarske opštine.”
“Ja smatram da sa pravnog aspekta Bosna i Hercegovina, koja je ušla sa svojim granicama, definisanim na Berlinskom kongresu, u Jugoslaviju, treba i da izađe u tim granicama. Zato se sporazum o granici sa Crnom Gorom ne treba potpisati, a treba se i imenovati nova komisija koja će uzimati u obzir granice definisane Berlinskim kongresom. Ali ponavljam, na kraju je krajnja odluka na Parlamentu BiH”, zaključio je Ibrahimagić.
“Ko jamio, jamio”
Ševal Kovačević, dugogodišnji radnik MUP-a koji se dugo godina bavi ovom tematikom, za Al Jazeeru je izjavio da oblast kod Sutorine pripada Bosni i Hercegovini.
“Parlament države nikad nije ustupio ovu oblast Crnoj Gori, ali raspadom Jugoslavije je došlo do jedne vrlo komplikovane situacije, gdje se išlo po principu ‘ko jamio, jamio’ i tada je Sutorina bila pod pravnim okriljem Crne Gore. Problem je u tome što Crna Gora nije došla do vlasništva nad Sutorinom na pravni način. U Trebinju se danas ne mogu naći nikakvi dokumenti koji bi dokazali da je iz Trebinjskog sreza u Bokokotorski srez prebačena primorska opština u kojoj su bile dvije katastarske opštine, Kruševica i Sutorina”, rekao je Kovačević.
Onda je rekao kako on vidi sadašnju situaciju u vezi s ovim sporom i naveo koja bi mogla biti moguća rješenja.
“Trebalo bi pokrenuti pitanje preispitivanja ovog spora. Dakle, na koji način su Kruševica i Sutorina na kraju završile u posjedu Crne Gore. Sada je sve na Denisu Bećiroviću. Ovo je jedan vrlo složan proces i trajat će dugo. Ovaj proces treba vratiti u polje prava”, zaključio je on.
Izvor: Al Jazeera