Suverenitet Ukrajine na testu

Piše: Janusz Bugajski

Ukrajina, druga po veličini zemlja u Evropi, suočava se sa godinom izazova u svom razvoju kao nezavisna država.

Njen suverenitet će sve više biti testiran kroz kombinaciju eskalirajućih previranja u zemlji, zapadnog otuđenja i ruske asertivnosti. Sve veće udaljavanje od Zapada učinit će Ukrajinu ranjivijom na ruske političke pritiske, a takav scenarij može radikalizirati društvo i izazvati zabrinutost zbog nacionalne nestabilnosti.

Ključni prioritet koji je Vladimir Putin postavio za svoj treći predsjednički mandat bio je stvaranje euroazijskog bloka kao protuteže Evropskoj uniji na zapadu i Kini na istoku. To će pojačati tvrdnje Rusije kao “stupa moći” u “multipolarnom” svijetu.

Tako veliki plan predviđa integraciju bivših sovjetskih republika, sa čvršćim ekonomskim vezama, što će kulminirati u politički i sigurnosni pakt. Učvršćujući ekonomske, sigurnosne i političke veze, sve je manje vjerovatno da će se ruski susjedi pridružiti alternativnim savezima poput NATO-a ili EU-a.

Kremlj naglašava da su sve strukture otvorene prema drugim državama, naročito prema Ukrajini, koja je i dalje središte njegovog evropskog projekta.

Putin je potpisao dekret za provedbu ruske vanjske politike, instruirajući državne organe da se fokusiraju na integracijske procese unutar Zajednice nezavisnih država (CIS) kao na nacionalni prioritet.

Dekret predviđa dublju euroazijsku asimilaciju unutar Carinske unije i Jedinstvenog ekonomskog prostora, te stvaranje šire euroazijske ekonomske unije tokom 2013.

Nazadovanje demokratije 

Putin je, također, izjavio da će Moskva osnažiti Organizaciju sporazuma o kolektivnoj sigurnosti (CSTO), pojačavajući vanjskopolitičku koordinaciju unutar bloka.

Iako Ukrajina stoji izvan tih struktura orijentiranih prema Rusiji, Kremlj naglašava da su sve strukture otvorene prema drugim državama, naročito Ukrajini, koja je i dalje središte njegovog evropskog projekta.

Dok Moskva pravi geopolitičke planove, Kijev se suočava sa domaćom političkom regresijom, koja predstavlja direktan izazov za njenu nezavisnost iz tri razloga.

Prvo, nazadovanje demokratije udaljit će zemlju od ekonomskih i sigurnosnih prednosti integracije sa zapadnim strukturama. Drugo, nedostatak uvjerljivih izgleda za ulazak u EU može povući zemlju u “euroazijski” okvir, zasnovan na autoritarnosti i etatizmu.

I treće, pristup fokusiran na Rusiju podijelit će ukrajinsko društvo i stvoriti društvenu nestabilnost koja bi mogla ugroziti teritorijalni integritet zemlje.

Bez sporazuma sa Međunarodnim monetarnim fondom (MMF), ograničene opcije Kijeva uključuju i traženje kredita od Rusije čime bi povećala svoju ovisnost o Moskvi.

Lideri EU-a upozorili su da udaljavanje Ukrajine od demokratije onemogućava potpisivanje Sporazuma o pridruživanju EU-u i Sveobuhvatnog sporazuma o slobodnoj trgovini.

Brisel je kritizirao nedavne parlamentarne izbore i zahtijeva oslobađanje opozicione liderke Julije Timošenko i drugih političkih zatvorenika. Političko otuđenje Ukrajine može značiti trajno isključenje iz projekta EU-a i okretanje euroazijskim strukturama orijentiranim prema Rusiji.

Takvi potezi će diskvalificirati zemlju iz evropske matice, jer članstvo u postsovjetskoj Carinskoj uniji potkopava kvalifikacije za slobodnu trgovinu sa EU-om.

Krediti iz Moskve

Predsjednik Viktor Janukovič i Vlada koju predvodi Stranka regija mogli bi se plašiti euroazijskih integracija, jer će njihovi poslovni poduhvati trpjeti zbog oštre konkurencije sa ruskim oligarsima.

No, podsticaj u vidu jeftinije energije i kredita iz Moskve mogu uvjeriti Kijev da će Carinska unija prije zadržati svoju moć, nego politička liberalizacija i vladavina prava koju traži Brisel.

Ukrajinska ekonomija je u padu, a prihodi opadaju, jer kriza u eurozoni smanjuje potražnju za izvozom ukrajinske robe, kao što je čelik. Bez sporazuma sa Međunarodnim monetarnim fondom (MMF), ograničene opcije Kijeva uključuju i traženje kredita od Rusije, čime bi povećala svoju ovisnost o Moskvi.

Energija je za Kremlj i dalje omiljeno sredstvo za vršenje političkog pritiska. U zamjenu za smanjenje cijena, Gazprom želi dobiti udio u ukrajinskom gasovodu i osigurati članstvo Kijeva u Carinskoj uniji. Ako se ekonomski uslovi nastave pogoršavati, a Vlada postane insolventna, Kijev će se naći potpuno izložen iskušenjima Rusije.

Nesposobnost Vlade da brani zemlju od apsorpcije u euroazijske organizacije i njeno povećano udaljavanje od Zapada mogu ubrzati unutrašnju imploziju. 

U oblasti sigurnosti, samoproglašeni “neblokovski status” Ukrajine naglašava to da sadašnja Vlada više ne teži pridruživanju NATO-u. Razlog za neutralnost bio je stabilizirati odnose sa Rusijom i smanjiti pritisak Moskve na Kijev, koji je vršen s ciljem da se distancira od Zapada.

Međutim, trajna neutralnost bi jednostavno mogla podstaći Kremlj da postane asertivniji, a bez realnih izgleda za ulazak u NATO, kao balanser, Ukrajina bi mogla biti uvučena u organizacijsku konstelaciju Rusije.

U najgorem slučaju, nesposobnost Vlade da brani zemlju od apsorpcije u euroazijske organizacije i njeno povećano udaljavanje od Zapada mogu ubrzati unutrašnju imploziju.

Nezadovoljstvo zbog slabljenja evropske perspektive i predaja bloku orijentiranom prema Rusiji, pogotovo ako je popraćeno padom ekonomskih uslova, udaljit će velike sektore ukrajinskog društva.

Manje je vjerovatno da će slamanje rastućih socijalnih nemira uplašiti društvo, a moglo bi izazvati nekoliko destabilizirajućih trendova. To bi dodatno polariziralo i radikaliziralo ukrajinsku politiku i povuklo jasnije borbene linije između pristalica i protivnika ujedinjenja sa Rusijom.

Integritet države

Takav scenarij će pojačati ogorčenost tradicionalno prozapadnih dijelova zemlje, ne samo zbog udaljavanja zemlje od demokratije, već i protiv još jednog bliskog saveza sa Moskvom. To može ozbiljno ugroziti sadašnju Vladu, tačnije scenarij koji je “neblokovski status” Ukrajine trebao spriječiti.

Eskalirajuća nacionalna kriza, također, dovest će u pitanje integritet države sa pozivima za regionalnu autonomiju, federaciju ili čak i otcjepljenje. Ako to kulminira u direktnije rusko uključivanje u ukrajinsku politiku, nacionalna kriza će postati kritična.

Ukrajina mora izbjeći padanje u kategoriju diktature u međunarodnoj percepciji, kao i to da postane poput Rusije, Bjelorusije ili centralnoazijskih republika.

Da bi održale unutrašnju stabilnost i oživjele veze Kijeva sa Zapadom, vlasti moraju pokazati predanost ljudskim pravima i demokratskim načelima koja su osnova OSCE-a, organizacije kojom će Kijev predsjedavati tokom 2013.

Na kraju, ključni nacionalni interes Ukrajine, očuvanje nezavisnosti, i dalje ovisi o dva faktora: demokratskom razvoju i slobodi odlučivanja o svojim međunarodnim savezima.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera