Svaki peti Hrvat živi ‘na dug’

Blizu milijun stanovnika Hrvatske je siromašno, a broj iz godine u godinu raste. Svaki peti građanin živi bez mogućnosti da plati hranu, režije i krov nad glavom.

Iako prvi put Hrvatska ima strateški plan borbe protiv siromaštva, u Ministarstvu socijalne politike priznaju da je borba tek na početku i da nemaju svi isti pristup pomoći.

Već godinu Viktor Iveljić iz Gline je bez posla. Kaže – i dok je radio kao vozač, jedva je krpao kraj s krajem. Ni supruga ne radi, a školuju dvoje djece. U njihovom mjestu mnogi su u istom problemu, a i oni koji rade dobivaju minimalac. Živi se na dug.

“Jedan dio ode nam na te režije, plaćamo struju, telefon, ono osnovno, nešto odgađamo za kasnije i pokušavamo, ustvari, vratiti dugove u trgovini. To što dignemo hranu, piće i za higijenske potrepštine – platimo to, i onda se opet zaduživamo. Znači, odgađamo, uvijek odgađamo nešto. Nešto platimo i tako korak po korak: nije dobro, ali nije ni loše… Kako može biti”, priča Iveljić.

“Iveljićevi nisu jedini. I nemaju samo manja mjesta, poput Gline, problem siromaštva. I neke zgrade u samom centru Zagreba nerijetko skrivaju nevjerojatne priče o siromaštvu koje nitko ne vidi. Ukupno 20 posto građana Hrvatske, to je oko milijun stanovnika, živi u siromaštvu. Siromahom se smatra pojedinac koji na mjesec ima manje od 230 eura, odnosno četveročlana obitelji s manje od 545 eura”, javlja Al Jazeerina reporterka Jasmina Kos.

Socijalna davanja ulaganje, a ne trošak

Stav domaćih i stranih stručnjaka u borbi protiv siromaštva je da razna socijalna davanja, a Hrvatska ih na godinu isplati 1,3 milijarde eura, društvo treba shvaćati kao ulaganje, a ne trošak. No, treba ga, kažu, i pravilno usmjeriti – ka trajnom izvlačenju ljudi iz siromaštva.

“Ne postoji nekakva sustavna politika, osim, naravno, papirnato donesene Strategije borbe protiv siromaštva i proklamiranih mjera i područja. Međutim, ne vidimo niti u javnom dijalogu da se o tome puno priča, niti da se neke ozbiljne mjere koje će dovesti do toga da se ljudi trajno izvlače iz sustava siromaštva poduzimaju”, kaže Nino Žganec iz Hrvatske mreže protiv siromaštva.

Ovo je, ipak, prvi put da Hrvatska uopće ima plan u borbi protiv siromaštva, iako je njegova provedba tek na početku. Najugroženije skupine su stariji, osobe s invaliditetom, neke nacionalne manjine, jednoroditeljske obitelji, nezaposleni…

Broj siromašnih stalno raste

“Nitko ne može biti gladan. Ne može dijete biti u školi bez toplog obroka, ne može majka jednostavno reći da je normalno da joj dijete neće ići u srednju školu i da neće imati kvalifikaciju jer jednostavno nema sredstava. Tek kad zadovoljimo te osnovne stvari, onda možemo razmišljati što sa ostalim programima koji mogu biti komplementarni, ali onaj bazični minimalni standard zaštite mora postojati, jednak svugdje u Hrvatskoj, znači u svim jedinicama, što sad nije slučaj”, navodi Hrvoje Sadarić, pomoćnik ministrice socijalne politike.

Od države do države razlikuje se i pojam siromaštva.

“Nitko ne može živjeti s 300 eura na mjesec. Imate zemlje poput Norveške, u kojima siromašni dobivaju pomoć od 1.200 eura. U zemlji s tako visokim cijenama ni to nije dovoljno. U cijeloj Europskoj uniji pomoć siromašnima nije dovoljna za dostojanstven život ili čak za to da se plate računi”, odgovara Barbara Hellferich iz Europske mreže protiv siromaštva.

Plan Europske unije je da do 2020. godine smanji broj siromašnih za 20 milijuna. No, stvarnost je potpuno drukčija. Broj siromašnih i u Hrvatskoj i u okolnim zemljama već godinama samo raste. Bez puno nade u izlaz iz začaranog kruga siromaštva.

Izvor: Al Jazeera