Sve boje makedonskog proljeća

Povod za spontani izlazak građana na ulice je masovna abolicija, koja je vrh samovolje, duge gotovo deceniju (AP)

Piše: Risto Popovski

Šarenom revolucijom su, zbog bojenja i „skrnavljenja“ spomenika i građevina iz nakaradnog vladinog projekta „Skopje 2014“, nazvani svakodnevni protesti građana, koji postaju sve masovniji. Bojenje proleća, protesti protiv koalicije Gruevski – Ahmeti, ima i sumorne, tamne nijanse. Uporedo se organizuju kontraprotesti za odbranu diskreditovane vlasti, koja je iz nekih drugih vremena i mesto joj je odavno u istoriji.

Povod za spontani izlazak građana na ulice je masovna abolicija, koja je vrh samovolje, duge gotovo deceniju. Predsednik Ivanov je abolicijom zaštitio političare, uglavnom iz vlasti, a ogorčeni građani na protestima u Skopju i više drugih gradova, traže njeno ukidanje, ostavke i odlaganje izbora dok ekspertska vlada ne obezbedi uslove da glasanje bude regularno. Identični su stavovi Albanaca koji su na odvojenom protestu postavili i posebne etničke zahteve.

Kontramitinzi koji se organizuju za odbranu vlasti, aboliciju ne pominju, podržavaju organizovanje izbora u junu. Glasno osuđuju „vandalizam“ i bojenja spomenika, a traži se i privremena zabrana organizacija i partije koje ruše Makedoniju. Pod Makedonijom se, naravno, podrazumeva aktuelna koalicija na vlasti.

Boje dostojanstva

Mladi su najbrojniji, najglasniji i najinovativniji na svakodnevnim građanskim protestima koji su spontano počeli sa masovnom abolicijom koju je (12 aprila ) objavio predsednik Đorđi Ivanov. Protesti će, kako je najavljeno, trajati sve do ispunjenja zahteva, a jedan od njih je i ostavka Ivanova, koji uprkos opštem neslaganju traži izgovore da ne poništi masovnu aboliciju, ostavku i ne pominje.

Baloni napunjeni bojom koje mladi bacaju na „antičke“ spomenike i „barokne“ fasade kontroverznog projekta „Skopje 2014“, ostavljaju neizbrisiv pečat revolta i protesta protiv vlasti. Najpre je obojena takozvanaTrijumfalna kapija ili Porta Makedonija, koju su bivši premijer Nikola Gruevski i njegova vlast, izgradila u slavu samima sebi, a koju je jedan od novokomponovanih sveznalica, proglasio i kulturnim nasleđem.

Obojen je i spomenik Prometeju, koji je najpre bio nag, a posle zgražanja puritanki iz Unije žena vladajuće VMRO DPMNE, neumorni vajari, koji jedva stižu da izliju brojne spomenike, brzo su pokrili „sramno mesto“. Nije pošteđena ni nova fasada vlade od plastičnog „baroka“ koju, na bezbednoj udaljenosti čuva policija, pa su se mladi pomučili da dobace i da je, bar malo, oboje.

Obojeni pečat građanskog protesta stavljen je na još nekoliko objekata iz projekta „Skopje 2014“, a mnogo ih još čeka na red. U okviru projekta, koji je zbirština kiča i neznanja, prostakluka i samovolje, podignuti su spomenici i statue, kojima se ne zna broj, mnogo „starih“ zgrada u raznim nikome poznatim stilovima, te bezbroj nazovi baroknih fasada od stiropora, plastike i gipsa, koje su lepljene na postojeće zgrade.

Sve to, da se grad „ulepša“, dobije falsifikovanu patinu i izmišljenu istorijsku dimenziju. Pravi rezultat i posledica nečijih fikcija je debilno unakažen centar Skopja, projektom koji izaziva zgražanje i podsmeh u svetu.

Lažne fasade i zgrade, tuđi spomenici, nekakva istorija, sabrani u projektu „Skopje 2014“ koji su simbol načina vladanja aktuelne koalicije, sada imaju obojeni pečat građanskog protesta. Građani koji su godinama trpeli samovolju vlasti, pojedini analitičari je nazivaju i diktaturom, konačno su se ohrabrili, digli glave, izašli na ulice i snažno izražavaju sav revolt koji se nakupio proteklih godina.

Šarena revolucija, bojenje simbola nakaradne vlasti, nisu samo otpor. To je, pre svega, izraz i dokaz vraćanja građanskog dostojanstva koje je godinama bilo gaženo, zatirano i gotovo izgubljeno. Dostojanstvo je moralo jednom da izađe na ulice.

Spontanost i prinuda

Zagriženi branitelji vlasti na kontraprotestima koje organizuju, bojenje projekta „Skopje 2014“ nazivaju vandalizmom i skrnavljenjem istorije. Očigledno oni, a pre svega, njihovi mentori, u spontanom izlasku na ulice, vraćanju građanske hrabrosti i dostojanstva, vide novu, za vlast opasnu dimenziju protesta.

Suštinske su razlike između protesta i kontraprotesta. Građani na protestima kategorično zahtevaju odlaganje izbora koje je nasilno za 5. juni nametnula vladajuća koalicija, kao i poništavanje masovne abolicije koja štiti kriminal u vrhovima vlasti. Protesti u Skopju počinju ispred zgrade Specijalnog tužilaštva, koje na osnovu mega afere prisluškivanje, istražuje indicije o kriminalu i korupciji u vrhu vlasti. Cilj abolicije je da tužilaštvu veže ruke i blokira istrage.

Održavanje izbora bez opozicije u junu, kao jedinom mogućem rešenju za izlaz iz krize, je kategorični zahtev organizatora kontraprotesta. Identičan je sa stavom vladajuće koalicije koja je u mrtvoj trci sa istragama Specijalnog tužilaštva. Istrage je sustižu i zato sada, „pokrivena“ abolicijom žuri da se vrati na vlast na izborima, za koje svi, osim koalicije Gruevski – Ahmeti, tvrde da će biti neregularni i nelegitimni.

Bitna je i razlika u strukturi učesnika. Na protestima su građani svih generacija, koji spontano i svojom voljom izlaze na ulicu, vedro ali odlučno stoje iza zahteva. Nema srpontanosti i odlučnosti na kontraprotestima na kojima su najbrojniji zaposleni u administraciji koji, najčešće, prinudno učestvuju, a dovoze ih i autobusima iz unutrašnjosti.

Insistirajući na masovnosti, organizatori i mentori pokušavaju da kontraprotestima i svojim stavovima obezbede težinu koju nemaju. Nesigurnost i nervozu ilustruju njihove poruke, pa i pretnje. Zaklinjanje organizatora kontraprotesta da će stavove braniti i životima je neprikrivena pretnja.

Najavljeno je da će Ustavnom sudu biti dostavljen zahtev da privremeno zabrani nevladine organizacije, udruženja i partije, koje rade na rušenju Makedonije!?

Nema od ovog zahteva, na stranu već banalno poistovećivanje aktuelne vlasti sa državom, jasnije ilustracije ko su zapravo organizatori kontraprotesta, kakve stavove zastupaju, koga podržavaju i ko su im mentori. Po ugledu na vladajuću koaliciju koja bi na izbore bez opozicije i orgaizatori kontraprotesta na ulice bili sami, bez suparnika.

Sankcije i crna lista

Na kontraprotestu održanom u četvrtak (21.aprila) oko čije masovnosti organizatori ne mogu da se dogovore i njihove procene se kreću od 15 do 60 hiljada učesnika, što je i fizički nemoguće na prostoru gde je miting održan, istaknute su i parole protiv ulaska Makedonije u Evropsku uniju i NATO. Organizatori tvrde da su im te parole podmetnuli provokatori, iz suprotnog tabora, ali im malo ko veruje.

Brisel je gotovo istovremeno najavio da Makedoniji preti ozbiljna opasnost od izolacije, da ostane bez preporuke za članstvo u EU. Povod za to, naravno, nisu nesuvisle i zatucane parole sa kontramitinga, već otkazivanje susreta lidera četiri političke partije, koji je trebalo u petak (22. aprila) da se održi u Beču.

Lider opozicionih Socijaldemokrata Zoran Zaev je učešće uslovio poništavanjem masovne abolicije i odlaganjem izbora. Nije mogao, niti je hteo da ignoriše zahteve građanskog protesta. Vođa vladajuće partije Gruevski, prvi je prihvatio poziv za susret, ali nije pokazao nameru da otkaže izbore, a predsednik Ivanov je navodno tražio pravnu mogućnost da ukine aboliciju, i molio boga da je ne nađe.

Otkazivanje liderskog susreta, čiju je svrhu, u uslovima krajnje podeljenosti, bilo teško i prepoznati, bilo je povod za zaoštravanje odnosa prema Makedoniji. Poruke dolaze posredno, preko uticajnih medija. Vašington post piše da će Makedonija ostati bez preporuke za EU i da neće biti pozvana na samit NATO, a Fajnenšel tajms da će se na crnoj šengenskoj listi naći makedonski političari, te da postoji mogućnost zamrzavanja njihove imovine u inostranstvu.

Pretnja da će Makedonija ostati bez članstva u EU i NATO, teško da će mnogo zabrinuti vladajuću koaliciju, koja je godinama radila na udaljavanju države od evroatlantskih integracija, kako bi mogla, samovoljno i bez nadzora da upravlja državom. Crne liste i druge individualne sankcije, koje su jasan znak zaoštravanja stavova međunarodnih posrednika, možda bi i mogle da imaju određenog efekta.

Neizvjesnost

Šarena revolucija, spontani svakodnevni protesti, bojenje krize i simbola vlasti novim bojama, a pre svega, odlučnost građana je nov i bitan kvalitet u političkoj realnosti. To je zajedno sa zahtevima kontraprotesta, krizu u Makedoniji koja traje više od godinu dana, učinilo složenijom.

Tome je doprineo i odvojeni protest Albanaca koji su na specifičan način, kao novu boju, u krizu uneli i međuetničku dimenziju. Ponovljeni su zahtevi za punu ravnopravnost, da Albanci budu konstitutivni narod, a država binacionalna. Predlog albanske dijaspore o federalizaciji Makedonije ostao je na margini.

Organizatori odvojenog protesta Albanca, koji podržavaju zahteve da se ukine abolicija i izbori odlože, pozvali su učesnike građanskog protesta da im se pridruže i podrže njihove etničke zahteve. Odgovora, barem javno nije bilo, a zahtevi Albanaca će svakako biti novi argument za organizatore kontraprotesta, koji i ne skrivaju svoj nacionalizam. 

Može se u tome, uz zaoštravanje stavova međunarodnih posrednika, videti naznaka da se kriza bliži kulminaciji.

Neizvesnost je prisutna. Građani se nadaju da će bojenje proleća doneti željeni rezultat i da će se kriza razrešiti na miran način. Posle toga čeka ih teži deo posla – dug i trnovit put za ukidanje totalne partizacije države, oporavak ekonomije i za normalizaciju odnosa u društvu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera