Sve (im) po spisku

Naprednjak Aleksandar Martinović ovih je dana objavio fotografije nekih učesnika protesta u Srbiji (Al Jazeera)

Nekad su se pravili spiskovi za zatvaranje i likvidaciju Jevreja, za slanje na Goli otok, ko špijunira za Nemce, ko za partizane, a ko za četnike… Kad je bivša Jugoslavija izvojevala slobodu, revnosni građani “tasterisali” su ko ide u crkve i džamije, a ko slavi slavu ili Bajram iako (zvanično) komunistički režim Josipa Broza Tita to nije zabranjivao.

Nakon što je ta “nakaradna tvorevina” (inače najlepša zemlja na svetu) pukla po svim šavovima dežurni potkazivači smislili su novu podelu: na patriote i izdajnike. Naš se svet, posebno ovaj ovde, s posebnim zadovoljstvom rado stavlja na uslugu “prisvijetloj ečelenci prinčipe”, kako su Mlečani zborili za najkrupniju titulu, misleći ponajpre na kneza.

Naravno, ovi što su se, posebno 1990-ih, pisali u patriote nisu se mnogo doticali sa domoljubljem i u te su se svrstavali isključivo zbog interesa, optužujući za izdajstvo one na koje bi trebalo da se ugledaju. Iz tog vremena ostala je epohalna izjava pisca Filipa Davida, koji je na optužbe da su on i njegovi istomišljenici iz Druge Srbije i Beogradskog kruga izdajnici rekao da mu u ovakvoj zemlji ne preostaje ništa drugo nego da – bude izdajnik.

Radikalska pamet

Ovih dana ponovo prozivke, etiketiranja, upiranja prstom. Neko je bio toliko dovitljiv da proteklih dana, kada je obeležena 18. godišnjica ubistva Slavka Ćuruvije, na stablo postavi preteću poruku novinarki Tatjani Vojtehovski.

“Tanja Ćorava Vojtilovska, koliko te Zajev i Tači plaćaju da rušiš zid sa srpskim mučenicima? Ustašku kopilad ću streljati iza prve krivine!”

Ovaj naprednjak tvrdi da je reč o političkim protestima koje “organizuju opozicioni političari koji su doživeli debakl na izborima, a koji su za to plaćeni iz inostranstva”.

Prezime nije ispisano tačno, ali je jasna i poruka i aluzija. Vatreni vučićevac koliko je nekoć bio i vatreni šešeljevac (štaviše, šef poslaničke grupe Srpske napredne stranke – SNS), izvesni Aleksandar Martinović pokazao je pre nekoliko dana, najpre u Skupštini Srbije, a potom i u emisiji Upitnik na državnoj televiziji (RTS) fotografije (po svom odabiru) učesnika protesta u Beogradu i Novom Sadu.

Našli su se tu novinari, opozicioni političari i aktivisti (koji im “bodu oči”), a kažiprst je odapeo i na decu nekih što su se, i bez preporuke radikalsko-naprednjačkih moralista, drznula i uključila u demonstracije – protiv diktature. Martinović je uporno ponavljao da je reč o ljudima koji “tvrde da su apolitični i da nemaju veze s politikom, a učestvuju na protestima”.

“Ovo su vam dva čoveka koja nikakve veze sa politikom nemaju – jedan se zove Dinko Gruhonjić, a drugi je Nedim Sejdinović. Obojica vode Nezavisno društvo novinara Vojvodine (NDNV) i poznati su po objektivnom, profesionalnom i nepristrasnom izveštavanju o političkoj sceni. Na ovoj fotografiji imate jednu novinarku koja je takođe poznata po objektivnom izveštavanju prema SNS-u; to je gospođa Antonela Riha. E ovde vam je takođe jedan apolitičan novinar, vrlo objektivan, vrlo profesionalan, a to je Draža Petrović iz lista Danas. Evo još jedan čovek pun vedrine i elana kada treba napadati SNS – Zoran Kesić, takođe čovek koji nema nikakve veze sa politikom”, listao je fotografije Martinović.

Ovaj naprednjak tvrdi da je reč o političkim protestima koje “organizuju opozicioni političari koji su doživeli debakl na izborima, a koji su za to plaćeni iz inostranstva”.

Niko nije preskočen ni pošteđen

Nakon što je izređao novinare, opozicione političare i aktiviste posegao je za fotosima njihove dece. Pokazao je fotografiju na kojoj se, kako reče, nalazi Luka Višnjić, sin novinarke Olje Bećković.

“Ovo vam je sin Olje Bećković. Kao što vidite, veoma pristojan mlad momak koji nema nikakve veze sa politikom, a protestuje protiv Aleksandra Vučića.”

Pažnju je posvetio i Marku Živkoviću, sinu Zorana Živkovića, lidera Nove stranke. Martinović je rekao da razume što je mladi Živković došao na proteste jer je “tom dečku veoma teško u životu, tata mu je poslanik i nekadašnji predsednik Vlade koji je ojadio ovu zemlju, a mama mu radi u Tužilaštvu za ratne zločine i ima platu od 200.000 dinara [1.615 eura]”.

Sledi biser. Pokazujući fotos predsednika Levice Srbije Borka Stefanovića, Martinović je rekao da “on protestuje protiv medijske blokade, a njegova supruga, ne znam da li je bračna ili vanbračna, Olivera Kovačević, vodi jednu od najudarnijih, najgledanijih emisija na RTS-u. Eto toliko o medijskoj blokadi protiv koje protestuje Stefanović.”

Martinović je izvređao i Stašu Zajović, koordinatorku nevladine organizacije Žene u crnom, Radomira Lazovića iz pokreta “Ne da(vi)mo Beograd”, nazivajući ga “patkarom” (aluzija na žutu patkicu, maskotu organizacije – p. a.), a čiji pokret (oni sve znaju) finansira fondacija Soros. Naprednjaci su bili veoma revnosni i snimili tviterašicu Jelenu Maćić, službenike nekih zapadnih diplomatskih predstavništava koji su se “spontano okupili u Beogradu i Novom Sadu”.

Gruhonjić: ‘Ovo je poziv na linč’

Dinko Gruhonjić iz NDNV-a misli da je zastrašujuće što se prozivka desila baš 11. aprila, na godišnjicu ubistva Slavka Ćuruvije. Podseća da je ubistvu prethodila svojevrsna poternica raspisana protiv njega (Ćuruvije – p. a.), koju su osmislili visoki funkcioneri Miloševićevog režima. 

“Sadašnji premijer, a tadašnji ministar informisanja, odnosno dezinformisanja, Aleksandar Vučić rekao je da će se kad-tad osvetiti Ćuruviji i ovo me neodoljivo podseća na to vreme kada je Politika ekspres objavila sramni tekst (‘Ćuruvija dočekao bombe’, autor: Miroslav Marković – p. a). Ukoliko funkcioner vladajuće partije izađe na pres-konferenciju i pokazuje fotografije novinara, ne znam kako se to drukčije može tumačiti nego kao poziv na linč.”

Gruhonjić navodi da su fotografije koje je pokazivao Martinović “proizvod mentaliteta Ilije Čvorovića iz Balkanskog špijuna, inače široko rasprostranjenog na ovom području”.

Antonela Riha, bivša vedeta RTV B92, potom i RTS-a (trenutno angažovana na šabačkoj televiziji), kaže da na protestu nije bila s fantomkom, da se nije skrivala. Moguće da je time prigovorila i naprednjacima, Vučićevim poslušnicima koji su tako obučeni / maskirani rušili Savamalu. Olja Bećković bila je direktnija, rekavši da da te slike nije pokazivao Martinović nego Aleksandar Vučić.

Nezavisno udruženje novinara Srbije (NUNS) zatražiće ovim povodom od Tužilaštva da utvrdi da li postoje elementi krivičnog dela u “bahatom i opasnom” napadu šefa poslaničke grupe SNS-a na novinare. Predsednik tog udruženja Slaviša Lekić očekuje da se SNS i njen lider nedvosmisleno ograde od Martinovićevog poslednjeg targetiranja novinara i njihovih familija iznetog na RTS-u. (Ne lipši, magarče, do zelene trave!)

‘Zar Vi niste likvidirani?’

Krajem 2009. godine,  tačnije, 13. novembra, Kurir je objavio imena stotinu potpisnika apela upućenog srpskoj zajednici na Kosovu kojim se poziva da učestvuje na izborima za lokalne organe vlasti. Ne znam kako sam se našao u tom časnom društvu (Borka Pavićević, Fahri Musliu, Filip David, Laslo Vegel, Latinka Perović, Mikloš Biro, Milan Vukomanović, Mirjana Karanović, Nataša Mićić, Nikola Samardžić, Nenad Prokić, Olga Zirojević, Petar Luković, Slobodan Šijan, Sonja Biserko, Svetlana Lukić, Zoran Ostojić, Želimir Žilnik, Ivan Čolović, Dubravka Stojanović, Vesna Pešić…), ali sam se bezmalo srušio kad mi je preslik te strane u centru varoši beogradske uručio nepoznat mi policajac.

Drugi slučaj je zanimljiviji. U vreme NATO-ovog bombardovanja sretnem Slobodana Inića kod hotela Hajat. Zaputio se ka buvljaku s namerom da kupi feral (fenjer) kako bi u vreme nestanka elektrike mogao da čita. Odvraćam ga, podsećam da smo, kako to govore mrzitelji Jugoslavije i komunizma, pola veka živeli u mraku… Ne vredi, Inić bi da kupi fenjer, ali, dok odlazim, zaustavlja me, moli da ostanem i upoznam “jednog julovca“. Čovek koji nam prilazi (lekar) komšija je njegove sestre, površno se znaju, a Slobodan tvrdi da je zakleti “vojnik” partije Mire Marković, supruge Slobodana Miloševića.

Čim vlast počne da čini ovakve i slične spiskove, znajte da joj se bliži kraj.

Čim smo se rukovali, pitao me da li sam onaj iz Naše Borbe. Porekoh.

“Čime se bavite?”, pita odmah doktor.

Rekoh mu da vodim knjige za nekoliko privatnih radnji, iako o knjigovodstvu nemam ni tri čiste.

Tokom kraćeg razgovora Iniću se omaklo i u jednom trenutku je rekao: “Znaš, vi ste to objavili.”

“Vi ste, ipak, D. B. iz Naše Borbe“, zaključi doktor.

Priznadoh, a on će, ne časeći časa: “Zar Vi niste likvidirani?”

“Je li trebalo, doktore?”

“Mi u JUL-u imamo spisak vas izdajnika i sve ćemo da vas pobijemo. Tu si ti (brzo pređe na tikanje), onaj Miloš Vasić, Petar Luković, Slavko Ćuruvija, Ivan Torov, Svetlana Lukić…”

Nekoliko puta brojah do 10, htedoh da doktora udarim u cevanicu i odustadoh. Postajah s njima još desetak sekundi, koje mi potrajaše kao godina, gledajući Inića kako menja boje i odoh bez reči. Do smrti Inić sebi nije oprostio nesmotrenost iako mu nisam zamerio i to je znao.

Amerika ima…

Čim vlast počne da čini ovakve i slične spiskove, znajte da joj se bliži kraj. Onom potkazivaču s početka skaske poručujem da ću mu (im) koliko sutra okačiti fotku. Krivo mi je što me izostavio.

Inače, osoba koja se odaziva na Martinović podseća me na Radovana Pankova, bivšeg slobistu, koji je na mitingu u Bačkoj Palanci svojevremeno, navodi Slaviša Lekić u komentaru (“Magarci Srbije”, Glas, 28. mart 2005), uporno izvikivao: “Amerika ima bombe i avione, mi imamo Kosovo, Srbiju i Miloševića… Amerika ima naftu i dolare, mi imamo Kosovo, Srbiju i Miloševića… Amerika ima…”

Ko zna dokad bi besednik ovo izvikivao da mu jedan mladi čovek nije dobacio: “Ej, burazeru, stani! ‘Ajd’ da se odmah trampimo.”

Građani Srbije nemaju ništa osim Aleksandra Vučića, televizije i smrdljivih novina. Malo li je?

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera