Sveti Valentin u kolijevci islama

Kako se na blagdan Svetog Valentina može gledati kao na nešto društveno zajedničko i prihvatljivo, a na mevlud - rođendan Poslanika islama isključivo kao nešto što je vezano za striktne vjerske regulative? (EPA)

Naslovnicom današnjih (četvrtak, 15. februar) najutjecajnijih saudijskih novina na engleskom jeziku Arab News dominira tekst o ukidanju zabrane proslavljanja Valentinova! Ta me je vijest šokirala kada sam sinoć kasno vidio na Twitteru ove novine njihovu najavu današnjeg izdanja. Udarni tekst govori kako su saudijski klerici “ohalalili” proslavljanje Dana zaljubljenih – Valentinova, jer ga je jedan saudijski učenjak ocijenio kao pozitivnim društvenim događajem.

Veoma neobične promjene se dešavaju u konzervativnoj Kraljevini, i ako će se čitaoci prisjetiti, prije nekoliko mjeseci sam ih najavio. Biće još veoma velikih iznenađenja. U kolijevci islama, u zemlji u kojoj je Mekka i u njoj Kaba – sveta kuća prema kojoj se svi muslimani svijeta okreću pet puta dnevno u molitvi, u zemlji u kojoj je Medina – doslovno grad Poslanika Muhammeda u kojoj je njegova džamija kao drugo najsvetije mjesto islama, u sklopu koje je i njegov grob u kojemu je ukopan, dakle, do danas je zabranjeno proslavljati njegov rođendan koji se nekada proslavljao učenjem pobožnih stihova u kojima su se vjernici prisjećali njegovog rođenja, sirotinjskog djetinjstva, smrti majke i teških životnih muka kasnijeg velikog čovjeka koji će promijeniti tok historije, a sve zbog rigidnog pogleda na historiju, odjednom je dozvoljeno da se kao “pozitivni društveni događaj” obilježava Sveti Valentin – svećenik i prvi biskup grada Terni, nedaleko od Rima. Mučenik ranog kršćanstva iz 3. stoljeća. Prema nekim predajama pogubljen je odsijecanjem glave u doba rimskog cara Klaudija 269. godine, a tek u 15. stoljeću ovaj kršćanski svetac se povezuje sa danom zaljubljenih. Njegov spomendan se slavi u katoličkoj crkvi 14. februara, a obilježavaju ga i druge kršćanske denominacije.

Nagle promjene

Interesantan je sagledati malo širi kontekst ove nagle promjene koja se dešava u Saudijskoj Arabiji. Prije samo nekoliko godina saudijska Hej'etu-l-Emr bil Ma'ruf ven-Nehji ‘ani-l-munker – Organizacija za naređivanje dobra i odvraćanje od zla, što se često skraćeno nazivalo “šerijatskom policijom” je na dan Valentinova zabranjivala pa čak i zatvarala cvjećare kako bi spriječila prodaju ruža i “slavljenje” “neislamskog” praznika, odnosno, kako bi suzbila tu “novotariju” za koju se držalo da će narušiti “čisti” i “izvorni” islam, a kojima su inače opterećeni sljedbenici vehabijskog učenja.

Nekadašnji predsjednik spomenute Komisije za naređivanje dobra i odvraćanje od zla, šejh Ahmed Qasim Al-Ghamdi, podržao je Valentinovo kao društveno proslavljanje slično proslavljanju Nacionalnog dana Kraljevine ili Dana majki. “Sve ovo su zajedničke društvene stvari koje dijeli čovječanstvo i nisu vjerska pitanja koja zahtijevaju postojanje religijskih dokaza da bi ih se dozvolilo,” kazao je Al Ghamdi.

Vrlo novi, rekli bismo, diskurs razmišljanja za zemlju u kojoj su mnoge stvari i koje jesu i koje nisu vjerske sagledavane sa vjerske strane. No, za pozdraviti je svaki korak, a posebno onaj koji će širiti ljubav i pozitivnu energiju. Dakako, svima je poznata kriza društva, mladih i položaj žena u ovom društvu, ali nekada ovakvi šokantni potezi trebaju ići sihronizirano i u skladu sa tradicijom koja je u jednom historijskom momentu u potpunosti zbrisana i totalno reducirana. Tradiciju je moguće revitalizirati, ali ukoliko to bude napadno kopiranje kao do sada ovim društvima prijeti ekstremna dekulturacija, kako ju je nazvao francuski profesor Oliver Roy.

Vesternizacija na Bliskom istoku

Naime, vesternizacija na Bliskom istoku je vidljiva na svakom koraku. Novogodišnje, čak “božićne” jelke su itekako popularne kod nekih arapskih elita u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Lično sam u Kuvajtu vidio prepune izloge i rafe čokoladnih uskršnjih zeka, ali ovakva dekulturacija islama je istisnula tradicionalne muslimanske običaje i prakse. Ona je znatno narušila kulturno-historijske spomenike Mekke i Medine, stare grobnice, osmanske utvrde i zamijenila ih ogromnim mega šoping centrima sa glavnim brendovima i proizvodima koji uglavnom dolaze sa Zapada.

S druge strane, rigidni vehabijski nauk je izvožen bez ikakvih ograničenja u slobodna zapadna društva i u tim sredinama je stvorio generacije mladih ljudi koji se sa takvim poimanjem islama veoma teško uklapaju u trendove i tokove savremenih pluralističkih i demokratskih društava. Ta društva im po prirodi nude ono što je najdragocjenije – slobodu, ali sloboda je također vrijednost koja se najlakše može zloupotrijebiti jer se rigidno konzervativno tumačenje vjere u slobodi pretvara u vjersku isključivost, getoiziranje, odvojenost i od toga danas pate mnoge muslimanske zajednice na Zapadu. S druge strane, medijska prezentacija ovakvih socijalnih kontrasta islam predstavlja predatorskim, prijetećim i uzurpatorskim i stvara klimu straha i nepovjerenja.

Gledajući kako su na Dan svetog Valentina saudijski muškarci dijelili ruže jedni drugima, u javnosti uglavnom muškarci muškarcima, živo sam zainteresiran kakva će biti reakcija ideoloških sljedbenika saudijskog tumačenja islama u našim sredinama. Da li će se istaknuti društveno aktivni misionari sa saudijskim, kuvajtskim, emiratskim i egipatskim diplomama recimo oglasiti i objasniti bosanskim muslimanima – da li i oni smiju slaviti Valentinovo? Do sada smo ih slušali kako do besmisla osporavaju islamsku tradiciju Bošnjaka, proslavljanje rođendana – mevluda Poslanika Muhammeda, nazivajući to novotarijom, ismijavajući tevhide, zikir halke, i svu bogatu tradiciju čuvanja duhovnih poluga islama na Balkanu!

Saudijska argumentacija

Nejasna mi je nova saudijska argumentacija da se na Valentinovo kao blagdan Svetog Valentina, kršćanskog sveca, može gledati kao na društveno zajedničko i prihvatljivo, a na mevlud – rođendan Poslanika Islama isključivo kao nešto što je vezano za striktne vjerske regulative. Stoga ću prvom prilikom pitati novog generalnog sekretara Rabite, okretnog, sposobnog i otvorenog doktora Muhammeda bin Abdul Kerima Al-Issaa, da nam svima objasni hoće li se i kada biti moguće proučiti mevlud u Časnom haremu Velike džamije u Mekki ili u Poslanikovoj džamiji u Medini? Ako ne on, onda bi to trebali objasniti oni koji već dugo vremena zbunjuju naše tradicionalne muslimane i njihov jedinstveno integrirani islam u srcu Europe.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera