Svjetski brandovi sele u Bangladeš

Prosječan tekstilni radnik u Bangladešu zaradi 37 dolara mjesečno, a radi 10 do 12 sati dnevno šest dana u sedmici (AFP)

Bangladeš je, zahvaljujući ekstremno niskim platama, drugi na svijetu po izvozu odjeće, odmah iza Kine.

Niski troškovi proizvodnje doprinose tome da mnogi svjetski brandovi sele jeftinu produkciju iz Kine u još jeftiniji Bangladeš.

Ipak, niske plate izazivaju nezadovoljstvo i česte nasilne proteste radnika u mnogoljudnoj zemlji na jugu Azije.

Bangladeš sve više dolazi u paradoksalnu situaciju, kada niski troškovi proizvodnje i male plate koče razvoj tekstilne industrije.

U protekloj fiskalnoj 2011/ 2012. godini izvoz gotove odjeće porastao je 6,6 posto i dostigao obim od 19,1 milijardu dolara, pokazali su najnoviji podaci Bangladeške agencije za podršku izvozu.

Prema analizama konsultantske agencije McKinsey, izvoz odjeće iz Bangladeša bi 2020. godine mogao porasti sa 36 na 42 milijarde dolara.

To proizilazi iz razgovora s vodećim evropskim i američkim tekstilnim kompanijama, koje ističu prvenstveno jeftinu radnu snagu i rastuće kapacitete bangladeških fabrika, prenosi češki ekonomski sajt E15.cz.

Industriju odjeće, koja se u Bangladešu počela razvijati sredinom 80-ih, danas čini blizu 5.000 fabrika, u kojima radi skoro 3,6 miliona ljudi.

Nije sve ružičasto

Te fabrike proizvode za H&M, Tesco, Wal-Mart, JC Penney, Marks & Spencer, Kohl i Carrefour.

Gigant H&M dovozi četvrtinu svojih proizvoda upravo iz Bangladeša.

Pored toga, namjerava u narednih pet godina svoj godišnji uvoz udvostručiti na tri milijarde dolara, rekao je predsjednik Udruženja bangladeških proizvođača odeće Shafiul Islam.

Ipak, nije sve tako ružičasto kao što izgleda na prvi pogled iz bogate Evrope.

Sukobi s nasiljem između policije i tekstilnih radnika koji demonstriraju tražeći veće plate su svakodnevna pojava.

Nemiri privlače pažnju ne samo medija nego i proizvođača, kojima to izaziva prekide i kašnjenja isporuka.

Povećanje plata i poboljšanje uslova rada od vlasnika fabrika je prilikom posjete zemlji prije mesec dana tražio i šef H&M-a Karl Johan Persson.

Prosječan tekstilni radnik u Bangladešu zaradi 37 dolara mjesečno, a radi 10 do 12 sati dnevno šest dana u sedmici.

Čak 80 posto tekstilnih radnika čine žene.

Osjetljivo tržište

“Jasno je da je jeftin rad naša najveća konkurentska pogodnost. Ali, to je mač s dvije oštrice”, kaže vlasnik jedne od fabrika Kairul Alam.
“Niske plate izazivaju radničke nemire, koje moramo ozbiljno uzeti u obzir ako hoćemo dalje rasti”, dodao je on.

“Međunarodno tržište je sada jako osjetljivo, zbog ekonomske krize i rasta troškova proizvodnje u Kini. Kupci traže nove isporučioce u zemljama kao što su Vijetnam ili Indonezija. Indija, također, želi svoje parče na račun Kine”, objasnio je Alam.

Bangladeš, prema njegovim riječima, ima pogodnosti zahvaljujući visokim kapacitetima i kvalitetu rada.

Nijemac poreklom iz Bangladeša Helal Udin radi kao pregovarač između njemačkih kupaca i bangladeških fabrika i smatra da postoji interes za tu zemlju.

“Ove godine sam ugovorio saradnju sa tri nova kupca koji su ranije kupovali u fabrikama u Kini. U pregovorima sam s još dva klijenta zainteresirana da naručuju u Bangladešu”, rekao je Udin.

“Uprkos radničkim nemirima, globalni igrači ipak kupuju tu, jer zemlja ima povoljne ugovore s Evropskom unijom (EU)”, objašnjava Udin.

Bangladeš, zahvaljujući evropskom generalnom sistemu preferencijala EU GSP, ima bezcarinski pristup evropskim tržištima.

Izvor: Agencije