Tajni dokumenti otkrivaju: Zašto je Izrael krenuo u rat 1967.

Prvog dana rata, Moshe Dayan je upozorio na mogućnost da egipatska vojska dođe do periferije Tel Aviva, a da jordanska zauzme Zapadni Jerusalem (Reuters)

Ured vojne cenzure u Izraelu, koji djeluje u sklopu vojne obavještajne službe, dozvolio je izraelskom Nacionalnom arhivu da otkrije blizu 150.000 dokumenata koji se odnose na razgovore izraelskih zvaničnika o političkim i sigurnosnim pitanjima uoči i nakon rata 1967. godine.

Prema dokumentima, sa kojih je skinuta oznaka tajnosti, izraelska vojska je bila spremna za rat u maju 1967. godine, s tim da još nisu postojale odluke o okupaciji Zapadne obale, Pojasa Gaze, Istočnog Jerusalema, Golanske visoravni i Sinajskog poluotoka.

Napredak koji je ostvaren tokom pomenutog rata, okupacijom novih palestinskih i arapskih teritorija, izraelski vojni vrh pripisuje “razvoju situacije na terenu te slabljenju arapske vojske i njenom povlačenju”.

Ovi dokumenti oslikavaju stanje straha i zabrinutosti u kojim je živjelo izraelsko društvo, što potvrđuju i riječi tadašnjeg premijera Levija Eshkola.

Potaknut time, vojni vrh odlučuje da riješi situaciju preventivnim ratom, dok su arapske države i predsjednik Gamal Abdel Naser zaokupirani ratom u Jemenu. Rat bi pomogao Izraelu da ostvari vojne uspjehe koji podrazumijevaju okupaciju novih teritorija.

Te teritorije bi postale predmet pregovora i sporazuma u bilo kojem rješavanju arapsko-izraelskog sukoba u budućnosti.   

Zastrašivanja

Dokumenti otkrivaju da je izraelsko vojno rukovodstvo dramatiziralo situaciju, govoreći o opasnosti koja prijeti opstanku jevrejske države nakon 19 godina palestinske Nakbe.

Kada su velike egipatske kopnene snage prešle Suecki kanal i stacionirale se na Sinajskom poluotoku, ministar odbrane Moshe Dayan uoči samog rata iznosi predviđanja da će egipatska vojska uspjeti okupirati jug Izraela. To je navelo Eskholovu vladu da naredi izraelskoj vojsci da stupi u punu borbenu pripravnost.    

Prvog dana rata, Dayan je upozorio na mogućnost da egipatska vojska dođe do periferije Tel Aviva, te je predviđao da će jordanska vojska zauzeti Zapadni Jerusalem.

Također je govorio kako će odredi egipatske vojske ući u Tel Aviv i ubiti hiljade Izraelaca, što je navelo političke aktere da prihvate stavove vojnog rukovodstva i intenziviraju kopnene borbe na dva fronta – Sinaju i Jordanu.     

Prikrivane su i procjene izraelskih obavještajnih službi o rizicima u slučaju da egipatske zračne snage unište izraelske nuklearne reaktore. 

Dokumenti otkrivaju da su egipatski avioni preletjeli početkom maja 1967. godine iznad izraelskog nuklearnog reaktora Dimona, što je navelo Tel Aviv da započne vojne operacije na dva fronta, u Jordanu i Siriji, kako bi ispitali svoju sposobnost za veliko vojno djelovanje i testirali spremnost arapskih armija za rat.  

Da bi se potvrdila spremnost vojske i njena sposobnost da okonča rat i ostvari pobjedu na tri fronta, 2. juna, samo tri dana prije izbijanja rata, održavaju se sjednice Vlade na kojima je učestvovalo i vojno rukovodstvo.

Tadašnji načelnik Generalštaba Yitzhak Rabin je potvrdio spremnost izraelske vojske da zauzme Damask, dok je Ariel Sharon, komandant oklopne divizije u to vrijeme, pozvao Vladu da krene u rat, naglasivši spremnost vojske da uništi arapske snage na bojnom polju.

Ako Izrael ne pokrene napad, izjavio je tada Yitzhak Rabin, “to će biti velika opasnost za postojanje Izraela. Rat će onda biti težak i bolan i generirat će dvostruke gubitke.”

Vojna cenzura

Vojna cenzura je zabranila desetine protokola i zapisnika sa sjednica. Još se smatraju tajnim hiljade dokumenata koji se tiču ratnih zločina izraelske vojske na sva tri fronta, zatim kršenja ljudskih prava, protjerivanja gotovo 400.000 Egipćana i Sirijaca, kao i neetičnog ponašanja prema arapskim zarobljenicima, civilima i vojnicima.

Cenzurom se nastoje prikriti podaci o tome da li su izraelska vojska ili izraelsko rukovodstvo izdavali naredbe za činjenje ovih zločina.

Yaakov Lazovik, šef izraelske službe za arhiv, naglašava da “je po prvi put nakon pedeset godina moguće pratiti dinamiku vlade kada je riječ o Šestodnevnom ratu, te kakvi su bili preliminarni stavovi ministara u pogledu budućnosti okupiranih palestinskih teritorija.”

Prikrivanje ovih dokumenata pripisuje “strahu da bi širenje tih informacija moglo ići na štetu sigurnosti zemlje i njenih vanjskih odnosa”.

‘Alternativna domovina’

Nakon što se rat smirio, konkretnije 15. juna, uži kabinet izraelske vlade je istraživao različite opcije za okupirane teritorije. Prema dokumentima, vlada je odlučila da pokaže spremnost da pregovara vezano za zemlju koju je okupirala na Sinaju i Golanu, ali da se suzdrži od pregovora o budućnosti teritorija na Zapadnoj obali i Istočnom Jerusalemu te da ih zadrži pod izraelskim suverenitetom.  

Iznesena je ideja o alternativnoj domovini za Palestince te mogućnost njihovog prebacivanja na teritoriju Iraka. Eshkol je tada rekao: ”Da je do nas, mi bismo poslali Arape u Brazil.” 

Tadašnji ministar vanjskih poslova Abba Eban upozorio je na “bure baruta”, te pojasnio opasnost okupacije koju provodi Izrael nad Zapadnom obalom i Pojasom Gaze.

Eban u odlomcima govora, koje su objavili izraelski mediji, kaže: “Imamo dva naroda – jedan uživa puna građanska prava a drugi je lišen svih prava.”

Dodao je da je “teško stati u odbranu ovakvog programa za dva sloja stanovništva, čak i u okviru jevrejske historije. Svijet će podržati pokret otpora koji vodi 1,5 miliona Palestinaca pod okupacijom”. 

Ministar pravde Ya'akov Shapira je rekao: “Oni su stanovnici te zemlje koju vi sada kontrolirate, ne postoji razlog za protjerivanje Arapa i njihovo premještanje u Irak.”

Eshkola te riječi nisu uvjerile, te je odgovorio: “Mi nismo uljezi ovdje, rekli smo da je zemlja Izraela naše pravo”.

Ovi dokumenti pokazuju kako je rastao moral izraelske vlade tokom rata, od straha do radosti nakon uništenja egipatskih zračnih snaga i izraelskog napretka na sirijskom i jordanskom frontu.

Ministar vanjskih poslova Abba Eban 14. juna je rekao izraelskoj vladi: “Historija čovječanstva nije vidjela nešto slično uspjehu koji je postigla javna diplomatija Izraela u posljednjih mjesec dana. Izrael se širi i širi, a svijet aplaudira”.

Izvor: Al Jazeera