Terapija psihijatra Petrova za Hrvatsku

Puna dva dana, gotovo danonoćno, sjedio je u fotelji predsjednika Hrvatskog sabora i vodio raspravu koja se neumitno kretala prema njegovoj vlastitoj smjeni. Dobro je pazio da ni u jednom trenutku ne ostavi stolicu praznom jer je postojala mogućnost da u nju doslovno uskoči koji HDZ-ovac i preuzme predsjedničku dužnost, pa su se parlamentarnu krizu koja je ovog tjedna potresala državu mediji već prozvali – urinarnom, dok su se društvene mreže zabavljale s fotomontažama mobilnih zahoda i pelena za odrasle.

Božo Petrov ipak je izdržao i kad se pokazalo da je – kupnjama, ucjenama ili bizarnim obećanjima – HDZ ipak uspio sklepati većinu i istisnuti njegov Most iz vladajuće koalicije, dostojanstveno se zahvalio na dužnosti. Na njoj je proveo tek šest mjeseci, no rezultat je sažeo u jednoj jedinoj, efektnoj rečenici. “Ostali smo čisti pred Bogom i narodom”, kazao je svojim već prepoznatljivim, dramatičnim tonom i uz gotovo svećenički gard.

Mlađahni 37-godišnji psihijatar iz malenog Metkovića u tome je sasvim sigurno u pravu: povijest hrvatske parlamentarne demokracije ne pamti stranku koja je u roku od godine dana dva puta rasturila vladajuću koaliciju i samoinicijativno se odrekla svih privilegija koje su joj pripadale. Ne pamti se ovako organizirana skupina političara koja je kristalno jasno i razgovijetno najavljivala svoje buduće poteze, koja je sasvim otvoreno progovorila o centrima “duboke moći” u hrvatskom društvu i koja je razotkrila često bijednu kompromisersku i opasno interesno povezanu kliku što u javnosti odigrava folklorni ples podjele na ljevicu i desnicu.

Progovorili o Todoriću

I da, jer o tome je riječ u najnovijem političkom potresu u Hrvatskoj, nitko dosad nije tako progovorio o Ivici Todoriću kao neformalnom vlasniku cijele jedne države. Iako je valjda svaki Hrvat ponaosob već stotinama puta izgovorio onu famoznu frazetinu: “Njemu nitko ništa ne može”.

“Moram biti odgovoran i smatram da je svakom kome su povjerenje dali građani posao štititi te građane, a ne moćnike. Ne pada mi na pamet štititi Ivicu Todorića niti bilo koga sličnoga. Ja svoj obraz moram imati, kao što ga ima i cijeli Most. To je jedina smjernica kojom se vodim. Ako će zbog toga pasti vlada, neka padne, ako ću zbog toga biti u oporbi, bit ću u oporbi. To mi nije problem jer ću znati da nisam prodao ljude koji su mi dali povjerenje”, objasnio je Petrov uoči saborske rasprave o povjerenju ministru financija, jednom iz cijele plejade Todorićevih potrčkala koji u redovitim intervalima trčkaraju između Agrokora i hrvatske vlade. Tko god ondje bio na vlasti, HDZ ili SDP.

“Mene stvarno zanima tko će od 151 ljudi u Saboru, javno pred cijelom hrvatskom javnosti reći: ‘Ja sam za zaštitu kriminala u Agrokoru’. Ako ih bude 76, rado ću odstupiti jer u tome ne želim sudjelovati”, dodao je u istom intervjuu, koji će za pet ili deset godina moguće biti proglašen antologijskim – ovisno o tome kako će se drama oko najveće balkanske tvrtke raspetljati i hoće li se sam Petrov i njegov Most u međuvremenu iskompromitirati i iznevjeriti očekivanja. Iskustvo nas uči da se to mora dogoditi, prije ili kasnije, ali zdrav razum nalaže da se i ta bolesna praksa jednom mora promijeniti.

Naravno, lokalni izbori u Hrvatskoj su iza ugla i puno političkih previranja treba pripisati niskom startu za osvajanje birača, a bogme ni nekritičko oduševljavanje političarima nikada se nije pokazalo kao dalekovidan potez. Manje očekivanja, manje razočaranja.

Treba im odati priznanje

Ipak, skupini mahom provincijskih liječnika, profesora i poslovnjaka, pojačanih pokojim priprostim “narodnim tribunom”, za dosad ostvareno ipak treba odati priznanje. Najprije su svatko u svojoj sredini s vlasti zbacili okoštale lokalne šerife, koji su zabrazdili u klijentelizam ili najočitiji kriminal, pa ih stali voditi manirama savjesnih građana i asketskom štednjom izvući iz gliba dugova i beznađa. Potom su se samoorganizirali i na izborima izvršili pravi pravcati atentat na konvencionalni dio političkog spektra – koalicijom s HDZ-om u povijest su poslali šefa SDP-a Zorana Milanovića, a nakon njega rasturili vlastitu vladu i šutnuli njegovog parnjaka Tomislava Karamarka.

Usput su razotkrili kriminal i sukob interesa oko gigantske INA-e, zatim najavili udar na stupove “sive zone”, poput svemoćnog odvjetnika i kralja ovrha Marijana Hanžekovića, guvernera Hrvatske narodne banke Borisa Vujčića, nogometnog bossa Zdravka Mamića ili cijele klike socijalističkih menadžera koji su se na vrijeme prebacili u kapitalistički tabor i istim manirama nastavili upravljati svim ekonomskim procesima u državi.

U roku od šest mjeseci potom su razotkrili Andreja Plenkovića kao zaštitnika kriminala u Agrokoru, a na koncu kroz posljednju saborsku raspravu izvukli na svjetla reflektora sav onaj jad i bijedu koji nazivamo parlamentom, a u stvari je nakupina beskičmenjaka ili besprizornih i korumpiranih likova koji se lažno predstavljaju kao narodni zastupnici.

‘Odred za čišćenje’

Ukratko, Božo Petrov i njegov Most kao da imaju svoju listu i odred za čišćenje – kome oni pokažu palac dolje, slobodno ga možete prekrižiti.

Stvar, dakako, neće funkcionirati dovijeka i u jednom trenutku će se raspasti, ali pitanje je koliko će štete pretrpjeti političke strukture dosad uživljene u vlastitu svemoć i nedodirljivost.

Metkovskog psihijatra i njegovu ekipu dosad nisu ozbiljno uzdrmale ni optužbe s desnice da su “SDP-ov projekt”, ni one s ljevice da su “ultrakonzervativni eksponenti Crkve” – naprosto zato što u svom javnom djelovanju oni rijetko demonstriraju bilo što osim najobičnijeg zdravog razuma i građanske odgovornosti.

Dok se to ne dogodi, treba, ipak, konstatirati da su Hrvatsku pomaknuli barem za milimetar i uživati promatranju tog vrlo, vrlo zanimljivog procesa…

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera