Teško rješiva maloljetnička delikvencija

Maloljetnička delikvencija u Bosni i Hercegovini sve je veći problem. Osim nedovoljnih mjera prevencije, poseban problem predstavlja manjak ustanova za smještaj maloljetnih prestupnika.

U posljednje vrijeme sve češće se predlaže primjena alternativnih mjera u odnosu na dosadašnja rješenja u oblasti maloljetničkog prestupništva, izvještava novinar Al Jazeere Sanel Kajan.

Država nema jedinstvenu i sistemsku strategiju borbe protiv maloljetničkog nasilja. Ne postoje adekvatne institucije, ali ni odgovarajući programi koji bi na savremen način uključivali i neke novije, humanije i alternativnije oblike resocijalizacije maloljetnih prestupnika.

U policiji kažu da su brojni prekršaji i krivična djela koje čine upravo maloljetnici.

Srećko Bošnjak iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Hercegovačko-neretvanskog kantona (HNK) je rekao: “Kad su u pitanju izvršenja kaznenih djela, paleta njihovog interesa je zaista velika. Od uživanja pa do omogućavanja uživanja i preprodaje narkotičkih sredstava, imovinsko-kaznenih djela, provaljivanja u vozila, provaljivanja u stanove, krađa, džepnih krađa…”

Nakon što policija, tužilaštvo i sud urade svoj dio posla, ostaje pitanje gdje s osuđenim.

Jedinstvena ustanova

Vaspitno-popravni dom za maloljetne prestupnike u Stocu bio je jedina ustanova takve vrste u Bosni i Hercegovini.

“Veliki paviljoni, spavaonice, ambulanta, učionice, kino i koncertna sala, radionice, bazen, sportski tereni… dio je infrastrukture koju je sadržavao ovaj dom.  Danas su od svega ostali samo zidovi”, izvijestio je Kajan.

Cilj kažnjavanja je popravljanje, a ne ponižavanje ličnosti djeteta, kažu stručnjaci za maloljetničku delikvenciju.

Bivši načelnik službe za prevaspitavanje ovog doma Mehmed Dizdar je kazao: “Maloljetnici, koji bi bili jedni od onih koji ne bi imali načina da dođu do zanata, odnosno svog hljeba, ovdje bi završili zanat. Mi imamo mnogo primjera bivših štićenika ove ustanove koji su postali čestiti i značajni ljudi. Znam da su iz Ministarstva pravde dolazili ovdje i nudili da se ponovo aktivira vaspitno-popravni dom, ali ovdašnje vlasti su to odbile.”

Kao podrška programima za prevenciju nasilja, studija Ujedinjenih nadora (UN) ističe upotrebu nenasilnih strategija.

To znači usvojiti disciplinske mjere koje nisu zasnovane na strahu, prijetnjama, poniženju ili fizičkoj prisili.

Profesori i škola

Preporučuje se policijsko upozorenje, naknada štete, redovno pohađanje nastave, rad u korist lokalne zajednice ili humanitarne organizacije te psihološko ili drugo savjetovanje.

Škola je jedno od glavnih okruženja u kojem je prisutna maloljetnička delikvencija. Najvažnije je prepoznati početak neprihvatljivog ponašanja djeteta i odmah reagirati.

Direktor Gimnazije Mostar Bakir Krpo je kazao: “Mislim da su profesori i škola u prvom planu. Škola je najodgovornija, jer je na neki način ona suproizvođač maloljetničke delikvencije. Zato naši profesori, čitav kolektiv, najviše pažnje poklanjaju odgojnoj komponenti.”

Psiholozi napominju da ako nasilno ponašanje ne prepoznamo na vrijeme, ako problem zanemare i porodica i škola, čekajući da ga neko drugi riješi, onda se takvo ponašanje, zapravo, podstiče.

“Za rješavanje svakog problema najbitniji je dijalog. I preventivno se organizirati. Dijalog rješava sve”, ocijenila je profesorica psihologije Azra Bubić.

Sve dok nadležni jasno ne uoče neminovnu uvezanost zakonodavstva, prevencije, alternativnih mjera te primjene zakona u praksi, teško se može govoriti o sistemskom rješavanju problema.

Izvor: Al Jazeera