Težak oporavak američke Tajne službe

Tajnu službu je potresla serija skandala i propusta (AP)

Piše: Martin Reardon

Dana 19. septembra, Omar Gonzalez, 42-godišnji veteran rata u Iraku, učinio je ono što se do tada činilo nezamislivim. Neki bi rekli čak i nemogućim.

Upao je u nedvojbeno najsigurniju rezidenciju na svijetu – ili rezidenciju koja bi trebala biti najsigurnija – gdje je jednostavno, da mu se ukazala prilika, mogao ubiti ili teško povrijediti predsjednika Sjedinjenih Država, njegovu suprugu ili njihovo dvoje djece.

Za nešto više od minute, Gonzalez je uspio preskočiti sjevernu orgadu Bijele kuće, pretrčati travnjak dužine 60 metara i ući u predsjedničku rezidenciju kroz neotključana vrata.

Zatim je protrčao pored stepenica koje vode do privatne rezidencije predsjedničke porodice prije nego što ga je konačno zaustavio agent Tajne službe koji je sasvim slučajno tuda prolazio nakon  što je završio smjenu – ovo je bio jedini pozitivan događaj koji se desio tokom cijelog incidenta.

Američka Tajna služba je slomljena. Zaista, Gonzalezov upad u Bijelu kuću je tek posljednji u nizu ozbiljnih incidenata kršenja sigurnosti koji muče ovu agenciju u posljednjih nekoliko godina.

Nakon što ga su ga agenti oborili na tlo i vezali mu ruke lisicama, agenti su kod Gonzaleza pronašli sklopivi nož sa zupčastim sječivom dužine 10 centimetara.

Sve u svemu, Gonzalezov upad predstavlja epski propust pet nivoa sigurnosti u Bijeloj kući.

Nišandžije na krovu nisu ga primijetile kako se penje uz ogradu ili kako trči preko travnjaka. Naoružani agenti ispred i iza ograde nisu ga zaustavili, niti primijetili.

Treneri pasa čuvara nikada nisu pustil s lanca moćne pse koji su obučeni da uhvate provalnike između linije ograde i Bijele kuće. Vrata Bijele kuće su bila otključana. A naoružana agentica u Bijeloj kući na mjestu gdje je ušao Gonzalez bila je toliko izenađena njegovom pojavom da ju je on samo odgurnuo i nastavio trčati. Ozbiljno?

Srećom, američki predsjednik Barack Obama i njegova porodica bili su upravo izašli iz Bijele kuće. Ali šta da je Gonzalez provalio samo nekoliko minuta ranije? I šta da nije bio naoružan nožem, nego vatrenim oružjem, ili da je nosio prsluk s eksplozivom?

Serija incidenata

Američka Tajna služba je slomljena. Zaista, Gonzalezov upad u Bijelu kuću je tek posljednji u nizu ozbiljnih incidenata kršenja sigurnosti koji muče ovu agenciju u posljednjih nekoliko godina.

Šesnaestog septembra, naoružanom zaposleniku agencije za sigurnost, koji je tri puta hapšen za fizički napad, bilo je dozvoljeno da se vozi liftom s predsjednikom u Atlanti, čime su prekršena pravila Službe.

Ono što je još gore je da predsjedniku to nije rečeno do nekoliko minuta prije nego što će mediji izvijestiti o tom incidentu, što je dovelo do sugestija da ga je vrh Tajne službe pokušao zataškati.

U još jednom zloglasnom incidentu, 13 agenata je bilo uključeno u aferu prostitucije u Cartageni u Kolumbiji, koja je zaplijenila pažnju javnosti, uoči predsjedničke posjete Kolumbiji u aprilu 2012. tokom Sveameričkog samita – bio je to primjer manjka diskrecije, lošeg prosuđivanja i mogućnosti ucjena koje bi ugrozile sigurnost predsjednika. I tako dalje.

Agencija koja je nekad bila jedna od najpoštovanijih i najprofesionalnijih sigurnosnih službi na svijetu, izdala je predsjednika i američki narod u više navrata posljednjih godina. I to je tužno.

Tokom većeg dijela moje karijere u FBI-ju, mnogo puta sam imao čast i privilegiju da radim rame uz rame s agentima Tajne službe. Oni su bili ponosni, marljivi, požrtvovani i sasvim profesionalni, na nivou ”uličnog agenta”. Pa, šta se desilo?

U bestseleru objavljenom 2009, ”U predsjednilčkoj Tajnoj službi: Iza kulisa s agentima izloženimi vatri i predsjednicima koje oni štite”, Ronald Kessler je sumirao mnoge probleme agencije, rekavši da joj nedostaje finansiranja te da je previše rastegnuta, a da stvari budu gore, vodstvo agencije smatra da s manje novca mogu raditi više. To je dio problema i to je nešto što Kongres može i mora riješiti. Recimo, lako rješiv problem. Međutim, pravi problem o kojem niko ne želi da priča je efikasno vodstvo odozgo prema dole.

Kada radna snaga izgubi povjerenje u svoje vodstvo, nešto se mora učiniti. I to mora biti širokih razmjera.

U izvještaju o najboljim poslodavcima u Saveznoj vladi 2013, koji je objavilo Partnerstvo za državnu službu, Tajna služba bila je rangirana blizu dna od 300 agencija na listi u pet različitih kategorija – a taj trend se pogoršava u Tajnoj službi u proteklih 10 godina.

U izvještaju o Tajnoj službi  Ureda generalnog inspektora pri Ministarstvu državne sigurnosti, objavljenom u decembru 2013, jedva da je pola zaposlenika te agencije kazalo kako smatraju da ”mogu prijaviti sumnje o kršenju bilo kakvog zakona, odredbe, pravila ili pravila ponašanja bez straha od odmazde”.

Ta dva izvještaja su bitna. Kada radna snaga izgubi povjerenje u svoje vodstvo, nešto se mora učiniti. I to mora biti širokih razmjera. Ne samo na vrhu, nego sve do dole.

U saslušanjima pred Kongresom ranije ove sedmice, bivša direktorica Julia Pireson je u više navrata ispitivana o brojnim greškama njene agencije.

Za promjenu, zastupnici su ostavili po strani svoje uobičajene partijske prepirke, jer su skoro jednoglasno osudili njeno vodstvo.

Veteranka Tajne službe sa 30 godina iskustva, koju je prošle godine lično izabrao predsjednik da preuzme Službu i obnovi njen imidž nakon afere prostitucije iz 2012, naizgled je poricala ozbiljnost onoga što je zadesilo ovu nekada ponosnu agenciju.

Umjesto da prepozna da je Gonzalezov proboj kroz osiguranje Bijele kuće simptom šireg problema, ona je to označila kao izolovan taktički promašaj.

Da budemo fer prema Pierson, problemi koji muče Tajnu službu nisu počeli za vrijeme njenog mandata, a promjene potrebne da se oni isprave neće se desiti preko noći.

Međutim, nakon više od godinu dana na toj poziciji, Pierson je pokazala da nije u stanju da ih ispravi.

Prvi korak u povratku reda i discipline u Tajnoj službi objavljen je 1. oktobra.

Ukratko, predsjednik i američki narod izgubili su povjerenje u njenu sposobnost da radi svoj posao.

Mrtvo slovo na papiru

Drugi korak, također objavljen 1. oktobra, bio je imenovanje nezavisne komisije koja će izvršiti reviziju agencije odozgo prema dole, što je odraz tipične vašingtonske politike – Kongres iskaže bijes i imenuje komisiju da provede istragu, čiji će zaključci biti zatrpani pod hrpom birokratije.

To se ne smije desiti ovog puta. Komisija mora kopati duboko, ne propuštajući ništa, a Kongres mora provesti njihove preporuke.

Ako postoji manjak finansija ili osoblja, to mora biti ispravljeno. I, što je jednako važno, slabe vođe, na kojem god nivou bili, moraju biti ukljonjene.

Deviza Tajne službe je ”Pouzdani i vrijedni povjerenja”. Trenutno, to je tek malo više od mrtvog slova na papiru. Potrebno je izvršiti promjene kako bi te riječi opet imale pravo značenje.

Ta transformacija počinje s vodstvom. Ne samo na vrhu, nego sve do dna. Marljivi agenti, uniformisani policajci i drugi službenici Tajne službe to zaslužuju. Sigurnost predsjednika zavisi od toga.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeera.

Izvor: Al Jazeera