Težak život u izbjegličkom centru u Beogradu
Blizu 100.000 interno raseljenih osoba sa Kosova u Srbiji i dalje čeka obećanu pomoć države. Za njih se izdvajaju budžetska sredstva, ali i sredstva iz pristupnih fondova Evropske unije. Ipak, do mnogih pomoć nije stigla već više od decenije.
Već 15. Novu godinu porodica Perović dočekuje u izbjegličkom centru u Resniku nadomak Beograda. Drveni zidovi, loše instalacije čine da ova sedmočlana porodica živi u strahu, jer, kako kažu, svakog momenta bi mogao izbiti požar.
“,Uslovi su katastrofa. Kad je kiša – prokišnjava, stavljaš šerpe, stavljaš lonce… Grejemo se na drva… struje je katastrofa, nestane, isključe nam, muku mučimo sa svim”, kaže Jelica Perović, izbjeglica sa Kosova.
Kako iz Beograda izvještava reporterka Al Jazeere Natalija Lučić, uvjeti za smještaj u centru daleko su od pristojnih. Stanovnici su tu na sopstvenu odgovornost. Razlog je jednostavan – nemaju alternativu.
Proces spor bez novca
“Morali smo da uđemo, druga sredstava nismo imali. Kad smo izbegli bez para, bez hrane, spavali po traktorima, i svuda, morali smo negde da uđemo. Mi smo ovde nasilno ušli i tu ostali 15 godina”, kaže Slobodan Zdravković, izbjeglica sa Kosova.
Oronuli kamp čak nije ni legalan i država ga ne priznaje kao zvanični kolektivni centar za izbjeglice. Tako da, uprkos brojnim dopisima vlastima, ovi ljudi ne dobijaju rješenje za svoje probleme.
“U ovim barakama živi blizu 80 porodica raseljenih sa Kosova 1999. godine. Do sada nisu uspeli da ostvare nikakva prava, a jedini odgovor koji dobijaju od nadležnih je da žive u nepriznatom kolektivnom centru”, javlja Natalija Lučić.
Iz Komesarijata za izbjeglice poručuju da Srbija ima strategiju za pomoć raseljenim osobama. Kažu da novac kojim raspolažu nije veliki te zbog toga taj proces ide sporije nego što je slučaj s osobama koja imaju status izbjeglice.
“,Gotovo identične programe imamo i za interno raseljena lica, pre svega dajemo pomoć u paketima građevinskog materijala, pomoć za kupovinu seoskih kuća, obezbeđujemo licima koja su još uvek u kolektivnim centrima rešavanje stambenih potreba, uglavnom kroz socijalno stanovanje u zaštićenim uslovima, i to su, za sada, ti programi”, kaže Danijela Popović-Roko iz Komesarijata za izbjeglice.
Osigurati zemljište
Pomoć u vidu građevinskog materijla bi dobro došla stanovnicima ovog ilegalnog centra, ali oni nemaju novac da osiguraju zemljište na kojem bi gradili kuće. U više navrata su se obraćali Gradu Beogradu da im to zemljište osigura, jer se pojavila nevladina organizacija koja bi im donirala montažne kuće.
“Daje ti neko montažnu kuću džabe, samo grad ne može za svog stanovnika koji je izbegao sa Kosova, koji nema pravo da se vrati, nema pravo da proda… Ja da imam pravo da prodam, kupio bih ovde nešto, ali nemam prvo da prodam, uzurpirana imovina, niko to ne pita ništa”, navodi Zdravković.
Blizu 97.000 raseljenih u Srbiji treba pomoć prije svega za rješavanje stambenog pitanja. Ovim tempom i sa sredstvima koja se trenutno izdvajaju, godišnje se osigura 1.500 rješenja. Stanovnici baraka u Resniku se nadaju da će njihov privremeni dom izdržati još koju zimu, dok se ne izbore za nove kuće.
Izvor: Al Jazeera