Tihi rat: Kako je silovanje postalo oružje rata u Siriji?

„Nisam znala šta mi se dešava osim što sam vrištala i osjećala bol. Osjećala sam kao da moje misli više ne pripadaju mom tijelu, a moje tijelo kao da više ne pripada mojoj duši. Moja duša je bila negdje drugo, a moje tijelo u rukama čudovišta.“

U filmu Tihi rat, sirijske žene ruše tabu u vezi silovanja i otvoreno govore o zlostavljanju koje su vršili vladini vojnici.

U podrumima, zatvorima i vlastitim domovima, više puta su zlostavljane za „zločine“ kao što je učešće u mirnim demonstracijama ili slanje poruke svojim muževima, očevima i braći.

„Kod svakog slobodnog građanina ili bilo kojeg građanina uključenog u revoluciju, jedna od žena iz porodice poslana je u pritvor… Njegova sestra, njegova kćerka, njegova supruga. Poruka je ‘Ili se predajte ili ćemo vam zadržati suprugu ili kćerku’. Režim je iskoristio silovanje da ponizi sirijske muškarce“, objašnjava jedna žena koja je služila u vojsci sirijskog predsjednika Bashara al-Assada prije nego što je dezertirala.

Ona opisuje evoluciju upotrebe nasilja kao oružja rata tokom sirijskog sukoba, objašnjavajući kako je nešto što se prvobitno dešavalo samo unutar zatvora postalo raširenije i sistematičnije.

„Počeli su silovati žene na barikadama, u kućama pred muževima, djecom…u određenom trenutku, režim je zauzeo novi pristup. Snimali su videa silovanja žena u pritvoru i slali su ih vojnicima.“

Vojnici su ohrabrivani da se snimaju dok siluju žene, da bi ta videa mogli slati porodicama žena.

To je tema koju režiserka Manon Loizeau odavno želi obraditi.

„Otkako sam snimila prvi film u Homsu 2011, razmišljam o tome kako napraviti film o neimenovanom“, kaže ona. „Porodica kod koje sam odsjedala odvela me u kuću u kojoj je živjela žena koja je upravo bila puštena iz ćelija mučenja Bashara al-Assada. Stajala je blijeda i slabašna pored vrata, a onda je otišla bez riječi, isuviše uplašena da bi govorila. Sve ove godine, pitala sam se kako ispričati ovu priču.“

„Kroz svoja tužna lična svjedočenja žene u Tihom ratu pričaju ne samo priču o onom što se dešava u ovim ćelijama već i o tome šta se dešava kada ih napuste, kada se vrate u društvo koje ih stigmatizira, odbacuje i kažnjava jer su silovane, nekad do smrti.“

„Režim ju je silovao a društvo je odbacuje. Ako ti se to desi, moraš umrijeti. Ali desilo se meni i nisam umrla. Šta mogu uraditi?“ pita se jedna žena.

„Zarobljene smo između tradicija na jednoj strani i režima na drugoj. I umiremo uhvaćene u međuprostoru.“

Izvor: Al Jazeera