Tkanjem do novih radnih mjesta

U američkoj saveznoj državi Georgiji entuzijasti su od otpada napravili unosan posao. Reporter Al Jazeere Tom Ackerman u Kući tkanja kod Atlante pronašao je razboj koji se pokreće ručno. Pomoću njega radnici stvaraju hiljade elegantnih proizvoda za kupce koji traže nešto što se izdvaja od uobičajenog.

“Torbu možemo napraviti za dva sata. Ako pravimo tepih, rekla bih – za dan. Za predmete po narudžbi treba malo duže”, kaže Tammy Carden, direktorica Kuće tkanja.

Sav materijal ovdje dolazi od donacija i više od 90 posto gotovih proizvoda sastavljeno je od reciklirane plastike i tkanine. Ackerman objašnjava kako se iznošeni sigurnosni prsluk može reciklirati u proizvode poput kućišta za kompjutere, novčanika ili držača za kartice.

Leila Wright radi ovdje četiri godine, na poslu u kojem je sve učila od početka.

“Kada sam došla ovamo jedino što sam znala jeste razlikovati materijale”, kaže Wright.

Kao ‘socijalno preduzeće’

Ali Lakh Ksanal, izbjeglica iz Nepala, sa sobom je donijela vještine, uključujući dizajn, koje se u njenoj porodici prenose s generacije na generaciju.

Kuća tkanja je projekat čiji je cilj zapošljavanje beskućnika na području Atlante. Većina njih su samohrane majke sa djecom, ali i ljudi poput Fredericka Browna.

“Boravio sam u napuštenim objektima i sličnim mjestima i bilo mi je veoma teško da nađem posao, zaista teško”, kaže Brown.

Ovaj projekat okarakteriziran je kao “socijalno preduzeće”. Glavna motivacija je dobrotvorni rad, s primjenom komercijalnih strategija kako bi se ljudima osiguralo stalno zaposlenje.

“Kako napreduju, mogi se žele osamostaliti i osvojiti novo tržište. Odavdje nose neophodne vještine, kako vještine tkanja, tako i vještine vođenja ovakvog posla”, kaže Lisa Wise, savjetnica u Kući tkanja.

Osim plata i beneficija, radnici ovdje mogu dobiti nešto još vrednije. Vještine stiču svakim novim šavom, sve dok ne postanu spremni osnovati vlastite kompanije i svoje znanje prenijeti na druge.

Izvor: Al Jazeera