Tony Blair, rat u Iraku i ja

Piše: Ibrahim Al-Marashi

Kako sam ja, doktorant na Oksfordskom univerzitetu 2003. godine, povezan sa Tonyjem Blairom, slučajem rata u Iraku i e-mail aferom kandidatkinje Demokratske stranke na predsjedničkim izborima, Hillary Clinton?

Blair se prvi put izvinio za svoju ulogu u ratu u Iraku, sedam dana nakon što je britanski Daily Mail pisao o nedavno objavljenom dopisu Colina Powella iz 2002., godinu dana prije rata u Iraku. Taj dokument otkriva kako ću ja postati povezan sa političkom kontroverzom koja do danas traje u Velikoj Britaniji. Vrijeme kada je objavljen ovaj dokument u SAD-u i kada se Blair izvinio na CNN-u, u emisiji Fareeda Zakarije, podudara se sa očekivanim objavljivanjem izvještaja o Chilcottovoj istrazi, višegodišnjoj istrazi o okolnostima pod kojima je Velika Britanija ušla u rat u Iraku.

Zbog kontroverze s e-mailovima Hillary Clinton, na stranici State Departmenta je objavljen sadržaj s njenog privatnog servera iz vremena dok je obavljala funkciju državne sekretarke SAD-a. Neki dokumenti pripadaju njenom prethodniku Collinu Powellu, koji je bio državni sekretar dok je na vlasti bio George W. Bush.

U dopisu iz marta 2002., Powell obavještava Busha o predstojećoj posjeti tadašnjeg britanskog premijera Tonyja Blaira na predsjednikovom ranču u Crawfordu, savezna država Teksas.

‘Obavještajni dosjei’

Powell je prije sastanka istaknuo Blairovu podršku za invaziju na Irak, povezujući Veliku Britaniju sa ratnim nastojanjima i stoga odbacivši sve iluzije o diplomatskom rješenju.

Ovaj dokument otkriva kako je nastala politika koja je izmislila opasnost od oružja za masovno uništenje i u konačnici dovela do plagiranja mog članka.

Blairova vlada je uoči rata u Iraku koji je počeo u martu 2003., objavila niz ‘obavještajnih dosjea’ kako bi utjecala na javno mnijenje i podstakla parlament da glasa za rat. Blair je u januaru 2003. godine dao jedan od ovih dosjea Powellu, koji se pozvao na njega tokom svoje prezentacije u UN-u o navodnom iračkom programu oružja za masovno uništenje.

Kada je objavljena vijest o plagiranju, pretpostavilo se da su britanske obavještajne službe poput MI6, izradile dosje. Dosje je zapravo nastao pod okriljem Alistaira Campbella, koji je bio na čelu odjela za komunikacije i strategiju pri Blairovoj vladi.

Kasnije je Jon Snow sa Kanala 4 otkrio da je britanska vlada kopirala čitave paragrafe tog “obavještajnog dosjea” iz članka koji sam objavio na internetu na osnovu svoje doktorske disertacije.

Powellov dopis otkriva kako je moglo doći do ove epiozde. U dopisu, Powell piše: “Blair je i dalje uz Vas i SAD dok se krećemo prema ratu protiv terorizma i ratu u Iraku. Predstavit će vam strateške, taktičke i ideje koje se tiču mišljenja javnosti za koje smatra da će ojačati globalnu podršku za naš zajednički cilj.”

Spomenuvši “ideje koje se tiču mišljenja javnosti” i “globalnu podršku”, Powell indirektno priznaje da su i SAD i Velika Britanija ne samo razmišljale o vojnoj akciji, već su i pripremale teren u pogledu globalnog javnog mnijenja. Lideri dviju država, Velike Britanije i SAD-a, razmišljali su o ratu protiv treće države, Iraka.

Powell u dopisu otkriva da je ratovanje između država u 21. vijeku uključivalo opravdavanje vojne akcije kako domaćim, tako i globalnim biračima.

SAD i Velika Britanija su tražile način da predstave invaziju na Irak kao nastavak “globalnog rata protiv terorizma”. Rječnikom medijskog teoretičara McLuhana rečeno, Blair i Bush su 2003. morali ubijediti globalno selo, povezano internetom i informativnim kanalima poput Al Jazeere, koji emituju program nonstop, kako postoji razlog da se otvori novi front u ovom globalnom ratu.

Bushova i Blairova administracija su shvatile da bi “teško prodale” svoj slučaj.

Powell piše, “…britanska javnost ne vjeruje da je vojna akcija sada opravdana. Blair bi mogao predložiti ideje o tome kako (1) predstaviti javnosti uvjerljiv slučaj o trenutnim iračkim prijetnjama međunarodnom miru…”

U toku gradnje “uvjerljivog slučaja za javnost”, Blairova vlada je izdala niz “obavještajnih” dosjea o prijetnji oružjem masovnog uništenja koja dolazi iz Iraka. Kroz te “obavještajne dosjee” je saopšteno da britanska vlada ima pristup vjerodostojnim informacijama koje je spremna otkriti skeptičnoj javnosti kojoj su te informacije nepoznate.

Kada je objavljena vijest o plagiranju, pretpostavilo se da su britanske obavještajne službe poput MI6, izradile dosje. Dosje je zapravo nastao pod okriljem Alistaira Campbella, koji je bio na čelu odjela za komunikacije i strategiju pri Blairovoj vladi. Campbell je ranije bio zadužen za rješavanje kriza kao što je bila smrt princeze Diane. Ono na što je Blair pristao u dopisu pokrenulo je Campbella da upotrijebi svoje vještine. Campbell je odigrao važnu ulogu u građenju slike “princeze naroda” kada je riječ o princezi Diani, kao i u predstavljanju Saddama Husseina kao globalnog otpadnika.

U mom istraživačkom radu s Oxforda naveden je veliki broj špijunskih agencija, kao i tajne policije koji su održavali vladavinu Saddama Husseina. Institucionalna historija ovih agencija bila je dokaz staljinističkih struktura koje su se pojavile u Iraku, iako ja u svom radu nikada nisam eksplicitno spomenuo “Staljina”.

Iskopiravši moj materijal u svoj, Blairova administracija je doprinijela ocrnjivanju diktatora u očima javnosti. Autori dosjea su izmijenili ključne riječi iz mog članka kako bi sugerisali da je Irak podržavao Al-Kaidu, a onda su tom materijalu dodali vlastite stranice u kojima su se zalagali za vojnu akciju protiv Iraka.

Krajnji proizvod bio je “obavještajni dosje” pod naslovom: Irak: Struktura skrivanja, prevare i zastrašivanja, koji je objavljen na premijerovoj web stranici postavši dostupan javnosti. Danas se on naziva “Dodgy Dossier” što znači nepouzdani, varljivi i često se navodi kao neslavan primjer plagiranja.

Argumenti za rat

Otkriće da se radi o plagiranju u februaru 2003., donijelo je rane dokaze o raskoraku vodstva u SAD-u i u Velikoj Britaniji i stvarnih obavještajnih podataka o iračkom oružju za masovno uništenje do kojih su došli CIA ili MI6. Argumenti za rat nisu bili zasnovani na obavještajnim podacima profesionalnih analitičara i obavještajaca, već medijske jedinice premijerove vlade koja je ukrala informacije od doktoranta koji u to vrijeme čak nije bio siguran u argument za svoju disertaciju.

Blair se nije izvinio, ali sam od Alistaira Campbella dobio izvinjenje u pisanoj formi, a Jack Straw, tadašnji ministar vanjskih poslova uputio mi je javno izvinjenje. 

Glen Rangwala, akademik s Cambridgea, primijetio je sličnost između mog članka objavljenog na internetu i obavještajnog dosjea također objavljenog na internetu i obavijestio je medije putem e-maila da se radi o plagiranju. Da je taj “obavještajni dosje” predat samo članovima britanskog parlamenta, vjerovatno se ne bi ni otkrilo da je plagijat.

Međutim, kako se javnost od 2003. počela opskrbljivati vijestima putem interneta, britanska vlada je proračunala da mora ubijediti skeptičnu javnost putem istog medija. “Dosje Irak” je pokazao povezanost između medijskih proizvoda i nastanka politika, vezu koja će se i pored sramote  za Blairovu vladu i njegovog najnovijeg izvinjenja, vjerovatno samo nastaviti s obje strane Atlantika.

Do danas me najčešće pitaju da li mi se Blair izvinio.

Blair se nije izvinio, ali sam od Alistaira Campbella dobio izvinjenje u pisanoj formi, a Jack Straw, tadašnji ministar vanjskih poslova uputio mi je javno izvinjenje. U toku intervjua sa Zakarijom, Blair je kazao: “Izvinjavam se zbog činjenice da su podaci koje smo dobili bili netačni.”

Međutim, on nije samo dobio podatke. Službenici njegovog ureda su skrajali i prekrajali te “podatke”, koje jednim dijelom potiču i iz mog istraživanja, za što će se on možda jednog dana i izviniti.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera