Trgovina EU-a i Egipta iznad ljudskih prava

Kad se sve sabere, EU svojim praćenjem izbora daje legitimnost državnom udaru (EPA)

Piše: Alastair Sloan

Prošlo je deset kratkih mjeseci od državnog udara u Egiptu, a stav Evropske unije prema novom Egiptu svakim danom postaje sve ciničniji. Nema više apela u korist Muslimanske braće, žrtava. Nema više ni sastanaka. Kada je Catherine Ashton, najviše rangirana službenica Evropske unije za vanjskopolitička pitanja, nedavno posjetila Kairo sastala se samo sa Abdel-Fattahom al-Sisijem i političarom ljevice, njegovim suparnikom.

Ashton je nesastajanje sa Braćom pripisala „logističkim poteškoćama“, ali izvor unutar organizacije je potvrdio da nije čak ni kontaktirala Muslimansku braću prije dolaska. Alijansa protiv državnog udara opisala je njenu posjetu kao „nedobronamjernu“.

Brojni posmatrači sada smatraju da ovo pokazuje podršku Evropske unije Vladinoj mapi puta od 30. juna, te naglašava spremnost Vlade da osigura da se izbori posmatraju kao pravedni i bez prevara. Postoji bojazan da će ovo povećati legitimitet rezultata izbora i da će se koristiti kao način da se pokaže kako je novi predsjednik izabran putem nekorumpiranog demokratskog procesa.

Kad se sve sabere EU svojim praćenjem izbora daje legitimnost državnom udaru.

Posmatrači izbora u Briselu imaju drugačiji stav. Službenik s kojim sam nedavno razgovarao je rekao kako žele osigurati da novi predsjednik bude izabran pravednim putem. Tvrde da se još zalažu u ime pristalica Muslimanske braće, iako odbijanje Ashton da se sastane sa političarima iz redova Muslimanske braće pri posljednjem susretu ukazuje na to da entuzijazam za njihovo pitanje brzo iščezava.

Diplomatske sposobnosti

Nije uvijek bilo ovako. Ashton je bila prva strana diplomatkinja koja je posjetila bivšeg predsjednika Muhameda Mursija nakon državnog udara. I brojni drugi svjetski lideri su zahtijevali sastanke, a to što je samo Ashton uspjela osigurati posjetu pokazatelj je njenih diplomatskih sposobnosti.

Ashton je otputovala na tajnu lokaciju na kojoj je Mursi držan. Zatekla ga je u dobrom raspoloženju, sretnog što vidi prijateljicu. Imao je dobro opskrbljen frižider.

Savjetovala mu je vjerovatno da se ne vrati na vlast. Odmah nakon što je uhapšen, ona je dala prećutni pristanak za njegovo svrgavanje, podstičući vojsku da brzo organizuje nove izbore.

Njena izjava za javnost nakon tajnog sastanka sa Mursijem sada se doima naivnom. U intervjuu za Guardian, nedugo potom, opisala je kako egipatska demokratija treba evoluirati.

„To znači da policija radi za državu, da sudstvo radi neovisno, da administracija nije korumpirana, da se prava ljudi poštuju, da se njihovi stavovi mogu čuti, i da ljudi imaju pravo da se na dostojanstven način protive vladi.“

Koliko malo od tog se pokazalo istinitim? Policija i vojska nisu nipošto radili za svog izabranog predsjednika, naprotiv, organizovali su državni udar protiv Mursija. To su učinili uz brutalnost koja je nadmašila čak i način na koji je bivši predsjednik Hosni Mubarak postupao prema demonstrantima na Trgu Tahrir.
Ashton je rekla: „Osuđujem njihovu upotrebu nasilja.“

Sudstvo je, ili po Sisijevoj naredbi ili igrajući svoje osvetničke igre, odustalo od procesa i pravednog tretmana zbog politički motivisanih optužbi protiv Braće.

Narod više nema pravo reći “ne”. Većina medija koji su protiv Sisija je zatvorena, a oni koji su pokušali glasati protiv novog Ustava rastjerani su s ulica, a njihovi posteri su pocijepani. Muslimanska braća su nepravedno označena kao teroristička organizacija. Oni koji su odigrali ključnu ulogu na Trgu Tahrir, aktivisti poput pripadnika omladinskog pokreta Šesti april su, također, pritvoreni. Poslušniji političari tiho su krenuli u korak sa generalom Sisijem.

U augustu, dok je vojska pokazivala da su sretni što koriste pretjeranu silu protiv Mursijevih pristalica, rečeno nam je da EU „pod hitno razmatra“ svoje odnose sa Egiptom. Diplomate iz Evropske unije su upozorile egipatske privremene vlastodršce da se pozivi naroda na demokratiju „ne mogu zanemariti, a pogotovo ne mogu u krvi oprati.“

„Nasilje i ubistva u proteklim danima ne mogu se opravdati niti odobriti“, kazao je Ashtonin nadređeni Herman van Rompuy, u istoj sedmici kada je više od hiljadu članova i simpatizera Muslimanske braće ležalo mrtvo na ulicama.

Svo to krvoproliće sada se doima zaboravljenim. Možda je Ashton jednostavno realna.  Evropska unija i Egipat su jedno drugom najveći komercijalni partneri.

Egipat kupuje mašine, lijekove i hemikalije iz Evrope, a prodaje tekstil i poljoprivredne proizvode. Od 2010. ova dva trgovačka partnera, također, imaju i sporazume u vezi s ribarstvom i poljoprivredom.

Bilateralna trgovina dostigla je ogromnu cifru od 24 milijarde eura (31,4 milijarde dolara) 2012. godine, što čini 23 posto obima egipatske trgovačke razmjene.

Sljedeći najveći partner, Kina, doprinosi sa manje od polovine tog iznosa. Ukratko, vraćanje Egipta u stanje političke stabilnosti poboljšat će bankovni bilans i u Kairu i u osiromašenim državama na jugu Evrope.

Povratak političke stabilnosti

Mnogi obični ljudi u Egiptu, također, žude za povratkom političke stabilnosti. Turistička industrija je gotovo uništena. Sharm al-Sheikh, popularna destinacija za odmor Evropljana i Amerikanaca, skriva se iza čeličnog prstena, osigurava je vojska protiv pogoršanja aktivnosti džihadista na Sinaju.

Vijest da će Evropska unija nadgledati izbore ne bi trebala biti iznenađenje. U februaru su pregovarači za trgovačka pitanja Evropske unije pozvali da se ponovno pokrenu razgovori o proširivanju sporazuma o slobodnoj trgovini. Mjesec ranije, dok su ostali međunarodni posmatrači odbili nadgledati referendum o novom egipatskom ustavu, EU je sa zadovoljstvom odigrala svoju ulogu.

Carnegie zadužbina za međunarodni mir odbila je pridružiti se posmatračima Evropske unije na osnovu toga da bi pomaganje novoj vladi legitimizovalo „nedemokratski proces“. Michael Dune, viši stručni saradnik pri Carnegie programu za Bliski istok, tvrdio je da „egipatska prelazna vlada želi usmjeriti pažnju na tehnikalije političke mape puta nakon državnog udara dok odvraća pažnju od veoma problematičnog konteksta.“

Još jedan potencijalni posmatrač glasanja Nacionalni institut za demokratiju opisao je državni udar u Egiptu kao „pogrešan“. Posmatračka misija Transparency Internationala kazala je kako je medijsko pokrivanje referenduma bilo jednostrano, država je koristila „nasilje, zastrašivanje i represiju“, posmatračima iz političkih stranaka nije bio dozvoljen pristup biračkim mjestima, a „kršenja izbornih propisa“ nisu kako treba istražena.

Ovakve kritike još stoje. Odluka Ashton da pomogne privremenoj vladi, koja je na vlasti ne zahvaljujući demokratiji već nasilju, po svemu sudeći bit će korisna za Sisijevu propagandu. Sve i ako posmatrači primijete probleme na izborima, oni vjerovatno neće biti prepoznati niti će uslijediti reakcija. Evropska unija umjesto toga stavlja trgovinu iznad ljudskih prava.

Članovi Muslimanske braće ostaju u zatvoru, na sudu ili u izgnanstvu. Mursi, možda, jeste počinio ozbiljne greške za vrijeme svoje vladavine, ali ne zaslužuje montirano suđenje koje trenutno trpi, kao ni članovi njegove porodice, stranačke kolege, pristalice na ulicama koje su izgubile život podržavajući Braću.

Diplomata iz Evropske unije blizak Ashton nedavno mi je rekao da Evropska unija nije promijenila svoj stav o političkoj tranziciji u Egiptu.
Sisijevo nasilje i nepoštivanje demokratskih principa Evropskoj uniji očito ne predstavlja problem.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera