Tri scenarija za ‘evropske ISIL-ovce’

Piše: Mohamed al-Najjar

Nakon što se primirila buka aviona i zvukovi artiljerije u ratu međunarodne koalicije protiv grupe Islamska država Irak i Levant (ISIL), evropski kontinent živi u ritmu neslaganja oko sudbine svojih građana koji se vraćaju iz “zemlje kalifata”. Ove povratnike, po svemu sudeći, čekaju tri moguća scenarija.   

Procjenjuje se da je od četrdeset hiljada stranaca, koji su emigrirali u “kalifat” u Iraku i Levantu, više od 5.700 njih iz Zapadne Evrope, a od toga 1.900 samo iz Francuske. Francuski državljani su peta po redu najveća nacija koja se borila u redovima ISIL-a, nakon Rusije, Saudijske Arabije, Jordana i Tunisa, prema izvještaju kojeg je objavio Centar Soufan za sigurnosne konsultacije sa sjedištem u New Yorku u julu prošle godine.    

Iako se blizu pet hiljada Evropljana koji su se pridružili ISIL-u vratilo u proteklim godinama, ove države odbijaju povratak svojih građana koje su zarobile Sirijske demokratske snage (SDF), saveznici Sjedinjenih Američkih Država na sjeveru Sirije, sirijska i iračka vlada ili neke frakcije sirijske opozicije. 

Polemika oko ovog pitanja posebno je došla do izražaja u utorak na sastanku najistaknutijih učesnika u međunarodnoj koaliciji za borbu protiv ISIL-a na čelu sa SAD-om, koji je održan u Rimu, glavnom gradu Italije.

Na sastanku, kojem je prisustvovalo 14 ministara odbrane iz Francuske, Italije, Kanade, Australije, Turske, Njemačke, Iraka, Belgije, SAD-a, Norveške, Holandije, Novog Zelanda, Španije i Velike Britanije, nije postignut dogovor o jedinstvenom mehanizmu kojim bi se rješavalo pitanje stranih boraca iz redova ISIL-a.

Četiri skupine

Evropljani koji su se borili na strani ISIL-a dijele se na četiri skupine, prema jednom broju zapadnih novinskih izvještaja, pored klasifikacije Centra Soufan.  

U prvu grupu spadaju oni koji su se vratili u svoje države ubrzo nakon odlaska na područja pod kontrolom ISIL-a, bilo zbog njihove nemogućnosti adaptiranja i načina života tamo, ili zbog toga što im nisu odgovarale ideje koje je zagovarao ISIL, ili su se vratili razočarani u praksu koju je ISIL provodio u stvarnosti.   

Druga skupina su oni koji su prošli kroz ISIL-ovu obuku a zatim je od njih traženo da se vrate u svoje ili druge države kako bi provodili operacije još od 2014. godine.

Treća su oni koji su se borili u redovima ISIL-a a zatim se vratili u svoje matične države, ili oni koji su zarobljeni u borbama protiv ISIL-a i nakon poraza ove skupine.

Četvrta skupina su žene i djeca koji su emigrirali skupa sa evropskim borcima ili su rođeni u ”kalifatu”.

Evropsko protivljenje

Evropski ministri su na marginama sastanka u Rimu odbili američki prijedlog kojeg je iznio američki ministar odbrane James Mattis o potrebi da se ISIL-ovi borci izruče njihovim državama kako bi im se sudilo. 

Washington vrši velike pritiske na evropske države da prebace svoje državljane koje su zarobile snage SDF-a u svoje zemlje, pa je tako Mattis, u razgovoru s novinarima koji su ga pratili u avionu od Rima do Brisela, izrazio svoju zabrinutost da bi se ove osobe mogle ponovo vratiti u borbu ako bi uspijeli pobjeći, s obzirom na to da je sigurnosna situacija u sjevernoj Siriji veoma krhka.  

Velika Britanija je nedavno odbila tražiti izručenje Alexanda Koteyja i El Shafeea Elsheikha, pripadnika ćelije ” Beatlesi” odgovorne za ubijanja i klanja stranih državljana, iako su njih dvojica odgovorni za ubijanje oko dvadeset zarobljenika iz zapadnih država, između ostalih i američkog novinara Jamesa Foleyja kojem je odrubljena glava 2012. godine. 34-godišnji Kotey ima državljanstvo Velike Britanije, Gane i Kipra. 

Francuska je, također, odbacila brojne pozive da prihvati svoje državljane zarobljene u Siriji i Iraku, dok Njemačka pokazuje mekše stavove po ovom pitanju od Londona i Pariza.

Zašto Evropa odbija njihov povratak?

Prema američkom listu Wall Street Journal, sigurnosne i pravne prepreke sprječavaju evropske države da prime svoje državljane koji se vraćaju iz borbi na strani ISIL-a.

List u svom izvještaju navodi da, uprkos uvjerenju Evropljana da ne postoji uhodan pravosudni sistem kod SDF-a te straha da se zarobljenim Evropljanima ne može garantirati pravedno suđenje u Iraku i Siriji, oni još uvijek odbijaju američke pozive da zatraže njihovo izručenje i sude im u njihovim državama. 

Također, list ističe da kod ovih država postoji strah da bi pomenuti borci mogli biti pušteni na slobodu nedugo nakon njihovog hapšenja. Ti strahovi su uglavnom usmjereni na to da je veoma teško dobiti dokaze sa područja gdje su oni živjeli i borili se, kako bi im se na osnovu toga moglo suditi pred evropskim sudovima.

Sudbina ‘džihadista’

Sudbina evropskih boraca svodi se na tri scenarija:

1. Da im se sudi pred institucijama i državama u kojima su uhapšeni, s tim da evropske države, a posebno Francuska i Velika Britanija nemaju ništa protiv toga da im se sudi pred sudovima koje će oformiti SDF.

2. Da ova lica budu isporučena svojim državama kako bi bili izvedeni pred sud, što je i zahtjev SAD-a. Njemačka se ne čini toliko strogom u pogledu prihvaćanja ovog scenarija, dok se Velika Britanija i Francuska tome protive.  

3. Da se svi oni ili jedan broj njih prebace u zatvor Guantanamo, kojeg su Sjedinjene Države odlučile zatvoriti tokom mandata bivšeg predsjednika Baracka Obame. 

Potonji scenarij se čini kao moguć, kako navodi američki list u svom izvještaju, uz napomenu da američki ministar odbrane nije odgovorio na pitanje novinara koji su ga pratili na putu o tome da li će Washington prebaciti evropske zatvorenike u Guantanamo.

Scenarij koji je se možda čini i najjasnijim tiče se žena i djece evropskih boraca na strani ISIL-a, jer većina država nema ništa protiv toga da oni budu isporučeni  te da se procesuiraju sve žene umiješane u bilo kakve borbene aktivnosti na strani ISIL-a, dok bi djeca bila predata centrima za psihološku rehabilitaciju i edukaciju kako bi se uklonile posljedice koje je ISIL ostavio na njih.

No izazov o kojem govore eksperti kada je riječ o ovoj skupini jesu upozorenja na problem odvajanje djece od roditelja, jer bi to moglo ostaviti ozbiljne posljedice na njih u budućnosti. Pored toga, postoje i strahovi da bi ta djeca mogla krenuti stopama svojih očeva poginulih u ISIL-u kada odrastu i počnu postavljati pitanja o svojoj prošlosti koja bi trebala biti izbrisana iz njihovog sjećanja. 

Izvor: Al Jazeera