Oglasi

Trideset godina od afere Agrokomerc: Nikad do kraja rasvjetljena priča

U kompaniji Agrokomerc iz Velike Kladuše desila se jedna od najvećih afera u bivšoj Jugoslaviji.
U Vladi Unsko-sanskog kantona najavljuju konkretnije korake u ozdravljenju i pokretanju proizvodnjeMirza Sadiković

Ovih januarskih dana navršilo se 30 godina od požara u Agrokomercu iz Velike Kladuše, krajnje sjeverozapadne bosanskohercegovačke općine, kojim je zapravo počela jedna od najvećih afera – najveći mjenični skandal u bivšoj Jugoslaviji, poznat kao "Afera Agrokomerc".

U noći s 26. na 27. januar 1987. godine u središnjem skladištu tadašnje Agrokomercove radne organizacije Reprom u Prehrambeno-prerađivačkom kompleksu "Polje" u istoimenom velikokladuškom prigradskom naselju izbio je požar.

U požaru je zapravo stradalo sve. Međutim, procjena štete nikada nije javno obznanjena, iako se govorilo o pet miliona dolara. Uz štete nije utvrđen ni uzrok požara, mada su mnoge analize i izvještaji upućivali da je požar podmetnut.

Ostao je pisani trag - zaključak tadašnjih istražitelja da je uzrok požara termoakumulaciona peć, odnosno ljudski faktor. Na tome se  i stalo, odnosno istraga je završena. Te su nalaze istražitelja osporavali sudski vještaci iz Bihaća i Firme „Pastor“ iz Zagreba (Hrvatska), koji su bili angažirani u sudskom procesu.  

I danas trideset godina kasnije – tvrdnja da su požar inscenirali, odnosno bili su "upleteni“ državni istražni organi Jugoslavije, kako bi osigurali povod i način za ulazak u Agrokomerc. U pomenutoj knjizi Rame Hirkića podsjećanje "da je u to vrijeme Agrokomerc bio prava tvrđava za inspektore i kontrolore, a zbog imuniteta narodnog poslanika koji je uživao prvi čovjek Kompanije Fikret Abdić.“

Afera eskalirala pola godine kasnije

Pola godine kasnije – desetog augusta 1987. godine tadašnje Republičko izvršno vijeće BiH, nakon duge i burne sjednice izdalo je saopćenje u kome je stajalo da dug u Agrokomercu, tadašnjem privrednom koncernu, potvrđuje „velike finansijske malverzacije“.

Zatražena je odgovornost od Fikreta Abdića, direktora kompanije, za koga je beogradski list Borba u tekstu dopisnika Zvonka Azdejkovića iz Kruševca (Srbija) prvi put iznio podatke o lažnim mjenicama iz Agrokomerca, te da je monetarni sistem Jugoslavije oštećen za 400 miliona dolara.

Nepun mjesec kasnije početkom septembra 1987. godine uhapšen je Fikret Abdić, dotadašnji predsjednik Poslovodnog odbora SOUR-a Agrokomerc. Abdić je prvostepenom sudskom presudom u ovom postupku osuđen na 4,5 godina zatvora, ali presuda nikada nije dobila pravosnažnost. Iz zatvora je Abdić izišao krajem oktobra 1989. godine.

Afera je imala nesagledive posljedice po društveni, ekonomski i politički život ne samo Velike Kladuše, Bosanske krajine, već i čitave tadašnje Jugoslavije.

Šta se zapravo stvarno desilo u ovom mjeničnom skandalu, ko su bili stvarni krivci, ko žrtve – ni trideset godina kasnije nije rasvijetljeno, iako su o tome napisane brojne analize, istraživački radovi, novinski tekstovi.

Jedno je sigurno - a što se pokazalo kasnije, Afera Agrokomerc bila je zapravo početak rasturanja Jugoslavije na njenoj najosjetljivijoj tački – Bosni i Hercegovini.

Fikret Abdić, tvorac „velikokladuškog privrednog čuda“ i dobitnik najvišeg priznanja u tadašnjoj Jugoslaviji „Nagrade AVNOJ“ za ekonomiju podijeliće tada naizgled monolitno rukovodstvo Bosne i Hercegovine, a njegov mentor Hamdija Pozderac, u to vrijeme potpredsjednik Predsjedništva Jugoslavije, biće primoran da nedugo nakon početka afere podnese ostavku.

Čovjek koji je od velikokladuške zemljoradničke zadruge sa 26 zaposlenih u kratkom roku stvorio Agrokomerc, kompaniju koja je u periodu od 24 godine postala jedan od najvećih prehrambenih kombinata u bivšoj državi i koja je u tom periodu stalno zapošljavala 13.600 radnika, u Velikoj Kladuši i bivšim republikama bivše države, ostao je bez političke podrške. I od "najuspješnijeg socijalističkog menadžera“ stigao do ratnog zločinca.

Današnji Agrokomerc

Sve ovo govori, jasno je to posebno nakon tri desetljeća, da je priča o Agrokomercu najviše politička i pravosudna, a najmanje privredna.

Na jednoj strani formalni vlasnik država, na drugoj razvlašteni dioničari-radnici koji su ostali bez posla, na trećoj Sud, koji nastoji pronaći kupca za ovog davno posrnulog giganta- a između njih svih - političari.

Nije se uspjelo sa Razvojnom bankom Federacije BIH, a nakon neuspjelog pokušaja sa Kompanijama Ein naturale i Silsile.

Bivši Agrokomercovi radnici, dioničari, njih blizu 7200, ne odustaju ni danas od te kompanije

"U Agrokomercu nisu čisti vlasnički odnosi, zato prodaja ide ovako i na ovakav način i zato se pokušava uporno pronaći kupac kojim bi se legaliziralo sve što je do sada u proteklih dvadesetak godina napravljeno nezakonito“, kaže predsjednica Laburističke stanke BIH i predsjedavajuća Općinskog vijeća Velika Kladuše Elvira Abdić-Jelenović (inače kćerka Fikreta Abdića), dodajući da je "za budućeg kupca važna informacija da je Agrokomerc otet onima koji su ga gradili, a kod nas postoji jedna izreka koja kaže – 'oteto prokleto'".

Bivši Agrokomercovi radnici - dioničari, njih oko 7.200, ne odustaju ni danas od Agrokomerca. Kažu, značilo bi to da smo odustali od opstanka na ovim prostorima, odakle ljudi posljednjih godina u kolonama napuštaju ovaj kraj, baš kao i prije četrdesetak godina kada su odlazili "trbuhom za kruhom“. Naši su se roditelji odricali da bi mi imali gdje raditi, a sada s nama gledaju kako ta radna mjesta propadaju.

Dioničari dalje podsjećaju na nepravilnosti koje pritišću kompaniju. "Godinama su se u njemu izmjenjivale kompanije i preduzeća koje su ulazile u Agrokomercove proizvodne hale, a iza svake je malo porastao dug Agrokomerca i prema njima i prema državi."

Zato traže odgovor na pitanja: šta je danas poslovna politika Agrokomerca, koji je svoj imidž izgradio prije svega na vlastitoj proizvodnji i paleti od oko četiri stotine proizvoda; kakve poslovne rezultate ostvaruje kompanija koja je izvozila u tridesetak zemalja u svijetu i od toga prihodovala pola milijarde dolara; šta sa obavezama i dugovima koji dostižu stotinu i dvadeset pet miliona eura.

Aktuelni ministar poljoprivrede u Vladi Federacije BiH Šemsudin Dedić nedavno je podsjetio "da je dužnost i obaveza većinskom vlasniku Vladi FBIH, ali i vlastima u Unsko-sanskom kantonu da se što hitnije i konačno traže rješenja, traže partneri i mogućnosti da proizvodni pogoni rade i zapošljavaju, a ne da se čeka da svaki dan neko traži dug i onda traže načini kako postići sporazume o izmirenju tih dugovanja.“

U Vladi Unsko-sanskog kantona najavljuju konkretnije korake u ozdravljenju i pokretanju proizvodnje, licitirajući čak i sa ulaganjima koja bi trebala dostići oko sedam miliona eura.

Zajednički, a ne vlastiti interes

U svemu ponovo se slažu svi – na ovoj nesumnjivo teškoj, klizavoj i krivudavoj Agrokomercovoj uzbrdici moći će se samo uz više brige o zajedničkom, a manje o vlastitom interesu.

To mišljenje dijeli i Ermin Mujić, direktor Agrokomerca, deseti u vrućoj direktorskoj fotelji u proteklih dvadeset godina. „Uprava društva i Nadzorni odbor ustanoviće koje to nekretnine mogu ići u prodaju, a da se ne remeti osnovna proizvodna i uslužna djelatnost. Tu je i imovina u inostranstvu, koja se konačno mora riješiti.“

Mirvet Beganović, zamjenik predsjednika Laburističke stranke BiH i delegat u Domu naroda PS BIH i član IO Udruženja nezaposlenih dioničara ovakvim odnosom ne vidi izlaz: „Nama njegovim radnicima nanijeta je najveća nepravda. Otjerani smo s posla, bez ikakvih prava. I kao dioničari smo istjerani. Ovako je Agrokomerc postao poligon zapošljavanja stranačkih podobnih i kadrova koji su u Agrokomercu odrađivali pripravnički staž. U konačnici oni su postali dioničari - u zamjenu za fiktivna potraživanja upisani su na jednu ili više nekretnina ili s dodijeljenim stanom, a graditelji Agrokomerca nemaju ništa.“

I tako ukrug.

I novoizabrani velikokladuški načelnik, osuđeni ratni zločinac, Fikret Abdić sve više sanja povratak Agrokomerca i sebe u Agrokomercu. Polazeći od činjenice, kako je to nedavno kazao na promociji svoje knjige Od idola do ratnog zločinca i natrag u kojoj  nudi, kako je rekao, odgovore na sva pitanja ("Prvi sam čovjek koji je nahranio sirotinju Zapadne Bosne, podigao Agrokomerc, imam tu obavezu ponovo. I mi to jedino možemo.“).

U tom je pravcu najavio i „istinu o Agrokomercu“, koju će pretočiti u knjigu i kojom će ponuditi i odgovore i rješenja. Samo da ne bude poput velikokladuške magle, koju je zapravo prodao u toliko najavljivanim odgovorima uokvirenim u koricama njegove, već spomenute, knjige.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.