Trijumf forenzike nad arheološkom prevarom

Forenzika je samo jedno moćno naučno oružje (Reuters)

Razgovarao: Edis Bulić

Istraživači su koristeći moderne forenzičke tehnike došli do novih spoznaja o jednoj od najvećih naučnih prevara, takozvanog, Čovjeka iz Piltdowna i uvjereni su u identitet krivca.

Lažni fosilni ostaci “karike koja nedostaje” između majmuna i ljudi, postavljeni u šljunak blizu engleskog sela Piltdowna, bili su sastavljeni od čeljusti i zuba jednog orangutana i dva ili tri seta ljudskih kostiju, uz pomoć ljepila za zube, potvrdili su istraživači ranije ove sedmice.

Već 63 godine postoji nezvaničan i do sada nedokazan stav da je arheološki pronalazak pod nazivom Piltdownski čovjek bila laž, međutim, novo otkriće ide u slavu forenzici koja je omogućila da se konačno zna ko je to tačno i počinio obmanu.


[AP]

O ovoj arheološkoj podvali, njenom odrazu na istaživanje o teoriji evolucije, te forenzičkom tretiranju sličnih pojava, za Al Jazeeru je govorio profesor doktor Damir Marjanović sa Međunarodnog Burch univerziteta.

  • Pronalasci u Piltdownu bili su senzacija jer su predstavljali “izgubljenu kariku”, koja potvrđuje evolucijsku teoriju Charlesa Darwina, kako je teorija održiva sada?

Dobro ste rekli, popularni “Čovjek iz Piltdowna”, koji ima i svoj latinski naziv Eoanthropus dawsoni, jeste bio senzacija ali nije bio znanstveno otkriće, a daleko od toga da je bio neki krucijalni dokaz teorije evolucije. Od samoga otkrića ove lobanje, ali i mnogih drugih arheoloških artefakata pronađenih na istom lokalitetu, a koji potiču iz kolekcije Charlsa Dawsona, arheologa amatera “zaslužnog” za ova “znanstvena otkrića”, mnogi ozbiljni znanstvenici su ukazivali, a na kraju i dokazali da se radi o još jednoj prevari, koja nažalost nije jedina u svijetu znanosti a posebno arheologije. Međutim, teorija evolucije je ozbiljna znanstvena priča koja je od svoga postanka pa do danas svoje osnovne pretpostavke potvrdila kroz hiljade znanstvenih, ali onih stvarnih, istraživanja i nikada nije niti počivala isključivo na ovome ili nekom sličnom “otkriću”. Stoga ne brinite, teorija evolucije, posebno u stoljeću molekularne genetike i najnovijih znanstvenih otkrića nikada nije “bolje stajala” 🙂

  • Zašto bi neko lažirao jedno od krucijalnih arheoloških otkrića kojim je potkrijepljena naučna tvrdnja da je čovjek nastao od majmuna?

Varalice postoje u svim sferama našega društva i pravoga odgovora na Vaše pitanje nema. To bi bilo isto kao da bih ja Vas pitao zašto neko vara na izborima, laže u politici, skriva porez, vara na ispitu… Ova konkretna priča ima više zanimljivih premisa.

Prva je da se radilo o osobi koja je jako željela da bude priznata u naučnim krugovima i htjela je do toga da dođe na što brži način bez prevelikog truda, što u biti nije spojivo sa znanstvenom metodologijom koja se bazira upravo na dugim i izuzetno zahtjevnim znanstvenim studijama.

Druga je samo “okruženje” i ozračje koje je tada vladalo u kako u znanstvenom tako i u političkom smislu. Naime ako dobro pročitate par radova o ovoj temi vidjet ćete da je u tomperiodu doslovno postojao pravi mali rat da se dokaže gdje su živjeli “najstariji ljudi” i samim tim da se pojedini nacije nametnu kao lideri u ovoj znanstvenoj disciplini ali i kao lideri na tadašnjoj gepolitičkoj sceni s početka dvadesetog stoljeća.

Stoga su i mnogi drugi, koji nisu sudjelovali direktno u prevari, izuzetno pomogli da ona dosegne danas poznate dimenzije. No, skoro svaka sljedeća znanstvena studija je dodatno dokazivala da se radilo o prevari i konstrukciji zasnovanoj, između ostaloga, na pogrešnom tumačenju i same teorije evolucije karakterističnom za to doba – Darvin nikada nije rekao da je čovjek nastao od majmuna, nego da su čovjek i majmun prije par miliona godina imali zajedničkog pretka. No, to je već priča koja nas uvodi u diskusije o kojima ćemo neki drugi put.

  • Da li postoji rizik da se savremenim metodama mogu opovrgnuti druge arheološke teorije, s obzirom da se teorija evolucije nalazi na stalnom udaru kritika i preispitivanja?

Vaše pitanje je dokaz da mi naučnici i nismo baš približili “naš svijet” medijima dovoljno dobro. Naime, naš posao i svaki radni dan se sastoji od kritika i preispitivanja. Vi morate znati da dobar naučnik prilikom iznošenja svoga stava prvo sam sebe dobro “iskritizira i preispita”, a zatim se pripremi da to učine i sve njegove kolege i šira javnost. Nauka se zasniva na naučno dokazivim i provjerljivim činjenicama i svi mi koji smo se makar i malo “očešali” o nauku moramo bti spremni da će neki od naših znanstvenih istraživanja primjenom nekih novijih i modernijih metoda biti modificirana pa možda i odbačena.

Pa ako uzmete neke knjige iz kojih sam ja učio prije 30-ak godina se pretpostavljalo da ljudski genom ima između 50.000 i 100.000 gena. Današnja istraživanja nas “vrte” oko cifre od 20-ak hiljada gena. S druge strane upravo molekularna genetika ukazuje da se u genskoj strukturi ljudi i šimpanze razlikuju u nekih 1 do 1,5 posto i da smo na molekularno genetičkom nivou mnogo manje različiti nego kada nas se gleda po fotografijama i mnogo manje što bi neke prethodne arheološke i antropološke analize ukazale. Kritika i preispitivanje su u nauci osnovni pokretači i svako dogmatično razmišljanje koči napredak znanosti. Stoga, ko nije spreman za takvo što neka i ne pomišlja da uđe u znanstvene vode.

  • Da li je ova prevara unazadila proučavanje ljudske evolucije, odnosno samog porijekla života na zemlji?

Ni slučajno. Pa, ovo “znanstveno otkriće” nije uopće utjecalo na kreiranje onoga što znamo danas pod pojmom antropogeneza, tj. pod pojmom proučavanja nastanka ljudske vrste. Svaki ozbiljniji profesor antropologije ga spomene tokom predavanja možda samo u pauzama kada želi da zabavi studente i da im ispriča neku šaljivu anegdotu o onima koji su željeli da budu znanstvenici na pogrešan način i onima koji su podržavali ovakva “znanstvena” otkrića iz pogrešnih razloga. Teorija evolucije i teorija o nastanku modernoga čovjeka, kao dio te priče, je previše ozbiljna i kompleksna znanstvena priča da bi na nju utjecale ovakve male prevare.

Dozvolite da budem pomalo banalan i da to usporedim sa situacijom u kojoj vam neko proda pokvareni i lažni brisač za Vaš automobil i vi ga nakon prve kiše promijenite. E, otprilike takav znanstveni značaj danas u 21. stoljeću ima i ova prevara. Uzgred, da pojasnimo još jednom, ova prevara nije dokazana zadnjom znanstvenom studijom iz 2016. o kojem Vi pišete. Ona je dokazivana više puta u zadnjih 50-ak godina, pa i ranije. Ovaj rad iz 2016, sa svim sprovedenim mjerenjima, analizama starosti materijala i DNK testiranjem, samo pokušava da razjasni detalje kako se prevara uistinu i desila i tko je odgovoran za nju. U krajnjem slučaju, sam taj status “kontroverznog otkrića” “čovjeku iz Plitdowna” nije dozvolio da bude uvršten u ozbiljnija znanstvena razmatranja o procesu antropogeneze.  

  • Da li ste upoznati kakve metode se koriste u svrhu ovih istraživanja i da li je upotreba forenzičkog pristupa česta praksa u dokazivanju arheoloških tvrdnji?

E upravo ovdje vidite trijumf znanosti i osnovni cilj koji znanstvenik mora da prati, ali i kvalitet rezultata koji mora da ponudi. Kada pišete jedan znanstveni rad znanstvenik je dužan, između ostaloga, da pojasni jasno i precizno kako se došli do navedenih rezultata da bi svi oni koji mu (ne)vjeruju mogli provjeriti da li su njegovi rezultati i znanstveno zasnovani! Forenzika je termin koji obuhvata kompleksno znanstveno područje, koje, pak, svoje metode zasniva na spoznajama mnogih drugih znanstvenih grana. Primjera radi, forenzična genetika se primarno zasniva na primjeni širokog spektra fundamentalnih genetičkih spoznaja u oblasti forenzičnih istraga. Forenzičnu znanost kao takvu možete iskoristiti kako u istraživanju zločina, testiranju očinstva, ali i rješavanju znanstvenih misterija, prevara i kontroverzi poput ove. Stoga se nemojte čuditi što upravo znanost koristimo da se “borimo” protiv pseudoznanstvenih pojava. No, i forenzika je samo jedno moćno znanstveno oružje čija upotreba u mnogome ovisi o onome ko to oružje drži u rukama. Kao i u svakom zločinu tako i u “znanstvenom kriminalu” može da vrijedi ona poznata rečenica ne ubija metak iz pištolja, nego onaj koji je povukao obarač!

Naučne podvale

Postoji čitav niz arheoloških podvala u drevnim gradovima, gdje naučnici sami fabrikuju predmete i ugrađuju ih u navodne iskopine, kreiraju kompjuterski obrađene fotografije koje se jako brzo razotkrivaju, ali stiču publicitet.

Podvale u nauci su u svakom segmentu jako slične, i rade se iz različitih razloga, s time da su dva osnovna. Prije svega, podvale se rade iz uvjerenja, naučnici žele doprinijeti ideju u koju vjeruju, a drugo je, želja da se proslave.

Patološka želja za priznanjem, odnosno želja da se nešto pobije izmišljenom argumenatcijom je ogroman problem i apsolutno izlazi iz domena nauke.

Oni koji to čine, nemaju naučne metode djelovanja, nego pristupaju teoriji kao dogmi koju moraju oboriti po svaku cijenu.

„Naučna teorija mora imati mogućnost da bude pobijena, ukoliko toga nema onda nije teorija nego je dogma. Ukoliko nema pokušaja pobijanja, teorija zamire i izlazi izvan sistema nauke“, navodi se u naučnim krugovima.

Konkretno ovaj slučaj je idealan poligon za forenzičare, jer primjer razotkrivanja arheološke podvale koji se odigrao prije stotinu godina ne pobija teoriju, već prezentira izuzetan potencijal i efikasnost savremenih metoda.

Izvor: Al Jazeera