Trnovit put do novog imena Makedonije

Proces ustavne promjene imena države, koji se sastoji iz tri faze, a za koji je Makedonski parlament glasao, u skladu s dogovorom postignutim s Grčkom, će po riječima analitičara biti težak, a blokade su i dalje moguće.

Socijaldemokratski premijer Makedonije Zoran Zaev uspio je skupiti potrebnu dvotrećinsku većinu (80 glasova) kako bi počelo s procesom dopune Ustava promjenom imena koje su obećali Grčkoj.

Vladajućoj koaliciji, koja ima 72 poslanika, priključilo se još osam poslanika opozicione stranke VMRO-DPMNE.

Prva faza se po riječima Zorana Neceva, istraživača u Institutu za demokratiju Societas Civilis i člana savjetodavne grupe za Balkan u Evropi, sastojala od iniciranja ustavnih promjena.

“Amandmani bi trebali uključivati promjene ustavnog imena zemlje, gdje god je ona spomenuta, preambule, člana tri koji se odnosi na teritorijalni integritet zemlje i člana 49 koji se odnosi na brigu države o etničkoj makedonskoj dijaspori. Treba spomenuti i da je vlada prihvatila uslove koje je postavilo osam parlamentaraca koalicije VMRO-DPMNE-a, a koji se tiču zaštite makedonskog identiteta, poništavanja ustavnih amandmana ako Grčka ne uspije ratificirati sporazum ili dalje bude blokirala Makedoniju na putu euroatlantskih integracija, ali i formiranja višestranačke parlamentarne radne grupe za nacionalno pomirenje“, kaže Necev za Al Jazeeru.

Blokade i dalje moguće

Druga faza, nastavlja on, uključuje izradu ustavnih amandmana, a vlada ima 15 dana da pripremi prijedloge.

“Prespanski sporazum previđa četiri amandmana, iako vlada još uvijek nije navela ukupan broj amandmana. Svaki predloženi amandman se onda u periodu od tri radna dana provjerava u parlamentarnim odborima i Parlamentu u cjelini. O predloženim ustavnim amandmanima onda odlučuje parlament s većinom parlamentaraca (najmanje 61 parlamentarac). Nakon odluke, parlament pokreće javnu diskusiju o predloženim amandmanima i priprema izvještaj. Nakon javne diskusije, vlada i parlamentarci imaju priliku da podnesu amandmane na predložene ustavne amandmane. Ako se potvrde, svaki amandman na predloženi ustavni amandman se provjerava od strane dva parlamentarna odbora i parlamenta u cjelini u roku od tri radna dana.  Potrebna je većina (najmanje 61 parlamentarac) kako bi Parlament usvojio amandmane“, ističe Necev.

Zadnja faza u ovom procesu, pojašnjava on, je prihvatanje ustavnih amandmana, gdje je opet potrebna dvotrećinska većina (najmanje 80 parlamentaraca).

Ako vlada predloži četiri ustavna amandmana, nastavlja, koja se odnose na Sporazum, onda bi ovaj proces trebao teoretski trajati oko 90 dana, do sredine januara 2019. godine.

Pošto je proces u toku, Necev ne vidi mogućnost da makedonski premijer Zaev podnese ostavku ili raspiše prijevremene izbore.

Kaže da su teoretski i praktično daljnje blokade moguće.

“Ako ostatak parlamentaraca VMRO-DPMNE-a odluči da sudjeluje u procesu, onda bi mogli prolongirati proces izmjena podnošenjem amandmana na ustavno predložene amandmane. Još jedna moguća blokada je nedostatak dvotrećinske većine u zadnjoj fazi procesa, a to je prihvatanje ustavnih amandmana. Ja, također, kao mogućnost prolongiranja i komplikacije procesa, vidim zahtjev nekih albanskih stranaka za dodatnim (pored onih navedenih u Sporazumu) ustavnim amandmanima“, mišljenja je Necev.

Docent na Univerzitetu Makedonija u Solunu i šef programa za Jugoistočnu Evropu u Grčkoj fondaciji za evropsku i vanjsku politiku (ELIAMEP), Ioannis Armakolas, smatra da će implementacija dogovora biti prolongirana i da će piti poteškoća jer se radi o osjetljivim stvarima i jer su obje strane zastupale nefleksibilne pozicije.

“Postoji veliki broj političkih i civilnih grupa na obje strane koje će pokušati sabotirati ili potkopati proces. Naredni izazov za vladu Zorana Zaeva će biti da održi dvotrećinsku većinu, koju su teško sastavili, do kraja procesa ustavne reforme. Posljednje će trajati do tri mjeseca u kojima će oni koji se protive Sporazumu pokušati vratiti parlamentarce opozicije koji su podržavali proces od početka, bez obzira na želju njihove stranke. Ali vlada i zapadni partneri će nastaviti pritiskati tako da bi se promjene ustava mogle izvršiti. ‘Lopta će se vratiti grčkom sudu’ za otprilike tri mjeseca, kada ustavne promjene prođu u Bivšoj jugoslovenskoj Republici Makedoniji“, kaže za Al Jazeeru Armakolas.

Promjenjiva politička situacija

Tamo bi, smatra on, Vlada Grčke mogla naići na izazove kada su u pitanju parlamentarci koji će potpisati sporazum.

“Uprkos protivljenju njegovog manjeg koalicionog partnera, Nezavisnih Grka, čini se da SYRIZA, Alexisa Tsiprasa, trenutno ima dovoljno glasova da ratificira Sporazum u Grčkom parlamentu. Ali, politička situacija je jako promjenjiva, a 2019. su izbori, pa bi mnoštvo stvari moglo krenuti u pogrešnom pravcu u naredna tri mjeseca“, navodi on.

Dodaje da je mnogo priči i glasina o tome kako je vlada Zorana Zaeva koristila različite metode kako bi izvršila pritisak na parlamentarce VMRO-DPMNE-a da glasaju za otvaranje procesa ustavne reforme.

“Tačno je da se veliki broj parlamentaraca iz opozicije optužuje za razne kriminalne radnje navodno počinjene tokom prethodne vladavine VMRO-a i mnogi vjeruju da su oni ranjivi kada je u pitanju politički pritisak. Kao primjer, neki od onih koji su glasali sa vladom u parlamentu su bili uključeni u nasilne događaje iz 27. aprila 2017. koji su se također desili u Parlamentu. Teško je, ipak, znati o kakvoj vrsti pritiska se radi, da li je to radila vlada ili opozicija. Teško je reći da li i kako je taj pritisak bio uspješan. Možda ćemo više detalja dobiti u budućnosti, ali jedno je sigurno: Kao rezultat metoda koje je koristila prethodna vlada VMRO-a i ogromna politička polarizacija u zemlji, podjela i ulozi su tako veliki da je teško da politički faktori koji su uključeni neće iskoristiti sva raspoloživa sredstva kako bi savladali protivnika“.

Radi se, zaključuje Armakolas, o društvenom i političkom sistemu koji duboko podijeljen i ranama koje će u bliskoj budućnosti morati biti zacijeljene za dobrobit zemlje.

Izvor: Al Jazeera