Trumpova tajna grupa za rušenje Irana

Niko nema toliko talenta od Vašingtonca kada je riječ o pronalaženju napucanih riječi koje pretvaraju dosadni uredski dnevni posao u stimulirajući pothvat i povremeno stvaraju globalnu paniku. Objavljivanje Iranske akcione grupe – IAG u američkom State Departmentu 16. augusta bilo je jedan od tih dana koji žele zbuniti pratitelje američke birokratije pod predsjednikom Donaldom Trumpom.

State Department tradicionalno stvara posebne grupe kada nekoj državi prijeti politička kriza, ili je visoko na listi američkih prioriteta, no obično se niko ne lomi praveći veliku stvar oko toga. Administracija predsjednika Baracka Obame bila je vrhunska u stvaranju koncepta “car”, koji je napravio paralelno donošenje odluka uz postojeće institucije i diplomate. Kada je Trump došao na vlast, u januaru 2017. godine, on je zatvorio te pozicije i proglasio ih “bespotrebnim potrošačima”.

Prošlog četvrtka je državni sekretar Mike Pompeo napravio “ubitačnu” prezentaciju kako bi objavio obično preslagivanje osoblja: Brian Hook je sa mjesta savjetnika planiranja politike premješten na mjesto specijalnog predstavnika za Iran i imat će podršku u nekoliko neimenovanog osoblja kako bi se napravila tajna grupa zvana IAG.

Borci za rat udaraju u bubnjeve

Naravno, uslijedila je panika oko spekuliranja kako je genijalno ovo objaviti na 65. godišnjicu obaranja vlade Irana, na čelu sa premijerom Mohammadom Mossadeghom, što je uradila Centralna obavještajna agencija. Borci za mir su upozorili kako nas ova grupa podsjeća na uvod američkoj invaziji na Irak 2003. godine, dok borci za rat udaraju u bubnjeve i šapuću o promjenama režima. Ne može ih čovjek kriviti, vjerovatno je lako pasti na bombastičnu Trumpovu retoriku. Međutim, zbog ovoga je IAG samo šuplja šifra za politički utjecaj, ali ima veliku svrhu kada je riječ o birokratskim potrebama.

Vrijedi istaći kako je State Department simultano postavio i novog specijalnog predstavnika za Siriju, bivšeg ambasadora Jamesa Jeffreyja, bez velike galame. Uspostavljanje IAG-a prikriva prešutno i zakašnjelo priznanje Trumpove administracije kako je potreban tradicionalni pristup američkoj diplomatiji da barem izgleda efikasno kao što je bila.

Ono što je ironično je kako je isključen Pompeo iz iranskog portfolija. Prošlog četvrtka on je predstavio Hooka kratkom izjavom i sklonio se sa vidika. Od njegovog velikog govora o Iranu prošlog jula, Pompeo se našao pod pritiskom Trumpovih saveznika u Kongresu, koji su ga vidjeli kako njeguje ideološki stav koji bi mogao dovesti SAD na put rata s Iranom. Sedmicu kasnije Trump je izmanevrirao stav svog državnog sekretara tako što je pozvao Iran na dijalog: “bez preduvjeta” i “kad god oni žele”. Od tada je Pompeo umiješan u odlučivanje o Iranu jednako kao i u sporu Izraela i Palestine.

‘Jedinica za iranski puč’

State Department je mogao novu grupu nazvati “Jedinica za iranski puč”, to ne bi promijenilo činjenicu da Bijela kuća određuje politiku o Iranu. Hook je čovjek savjetnika za nacionalnu sigurnost Boltona u State Departmentu i to je jedini razlog zašto je Bijela kuća prihvatila Iransku akcionu grupu. Ono šta je Pompeo uradio 16. augusta je zvanično prebacivanje iranskog portfolija iz State Departmenta Hooku, koji ima zadatak od Bijele kuće da se bori sa svijetom zbog američke politike prema Iranu.

Nadalje, IAG je bio očajno potreban da donese nešto reda i smisla dezorijentiranoj amečkoj poitici. Pompeo i američki ministar odbrane James Mattis očito nemaju jednake poglede prema rješavaju iranskog izazova, a Bijela kuća se bori da uspostavi pravu priču. No, treba imati u vidu kako IAG nije čak ni međuagencijska jedinica u kojoj predstavnici raznih agencija i ministarstava učestvuju u odlučivanju, što znači kako je njena mogućnost oblikovanja američke politike ograničena i Vijeće nacionalne sigurnosti Bijele kuće se ne odriče svog mandata koordiniranjem međuagencijskim djelovanjem.

Trumpova administracija je trebala, na puno radno vrijeme, ciljanu osobu za okupljanje ili nagovaranje neodlučnih svjetskih lidera na slaganje s ponovo uspostavljenim američkim sankcijama Iranu. IAG je sličan, ali na suprotan način, timu Obamine administracije, koji je napravljen kako bi se provodio Iranski nuklearni sporazum. No, on se dodatno odnosi na šire iranske aktivnosti u regiji, što oslikava pristup Trumpove administracije povezivanja ovih aktivnosti iranskom nuklearnom sporazumu.

Eskalacija sukoba ili pokretanje dijaloga

Odluka o uspostavljanju ove grupe, također, oslikava priznanje Bijele kuće da će ponovno uvođenje sankcija Iranu biti težak zadatak i kako se iranski režim uskoro, vjerovatno, neće vratiti za pregovarači stol. Za razliku od sankcija iz vremena Obamine administracije, manjak međunarodnog konsenzusa traži intenzivne diplomatske napore da se uvjere države poput Indije, Kine i Iraka (među ostalima) da se posluju s Iranom. Tako će IAG imati puno posla sa zahtjevima saveznika koji će tražiti da budu pošteđeni zabrane trgovanja s Iranom, kao i s odlukama o kažnjavanju drugih koji se ne povinuju, pa neće imati vremena planirati puč u Teheranu.

Ova dvosmislena politika prema Teheranu, koja varira od poziva na bezuvjetne pregovore do psihološkog ratovanja, izgleda da za cilj ima da Iran preispituje američke namjere, što bi moglo dovesti do loših procjena ili nenamjernih procjena. Trumpova administracija satjeruje iranski režim u ćošak, a oni koji su u takvoj poziciji obično se predaju ili vuku očajničke poteze. Za sada, iranski vrhovni lider Ali Khamenei poručuje: nema ni rata, ni pregovora s Trumpom. Ni SAD, ni Iran nisu promijenili svoj vojni stav u regiji, niti drastično promijenili svoje taktike u državama, kao što su Irak i Liban, u kojima imaju utjecaja.

Napetost između Washingtona i Teherana će barem trajati do kraja godine, a Iran će nastaviti sa svojim pokušajima da izbjegne američke sankcije. Ironično, ukoliko i kada SAD odluči djelovati kada je riječ o Iranu, bilo da je to eskalacija sukoba ili pokretanje dijaloga, IAG bi mogao automatski postati suvišan.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera