Trumpova vanjska politika slijedi trag novca​​​​​​​

Donald Trump Jr. i Eric Trump poziraju s filipinskim građevinskim poduzetnikom (AP)

Američki predsjednik Donald Trump počeo je mandat zabranom ulaska za izbjeglice i imigrante iz šest država s muslimanskom većinom i promocijom planova da izgradi zid između SAD-a i Meksika. Obećanje nove izolacionističke vanjske politike izazvalo je pohvale njegove baze za “stavljanje Amerike na prvo mjesto”.

Potom je naredio jednostrani napad na zračnu bazu Assadovog režima u Siriji, što je izgledalo kao preokret, nakon čega je uslijedila agresivna priča o napadu na Sjevernu Koreju – ova dva poteza razočarala su mnoge pristalice.

Otkad je on stupio na vlast, analitičari se upinju da objasne njegovu vanjsku politiku: neki smatraju da je to obnova Monroeove doktrine, dok drugi kažu da napušta Monroeovu doktrinu i daje Kini novu prednost na zapadnoj hemisferi. Pa ipak, drugi kažu kako je prerano da se pokuša odrediti Trumpova vanjska politika u “fluidnom svijetu”.

Sasvim iskreno, “Trumpova doktrina” ne zaslužuje toliko razmišljanja i analize – mnogo je jednostavnija od toga. Trump dosljedno svoju vanjsku politiku vrti oko biznisa i svog ega, ni više ni manje od toga. Države koje imaju poslovne ponude dobijaju njegovu posebnu pažnju. 

‘Loši’ su samo oni muslimani koji nemaju ništa ponuditi

Trump je izrekao mnoge negativne komentare o muslimanima i Bliskom istoku mnogo prije nego što je postao predsjednik, od izjave da bi razmotrio ideju zatvaranja džamija u SAD-u do tvrdnje kako, da je SAD uzeo naftu iz Iraka nakon invazije, “ne bismo imali ISIS” (misleći na grupu Islamska država Irak i Levant). Na početku je obećao “zabranu ulaska muslimanima” i održao je obećanje – izdavši ne jednu već tri “zabrane”.

Najnovije ponavljanje ovih “zabrana” uključuje niz država koje su ili razorene ratom ili neprijateljske ili oboje: Iran, Libija, Sirija, Jemen, Somalija i, bizarno, Čad. Posljednja je država imala “hrabrosti” uključiti se u raspravu u vezi s porezom s Exxon Mobilom, bivšim poslodavcem državnog sekretara Rexa Tillersona. Nijedna od ovih država trenutno nema šta ponuditi u poslovnom smislu, pa su pogodne “za zabranu”.

Trumpovi negativni komentari o muslimanima i njegove “zabrane” za muslimane, međutim, nisu ga spriječile da posluje s nekim drugim muslimanskim državama. Saudijskom Arabijom, naprimjer.

“Saudijska Arabija […] odlično se slažem sa svima njima. Oni kupuju stanove od mene. Oni potroše 40–50 miliona dolara. Oni mi se ne bi trebali dopadati, je li? Mnogo mi se dopadaju”, rekao je Trump tokom kampanje 2015. godine.

Trumpa je 1990-ih spasio jedan od najbogatijih Saudijaca Alwaleed bin Talal (koji je trenutno u pritvoru u Rijadu). Prije nego što je preuzeo dužnost, Trump je otvorio osam kompanija u Saudijskoj Arabiji.

Ne iznenađuje onda da je Rijad bio prva prijestonica koju je on posjetio na svom prvom međunarodnom predsjedničkom putovanju. Trump se hvalio svojim uspjehom da privlači saudijske investicije i potpisuje sporazume vrijedne 350 milijardi dolara.

Osim toga, postalo je jasno da se i Saudijci njemu dodvoravaju. Ranije saudijsko lobiranje donijelo je Trumpovom Međunarodnom hotelu u Washingtonu direktni profit u iznosu 270.000 dolara, koje je na smještaj i hranu u periodu od četiri mjeseca potrošila saudijska lobistička grupa. Iako je Trumpova administracija obećala donirati “riznici SAD-a sav profit koji su strane vlade uplatile njegovim hotelima”, još nisu prebačena nikakva sredstva.

U toku je realizacija dva Trumpova projekta u UAE-u, najbližem saudijskom savezniku. Jedan brendirani Trumpov golf-teren već je otvoren u Dubaiju, a drugi je u izgradnji. U maju je Trumpov sin Donald mlađi posjetio Emirate da razgovara o novim poslovnim projektima.

Zanimljivo je da je zbog lobiranja Emirata Sudan skinut s liste muslimanskih država “koje su pod zabranom”. Khartoum nema poslovnih ponuda, ali je slao vojnike da se bore u Jemenu na strani Saudijske Arabije i UAE-a.

Trump je pisao tvitove u znak podrške saudijskoj domaćoj i vanjskoj politici (koje UAE podržava). On je čak na Twitteru izrazio podršku domaćoj čistki saudijskog prestolonasljednika Mohammada bin Salmana.

Trumpov međunarodni golf klub Akoya by Damac u Dubaiju otvoren je u februaru 2017.

To je bilo svega dva dana nakon što je u drugom tvitu zamolio: “Cijenio bih ako Saudijska Arabija ponudi dionice svog Aramca na njujorškoj berzi. To je važno za SAD!” Ovaj zahtjev čudan je zbog više razloga, između ostalog, i zato što ignoriše drugu američku ponudu za izlazak na tržište, ponudu Nasdaq Inca, i na granici je da bude slučaj lobiranja za jedno američko tijelo nad drugim, čime se krši američki Kodeks federalnih regulativa, koji zabranjuje takvo ponašanje javnim zvaničnicima.

Trump i njegova porodica imali su i druge poslovne interese u Zaljevu. Jared Kushner, jedan od viših Trumpovih savjetnika, koji mu je ujedno i zet, tražio je pomoć Katara prije eskalacije problema između Dohe i Rijada.

Onda, tu je i pitanje Turske. Šestog novembra, nakon mjesec obustavljenih aktivnosti na izdavanju viza s obje strane, američka misija u Turskoj tiho se vratila na izdavanje američkih viza, iako u ograničenom obimu. Uzimajući u obzir da Trumpova organizacija (koju trenutno vode njegovi sinovi) ima imovinu u Turskoj i da postoje turski poslovni interesi u nekim od njegovih projekata u SAD-u, takva zabrana izdavanja viza ne može se nastaviti bez ekonomskih posljedica za obje strane.

U još jednoj muslimanskoj državi, Afganistanu, Trumpova administracija razmatra politiku privatiziranja rata, koji tamo i dalje traje. Osnivač Blackwatera Erik Prince, koji sada lobira za privatizaciju operacija u Afganistanu, predstavio je Trumpa kao “nezvaničnog predstavnika” na sastanku s Putinovim predstavnikom nekada u januaru, što predstavlja još jedan potencijalni ekonomski sukob interesa.

Poslovni prijatelji u Izraelu, Rusiji i Kini

Trump je održao i obećanje o zidu duž granice, barem djelomično – Meksiko ga još ne finansira, ali projekt napreduje. Prošle godine, nakon Trumpove objave o pobjedi, cijena dionica izraelske sigurnosne kompanije Magal Security Systems naglo je skočila zbog izgleda da dobije tender za pogranični zid. Ove godine saznalo se da je druga izraelska kompanija, Elta North America, dobila sredstva da proizvede prototip i natječe se za finalni projekt vrijedan 25 milijardi dolara.

Prije nego što je Trump stupio na vlast njegova organizacija bila je partner u projektu izgradnje hotela od 61 sprata i rezidencijalnog tornja u Tel Avivu, iz čega se kasnije Trump povukao. Veze njegove kompanije s Izraelom sežu do 2000-ih, kada je njegova kompanija pokušala plasirati sportska pića i votku u Izraelu i kada je dala neuspjele ponude za zemljište i golf-teren. Jedna od najbogatijih izraelskih porodica glavni je investitor u biznis koji pripada porodici Jareda Kushnera.

Prije nego što je izabran za predsjednika Trump je vatreno podržavao premještanje američke ambasade u Jerusalem, čime je otvoren put Izraelu da polaže pravo na Jerusalem kao glavni grad. Tokom protekle godine Trump je morao obuzdati svoju gorljivost pod pritiskom State Departmenta, pa je ipak rekao da to “zasad” neće uraditi kako bi dao “šansu” mogućem mirovnom sporazumu. Na sve druge načine njegova administracija bila je više nego obavezujuća za izraelske zahtjeve, kao što je povlačenje Amerike iz UNESCO-a u odgovoru na navodnu antiizraelsku “pristranost” ove organizacije ili zatvaranje ureda Palestinske oslobodilačke organizacije u Washingtonu zbog predavanja dokumenata o izraelskim ratnim zločinima Međunarodnom krivičnom sudu.

Iako je Trump poprilično dosljedan u svojoj vanjskoj politici prema Izraelu, Rusija je bila pravi izazov, pogotovo sa svim političkim provjerama i istragama kod kuće.

U toku protekle godine Trump je bezbroj puta sam sebi protivrječio u vezi s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Njegov najnoviji sastanak s Putinom okončan je objavom na Twitteru “Kada će svi mrzitelji i budale shvatiti da je dobar odnos dobra stvar, a ne loša?” Pravo pitanje glasi: dobar za koga?

U maju su Trumpovi advokati otkrili da je primio više od 100 miliona dolara prihoda od ruskih izvora tokom protekle decenije, samo što su oni ove transakcije naveli kao “izuzetke”. Nekoliko ruskih marki Trumpove organizacije (iako uglavnom nekorištenih) također je obnovljeno na dan izbora prošle godine. Dok je vodila kampanju za predsjedničke izbore, njegova organizacija također je radila na ugovoru u vezi s kupovinom nekretnina u Moskvi.

Kao predsjednički kandidat, Trump je davao oprečne izjave i o Kini, optuživši je za “krađu” od SAD-a, a potom hvaleći njene trgovinske sporazume kad je posjetio ovu zemlju početkom novembra, navodeći SAD kao problem. Trump je otišao iz Kine s nizom velikih poslovnih sporazuma, ali malim napretkom u oblasti tog trgovinskog sporazuma, koji je napadao tokom predsjedničke kampanje.

Njegovi poslovni interesi u Kini nemaju mnogo veze s praktikovanjem onoga o čemu priča. Trump je u 2016. prijavio najmanje devet poslovnih poduhvata registrovanih u Kini; on također ima približno 100 zaštićenih brendova registrovanih u Kini, što njegovoj organizaciji omogućuje da prodaje Trumpove brendirane proizvode tamo. Osim toga, veliki broj Trumpovih brendiranih proizvoda koji se prodaju u SAD-u proizvodi se u Kini.

Sukob interesa pratio ga je i u posjeti Filipinima. Najmanje 10.000 Filipinaca u SAD-u moglo bi biti suočeno s deportacijom ako bi Trumpova administracija nastavila s jednom od svojih antiimigracijskih politika, ali to nije zaustavilo filipinskog predsjednika Rodriga Dutertea i Trumpa da jedan drugome izraze ljubav. Naravno, uprkos Duterteovom nepoštivanju ljudskih prava (ili možda zbog toga), Trump je ocijenio neophodnim da spomene da njih dvojica imaju odličan odnos. Zanimljivo je dodati da je Trumpov poslovni partner na Filipinima Jose Antonio imenovan za posebnog izaslanika za trgovinu u SAD-u. Antonio je izgradio toranj s Trumpovim brendom u Manili.

Dok se dodvorava moćnicima širom svijeta, izgleda da je Trump zaboravio na cijeli jedan kontinent. Mjesecima su posmatrači čekali da Trumpova administracija objavi bilo šta što bi moglo ukazati na to kakve će biti politike prema Africi, ali bez rezultata. U oktobru je Nikki Hailey otišla na kratko putovanje u Etiopiju, Demokratsku Republiku Kongo i Južni Sudan, ali američke politike u vezi s Afrikom i dalje su nejasne. Možda je tako zato što Trump tamo nema nikakvih poslovnih veza, izuzev dvije kompanije u Južnoafričkoj Republici.

Američki predsjednik nije na ovoj poziciji još ni godinu dana, a ipak se može reći da “naslijeđe”, koje obično ima pozitivne konotacije, neće biti određujuća osobina njegove vanjske politike. Također je važno sjetiti se da to nije novost. To je prije nastavak obrasca ponašanja: američka vanjska politika oba ranija predsjednika, Baracka Obame i Georgea Busha mlađeg, bila je, blago rečeno katastrofalna na mnogim frontovima. U Trumpovom slučaju razlika je u vodećem načelu: više nije stvar samo u “ratu protiv terorizma” – sada se prvo uzimaju u obzir Trumpovi lični poslovni poduhvati, a rat bez kraja na drugom je mjestu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera