Trumpova vizija svijeta

Piše: Bernard-Henri Levy

Riječ “trump”, kako piše u rječniku engleskog jezika, alternativni je izraz za riječ trijumf. A s obzirom da će Donald Trump najvjerovatnije dobiti predsjedničku nominaciju Republikanske stranke Abrahama Lincolna i Ronalda Reagana, dugujemo sebi da se zapitamo u kojem smislu i za koga on predstavlja trijumf.

Neko bi pomislio da je on trijumf za dio američke populacije ljutite zbog osmogodišnjeg predsjedničkog mandata Baracka Obame, grupe koja je sada osvetnički raspoložena. A neko bi se sjetio bijelih supremacista, segregacionista, protivnika imigracije koje predstavlja bivši čelnik Ku Klux Klana, David Duke, čiju bučnu podršku je Trump oklijevao da odbaci i za čije glasačko tijelo bi Trump mogao biti kandidat s kojim idu na sve ili ništa.

Dobija se osjećaj da se, kada se pokušava uzeti za ozbiljno ono malo što se zna o Trumpovoj platformi, Amerika okreće u sebe, da se ograđuje zidovima i da u konačnici sama sebe osiromašuje time što tjera Kineze, muslimane, Meksikance i sve druge koji su doprinijeli najmješovitijem društvu na svijetu, koje je najglobalnija zemlja na planeti, u Silikonskoj dolini i na drugim mjestima, pretvorila u fenomenalno bogatstvo.

Ali, kao što je to često slučaj sa Sjedinjenim Američkim Državama, u fenomenu Trumpa je prisutan i element koji nadilazi američku nacionalnu scenu. Tako da neko može doći u iskušenje da upita da li je Trump možda također preteča – ili možda čak i apoteoza – istinski nove epizode u svjetskoj politici.

Gledam glavu ovog lasvegaškog krupijea, ovog kičastog karnevalskog izvođača, čudne frizure i punog botoksa, kako leluja od jedne televizijske kamere do druge sa neprestano poluotvorenim mesnatim usnama. Nikad ne znate da li su ti izloženi zubi znak da je previše pio ili jeo, ili da ukazuju na to da planira da mu vi budete naredni obrok.

Vulgarna retorika

Slušam njegove psovke, njegovu vulgarnu retoriku, njegovu patetičnu mržnju prema ženama, koje on naziva, ovisno o raspoloženju, kujama, svinjama ili odvratnim životinjama.

Slušam njegove prljave šale u kojim je pažljivi politički govor gurnut ustranu u korist navodno autentičnog popularnog govora u svom najosnovnijem obliku – govora genitalija, pretpostavljam. Grupa Islamska država Irak i Levant? Nećemo ratovati protiv njih, “isprašt ćemo im stražnjice”. Opaska Marca Rubija o Trumpovim malim rukama? Ostatak nije tako mali, “To vam mogu garantirati”.

Zatim je tu obožavanje novca i prezir prema drugima. U ustima ovog serijski bankrotiranog milijardera i prevaranta, za kojeg je moguće da je povezan sa mafijom, oni su postali najvažniji faktori američkog vjerovanja – tako mnogo mentalne brze hrane pune masnih misli, koja nadvladava lakše kosmopolitske okuse bezbrojnih tradicija koje su formirale veliku američku pastoralu.

U sklopu priče o malim rukama, čak i uho neprilagođeno finesama može čuti (iako u verziji izopačenoj prezreno niskim nivoom dijaloga) poznatu rečenicu iz djela E.E. Cummingsa, američkog Apollinairea: “Niko, čak ni kiša, nema tako male ruke”.

Suočeni sa takvim skokom u grubost i sitničavost, odmah se pomisli na Silvija Berlusconija, Vladimira Putina, na Le Penove, oca i kćerku. Pomisli se na novu Internacionalu, ne na komunizam, nego na vulgarnost i drečavost, u kojoj se politički pejzaž smanjuje na dimenzije televizijske scene.

Umijeće debate spada na udarne fraze; snovi naroda postaju bombastične iluzije; ekonomija se pretvara u groteskno fizičko iskrivljavanje verbalno deficitarnih tvrdica koje mrze bilo koga ko razmišlja; a težnja ka samoispunjenjem svodi se na sitne prevare o kojima podučavaju na propalom Univerzitetu Trump.

Globalizirana korupcija

Upravo tako: Internacionala sa velikim I: Globalizirana korupcija u društvu međusobnog divljenja koje čine Putin, Berlusconi i Trump. U njima vidimo lice čovječanstva iz crtanih filmova, onog koje je izabralo ono nisko, elementarno, prejezičko, kako bi sebi osiguralo trijumf.

Ovdje je riječ o licemjerstvu gdje se u zaborav sada zastarjele historije baca ugroženost prognanika, migranata i drugih putnika koji su s obje strane Atlantika izgradili istinsku ljudsku aristokratiju.

U SAD-u je to velika nacija koju čine Latinoamerikanci, Jevreji iz istočne Evrope, Italijani, Azijati, Irci i, da, Anglosaksonci koji još sanjaju o tome kako se utrka čamaca između Oxforda i Cambridgea odvija na rijeci Charles.

Berlusconi je izumio ovaj crtani film. Putin je pojačao njegov mačo intenzitet.  Drugi evropski demagozi ga razvijaju do potpunog oblika rasizma. Što se tiče Trumpa, on nam je podario jedan od najružnijih tornjeva na Manhattanu, sa glomaznom, promjenjivom arhitekturom, ogromnim atrijumom i vodopadom od 25 metara koji bi impresionirao turiste – Vavilonski toranj od stakla i čelika kojeg je Don Corleone napravio od otpadaka i u kojem će svi svjetski jezici biti spojeni u jedno.

Ali pazite, taj novi jezik nije više Amerika za koju smo smatrali da će biti vječna, ona koja je ponekad udisala život u iscrpljene kulture. To je jezik zemlje s m**ima, koja se oprostila od literature i ljepote, koja miješa Michelangela sa dizajnerskim brendom, i koja je zaboravila da niko, čak ni kiša, nema tako sitne ruke.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor:  Project Syndicate – The World According to Trump