Tuniska ekonomija u zamci politike

Kao i u većini zemalja u tranziciji, i u Tunisu je ekonomija upala u zamku politike. Česte smjene vlada glavni su razlog zbog kojeg nema sustavnog rješavanja ekonomskih problema.

Mnogi od njih naslijeđeni još iz režima Bena Alija, diktatora koji je svgnut prije četiri godine. A i novi problemi se gomilaju.

Halk el-Ved je malo ribarsko mjesto u blizini glavnog tuniskog grada. Ribarske brodice, slabo su opremljene i ostarjele.

No, važne za stanovnike ovog gradića jer znače egzistenciju za njihove obitelji.
Wissam al-Ashi, 36-godišnji je ribar, otac jednog djeteta. Riba mu donosi dovoljno za osnovne životne potrebe.

“Prodaja ribe? Kako kad. Nekad je dobra, nekad loša. Ovisi o situaciji onih koji kupuju. Pa, može se reći da je riba skupa jer je oprema još skuplja, gorivo također”, kaže Wissam.

Primat politike nad svim segmentima života

Kilogram ribe prosječne kvalitete je nešto manje od dva eura. Orada košta gotovo pet eura. Za prosječnog Tunižanina, koji zaradi manje od 300 eura mjesečno, to nije malo novca.   

Na daskama koje život znače, Nasser Akramy, kazališni redatelj i glumac, živi za teatar. No, svjestan je da mnogi Tunižani teško sebi mogu priuštiti  2,5 do 4,5 eura za ulaznicu za kazalište.

Za jednog policajca, koji ima plaću 250 eura, ili učiteljicu koja mjesečno dobije 300 eura, to je prevelika cijena.

Kazališni glumci prolaze nešto lošije. Plaće im se kreću, ovisno o posjećenosti kazališta, od 200 do 300 eura.

“Glumac je kao ribar. Nikad ne zna koliko će upecati. Nikad ne zna hoće li uspjeti ili neće. Nikad ne znamo koliko će ljudi doći da nas pogleda jer ljudi imaju drugih problema. Brinu zbog onih ekonomskih. Život je vrlo skup”, objašnjava Nasser.

Nasser kaže da je politika preuzela primat nad svim segmentima života, pa tako i nad kulturom.

“Mi o ovim  problemima govorimo i u našim kazališnim predstavama. Naši političari nemaju plan za kulturu. Borimo se s problemima, borimo se da preživimo jer teatar mora postojati, kao kruh, jer je kultura duševna hrana”, smatra Nasser.

I Rida Guja, ekonomist i profesor u visokoj poslovnoj školi nabraja probleme – pad proizvodnje, rast cijena, ali ne i plaća, što rezultira manjom kupovnom moći.

Sve vlade i službeno – privremene

Razloge za nerješavanje ovakvog stanja vidi u čestim promjenama vlada i nedostatku vremena za sustavna rješenja.

U posljednje četiri godine promijenilo ih se pet. Svaka od njih i službeno se zvala privremena.

“Loše naslijeđe bivšeg režima je veliko. Ekonomija je loša, tu su sigurnosni problemi, nezaposlenost, inflacija, socijalno nezadovoljstvo. Ovako veliki  razlozi ograničili su mogućnosti vlada da naprave plan za izlazak iz krize”, kaže Guja.

Nezaposlenost je tijekom vladavine predsjednika Ben Alija, prije četiri godine, iznosila 22 posto. Sada je manja, oko 15 posto.

No,objašnjava  profesor Guja, ne zbog rasta ekonomije, nego povećanog broja zaposlenih u administraciji. Što pokazuje kako statistika može biti varljiva.

“Političke teme važne su i bit će važne u Tunisu. Ali ekonomija polako preuzima primat. Vlasti ove zemlje morat će to, kažu Tunižani, shvatiti veoma brzo”, izvještava iz Tunisa reporter Al Jazeere Adnan Rondić.

Izvor: Al Jazeera